Tijekom Domovinskoga rata u Sotinu kod Vukovara ubijena su 64 mještana različite životne dobi, uglavnom civili. Ni danas, nakon 22 godine, nitko nije odgovarao za ovaj zločin. Tri žrtve Sotina ubijene su 20. na 21. studenoga 1991. na Ovčari, posmrtni ostaci ekshumirani su iz masovne grobnice na lokalitetu “Grabovo”. Jedna žrtva, pripadnik MUP-a RH, uhićena je u Baranji, ubijena, a tijelo je pronađeno u masovnoj grobnici u mjestu Ćelije. Četiri žrtve iz Sotina iskopane su u masovnoj grobnici na Novom groblju u Vukovaru, a deset žrtava iz Sotina nađeno je u nekoliko grobišta na Katoličkom groblju u Sotinu. Prije dva tjedna na groblju u Sotinu napokon je, nakon 22 godine, pokopano 11 žrtava koje su ekshumirane u okolici Sotina i to nakon što je jedan od osumnjičenih za ovaj zločin kojemu je proradila savjest, a nalazi se u Beogradu u pritvoru i čeka početak suđenja, pristao doći na teren oko Sotina i pokazati točno lokaciju gdje su pokopane žrtve.
22 godine traganja
Prijašnja probna iskapanja nisu dale rezultata jer Srbi, koji i danas žive u Sotinu, nisu željeli pokazati nimalo ljudskosti i reći gdje su pokopani njihovi sumještani kojima je jedina krivica u to vrijeme bila ta što su Hrvati, iako su sigurno znali jer su neki od njih i sudjelovali u pokapanju. Sve osobe s optužnice podignute u Hrvatskoj skrivaju se u Srbiji i nedostupne su hrvatskom pravosuđu, a članovi obitelji žrtava iz Sotina podnijeli su dokaze i zatražili od Tužiteljstva za ratne zločine Srbije da pokrene istragu i podigne optužnicu za počinjeni zločin u Sotinu. Temeljem Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida, potpisanog između Državnog odvjetništva Hrvatske i tužiteljstva za ratne zločine Srbije, ustupljeni su dokazi o počinjenom zločinu beogradskom tužiteljstvu koje provodi istragu o zločinu počinjenom u prosincu 1991. nad mještanima Sotina, Hrvatima koji su i nakon okupacije mjesta ostali u svojim domovima. – Naše ljude, među kojima je bio i moj otac Ivica, Srbi su tog tragičnog 27. prosinca odvodili iz kuća, mučili i ubijali, a mi osim ovih 11 koji su nedavno pokopani, još tražimo i nastojimo doći do istine o sudbini 18 naših mještana.
Žalosno je da su nam trebale 22 godine da se neke stvari otkriju. Nismo zadovoljni jer državne institucije, čiji je to posao, rade presporo. Čudno je, ali nam se čini da će Beograd napraviti više za nas nego naša država jer kada je Hrvatska predala materijale o zločinima u Sotinu srpskom tužiteljstvu, oni su odmah počeli istražne radnje i očekujem da će uskoro početi i suđenje jer sada su dobili izvješća s identifikacije osoba koje smo nedavno pokopali, a samo su još to čekali.
DORH tvrdi da je zaslužan
Prije 7-8 godina počelo je suđenje za zločine u Sotinu, ali optužnica je napravljena tako traljavo da je propala i nitko nije osuđen, a optužnica podignuta 1995. ili 1996. bila je objavljena u medijima pa su osumnjičeni i optuženi imali dovoljno vremena da pobjegnu u Srbiju, ali za taj gaf nitko iz DORH-a nije odgovarao, iako je to bio težak propust. Za sada su u Beogradu optužene dvije osobe, ali će se optužnica sigurno proširivati jer imamo još 16 žrtava iz grobnica u Vučedolskim vinogradima i na sotinskom groblju, ubijenih u listopadu 1991., a nije isključeno da za mučenje i odvođenje Hrvata neće biti optuženi i Srbi koji i danas žive u Sotinu – kaže Igor Matijašević koji predvodi neformalnu skupinu rodbine žrtava iz Sotina koji su pokrenuli svoju istragu i u tome imaju uspjeha. Matijašević je kontaktirao i s nekima od osumnjičenih za zločine u Sotinu koji sada žive u Srbiji. Više puta sastajao se s njima kako bi doznao što više činjenica o tome što se događalo u Sotinu u jesen 1991. kada su Hrvati iz svojih domova odvođeni u nepoznato .
No, u DORH-u su se službeno oglasili tvrdnjom kako su iskapanja tijela civilnih žrtava ratnog zločina u Sotinu 1991. rezultat suradnje hrvatskog Državnog odvjetništva i srbijanskog tužiteljstva za ratne zločine reagirajući na napise da su mještani Sotina prije nekoliko godina započeli privatnu istragu kako bi doznali istinu o ubijenim članovima svojih obitelji. – Još početkom 2011. srbijanskom tužiteljstvu za ratne zločine predani su raspoloživi podaci i dokazi radi poduzimanja kaznenog progona u Srbiji jer je utvrđeno da većina optuženika ima državljanstvo i prebivalište u Srbiji te da su nedostupni hrvatskim pravosudnim tijelima. Tijekom istrage koja je pokrenuta u Srbiji jedan od osumnjičenika iskazao je namjeru otkriti mjesto gdje su žrtve zakopane. Kako točnu lokaciju nije bilo moguće utvrditi pomoću fotografija i skica, on je doveden u Hrvatsku, gdje je pokazao točno mjesto zakapanja posmrtnih ostataka žrtava – tvrde u Državnom odvjetništvu.
ubijeni , metkom u potiljak, tako kazu svjedoci i prezivjela zrtva, jel to nije zlocin