Isus. je li doista uskrsnuo? Ili je pokopan kao i svi ostali. Je li imao obitelj, djecu. Intrigantna su to pitanja koja praktično od početka kršćanstva zaokupljaju i rekreativne i prave znanstvenike, koji za tim odgovorima tragaju kao za svetim gralom.
Zbog dva otkrića, odnosno novih indicija o Isusu i njegovu životu, rasprava o začetniku kršćanstva ponovno se razbuktala. Potkraj veljače arheolozi su za iskapanja u Nazaretu za kuću koja datira iz prvog stoljeća pretpostavili da je riječ o nastambi u kojoj su Marija i Josip odgajali Isusa. Ta je kuća djelomično zidana, djelomično uklesana u stjenovito brdo. Kuća je otkrivena 1880. godine kada su vijest o njoj objavile opatice obližnjeg Samostana nazaretskih sestara, no 2006. godine Ken Dark, britanski arheolog sa Sveučilišta u Readingu, i službeno je tu građevinu datirao u prvo stoljeće. Stoljećima su ljudi koji su tamo živjeli vjerovali da je toj kući Isus odrastao. Je li Isus doista živio u toj kući, nije poznato, no Dark tvrdi da je takvo što moguće. U članku objavljenom u magazinu Biblical Archeology Review napisao je da nema čvrstih arheoloških dokaza da je Isus tamo živio, ali nema ni dokaza zbog kojih bi takvu tvrdnju trebalo posve odbaciti. Dark svoje zaključke zasniva na zapisima hodočasnika koji se umnogome poklapaju s njegovim nalazima – da je tu bila kuća, grobnice, crkva... Sam ipak priznaje kako ne znamo na čemu su Bizantinci temeljili svoje vjerovanje da je to kuća u kojoj je Isus odrastao.
Nema dokaza za Josipovu kuću
Tezu o tome da bi to doista mogla biti ta kuća, koja se sastojala od nekoliko soba, a jedna je soba s ulazom sačuvana, podupiru i različiti artefakti koji su tamo nađeni – ostaci posuđa, predionica, posude od vapnenca... Prema tim nalazima, u kući je sasvim sigurno živjela židovska obitelj jer su Židovi vjerovali da vapnenac ne može postati nečistim. Pokraj kuće sagrađene su dvije grobnice, a jedna od njih zadire u kuću. Obje su ukrašene mozaicima koji odgovaraju onima iz bizantskog razdoblja, što znači da su bile posebno važne, moguće i štovane. Tu grobnicu koja je usječena kuću štovali su križari kao grobnicu svetog Josipa, no Ken Dark je zaključio da to ne može biti grobnica svetog Josipa jer je datirana u vrijeme nakon što se kuća prestala koristiti te početka rudarenja u okolici.
Fra Darko Tepert iz Hrvatske franjevačke provincije svetih Ćirila i Metoda vodeći je naš stručnjak za biblijsku arheologiju i vrlo je dobro upoznat s nalazima u Nazaretu.
– U Nazaretu imamo dugačku povijest arheoloških istraživanja koja su prije svega bila vezana za mjesto Navještenja po katoličkoj vjeri, gdje su ispod današnje bazilike Navještenja i uz nju nađeni ostaci naselja. Tu postoji i špilja koja se štovala kao dio nazaretske kuće, to jest one kuće u kojoj je, prema predaji, živjela Marija u trenutku kad joj je naviješteno da će roditi Sina Božjega, a to znači prije nego što se preselila k Josipu. U tim arheološkim istraživanjima imali smo utvrđenu i dugačku povijest štovanja koje se može arheološki dokumentirati od 3. ili 4. stoljeća, ali uvijek u komunikaciji s tom špiljom, odnosno dijelom te kuće. Uz tu špilju nađeni su ostaci kuća tako da ova o kojoj se sada u posljednjim istraživanjima govori nije jedina. Možda jedina tako dobro očuvana – kaže fra Tepert te nastavlja:
Temelj je kršćanske vjere to da je Isus uskrsnuo i sigurno da bi bio problem kada bi bile nađene Isusove kosti. Međutim, prema ovome što sada imamo, takvog dokaza nemamo
– Imamo svjedočenje hodočasnika Arculfa koji je u Nazaret, u Svetu Zemlju, dolazio potkraj 7. stoljeća. Postoje dva lokaliteta koja su bila štovana u Nazaretu, s jedne strane Marijina kuća, mjesto Navještenja, a s druge strane kuća Isusova othranjivanja, gdje su se smjestili Josip, Marija i Isus nakon što se Isus rodio pa se tu preselila i Marija te je to bila nova obitelj. Kuća o kojoj je riječ u posljednjim istraživanjima vezana je uz tu tradiciju. Nešto sjevernije nalazi se i danas crkva sv. Josipa, koja je sagrađena na temeljima nečega što se čini da je bila križarska crkva. Pokraj Samostana nazaretskih sestara, nađeni su ostaci te kuće, a zanimljivo jest to da je kuća bila jako očuvana. Istraživanja pokazuju da se ta kuća štovala. To pokazuju mozaici iz bizantskog doba te određena obnova, urešavanje te kuće u križarsko doba. Međutim, ni na tom mjestu ni na mjestu gdje je danas crkva sv. Josipa nigdje ne piše da je to Josipova kuća, za to nemamo nikakvih dokaza – kaže fra Tepert te dodaje da bi se, budući da hodočasnik Arculf spominje da je tu uz kuću bila i crkva, očekivali njezini ostaci, međutim oni nisu nađeni. Fra Tepert drži kako je tvrditi da je riječ upravo o Josipovoj kući ipak prehrabro.
Mjesec dana nakon objavljivanja Darkovih zaključaka o kući Isusova odrastanja, još je jedna stara teza – da postoji Isusov grob – postala ishodištem novih istraživanja. U jugoistočnom jeruzalemskom naselju Talpiot pronađena je u stijenu uklesana grobnica s deset osuarija, vrste kosturnica namijenjenih čuvanju ljudskih ostataka. Lokalitet je pronađen u vrijeme javnih radova na tom području 1980. godine te od tada zaokuplja arheološku zajednicu. Objavljeno je, naime, da na tim osuarijima piše – Isus, sin Josipov, pa Marija, Josip, pa još jednom Marija, Jose, Matija, pa Juda, sin Isusov. Je li moguće da je te 1980. godine pronađena Isusova grobnica? Jedan je čovjek nepokolebljiv u tvrdnji da se u Talpiotu nalazi upravo grobnica Isusove obitelji. To je Simcha Jakobovici, kanadsko-izraelski filmaš i novinar, koji je 2007. godine novcem Jamesa Camerona, slavnog redatelja, snimio dokumentarac o tom otkriću, kojim u to ipak nije uvjerio javnost. No javio se s novim dokazima temeljenima na sličnostima s nestalim osuarijem, koji je završio u privatnim rukama, te tvrdi da je Jakovljev, Isusova brata.
– Ovdje je situacija još kompliciranija nego u slučaju kuće u Nazaretu. Naime, problematičan je sam trenutak nalaženja te grobnice jer je bila nađena tijekom građevinskih radova, a prema propisima, trebalo je omogućiti nastavak gradnje. Zadatak arheologa tada je bio da popišu, dokumentiraju sve što se ondje nalazi i da sve pokretno izuzmu i smjeste u muzej. I to je 1980. godine na brzinu i napravljeno. Izraelska uprava za starine tu je grobnicu evidentirala i popisala osuarije, koji su unutar nje nađeni. Bilo ih je deset, od toga je šest osuarija imalo različite natpise, a ostali su bili bez natpisa. Kostiju je bilo posvuda. Arheolog koji je vodio ta istraživanja pretpostavlja da je u toj grobnici moglo biti pokopano 37-ero ljudi, što u osuarijima što izvan njih. Naime, prema običajima toga doba, tijelo su se najprije polagala u grobnicu svoje vrste, na kamenu klupu ili u udubinu unutar te grobnice – bila su dva tipa grobnica – te se čekalo da tijelo istrune. Kada bi tijelo istrunulo, kosti bi se, često i više osoba, smjestile u osuarije koji su maleni, dovoljni samo da se stave kosti. Problem je u tome što su oni osuariji koji su imali natpise smješteni u muzej, a oni bez natpisa ostavljeni su vani, čini se u dvorištu Rockefellerova muzeja u Jeruzalemu – opisuje fra Darko Tepert kako je izgledao trenutak otkrića navodne Isusove grobnice te ističe da su natpisi bili zanimljivi. Popisani su već tada te se doista spominju različita imena koja su nama poznata.
– Doista se spominje Isus iako je to problematično. Na tom natpisu stoji: „Isus, sin Josipov". Spominje se Marija, na jednom osuariju Mariamne, odnosno Mariamenou, uz još jedan dodatak koji nije lako identificirati što bi značio, te još neka druga imena kao što je Matej, Jose i slično. Ta su imena bila vrlo česta, sva ta imena. Čak je na drugom mjestu u Jeruzalemu nađen još jedan osuarij s natpisom "Isus sin Josipov", tako da to nije bilo čudno u to doba. Ono što je možda potaknulo na razmišljanje bio je osuarij koji se tek poslije nenadano našao na tržištu, za koji se tvrdi da je iz te grobnice u Talpiotu. Taj osuarij spominje Jakova, brata Isusova. Čovjeka u čijem je vlasništvu taj osuarij optuživalo se da, čak mu se i sudilo, da je natpis dao sam upisati, no 2012. godine oslobođen je. No u presudi stoji kako to ne znači da je natpis doista autentičan. To se pitanje o autentičnosti osuarija odmah i postavilo. Problem je i što taj osuarij nije nađen in situ, na licu mjesta, ne zna se sa sigurnošću odakle je, gdje bi mogao biti nađen jer nađen je – na tržištu. Njegov privatni vlasnik tvrdio je kako ga je kupio u starom gradu Jeruzalemu tako da nema arheološki kontekst. Obavljeno je i epigrafsko i kemijsko ispitivanje te se nastojalo utvrditi je li vapnenac od kojeg je osuarij napravljen iz 1. stoljeća, ali i da li patina na natpisu također odgovara onoj iz 1. stoljeća – govori nam fra Tepert te ističe da su znanstvenici podijeljeni oko toga, no da većina drži kako je riječ o krivotvorini. Neki čak kažu da je natpis presavršen da bi mogao biti iz toga doba i autentičan. U posljednjem članku koji je objavljen tvrdi se da je, nakon kemijske analize tog osuarija utvrđeno da je pripadao grobnici u Talpiotu.
– Rekao sam već da su svi osuariji bili popisani kada su izvađeni iz te grobnice, oni su numerirani, što je učinila izraelska uprava za starine. Bilo ih je deset, a jedan nedostaje. Tvrdi se da je upravo to taj koji nedostaje. Međutim, arheolozi koji su pregledali osuarije one koji imaju natpise pospremili su u muzej, a one koji ih nisu imali ostavili su u dvorištu. Moglo se dogoditi da je netko uzeo taj jedan koji je bio na dvorištu pa je natpis naknadno uklesan. No, i da su osuarij i natpis autentični, to opet nije dokaz koji bi govorio o tome da je tu riječ doista o, kako se to voli nazivati, grobnici Isusove obitelji. Kada se analiziraju natpisi, imamo Isusa sina Josipova, a spominje se i natpis Juda, sin Isusov. To bi trebalo dokazati da Isus nije uskrsnuo, da je on čak i živio nakon onih opisa u Evanđeljima te da je imao sina – govori fra Tepert.
Imena na različitim jezicima?
Problem je i u tome što su imena na osuarijima napisana na različitim jezicima. Osuarij koji se odnosi na Isusa pisan je na aramejskom jeziku, osuarij koji se odnosi na Mariamenu, odnosno Maru, pisan je grčkim jezikom.
– Ako je riječ o istoj obitelji koja je živjela u određenom vremenu, teško je zamisliti da su pisali različitim jezicima. Budući da su grobnice ostajale naraštajima unutar iste obitelji, moguće je da imamo evoluciju unutar jedne obitelji te da su možda s aramejskog možda prešli na grčki u nekom trenutku – govori fra Tepert te ističe još neke činjenice koje umanjuju mogućnost da je doista riječ o Isusovoj grobnici.
– Naime, problem je s tom Isusovom kosturnicom što bi ispalo da on nije uskrsnuo, čime bi došla u pitanje kršćanska vjera. Natpis koji se nalazi na toj kosturnici, ono što je jasno na njemu, to je Bar Josef, a "bar" znači sin, a "Josef" Josip. No, znanstvenici nisu sigurni da se tu doista može pročitati Isus. Jer imamo dva znaka od kojih bi onda prvi morao biti kombinacija hebrejskoga i aramejskoga "jod" i "šin" te bi onda morao biti "ain". Obično se još zapisivalo i četvrto slovo "vav", kojeg ovdje nema. Nađeni su i natpisi također na osuarijima s tim imenom "Ješua", gdje opet nije "ain", nego je "vav". Uvijek je taj "jod" vrlo jasan, no ovdje u ovome nije. Ako imate nekoga tko je začetnik, ako ne želimo reći vjere, nego jednog važnog pokreta u židovstvu, teško je vjerovati da bi tako nemušto napisali njegovo ime. Ako bi i bio Isus, opet zbog tih međusobnih odnosa kosturnica ne možemo reći da je to baš Isus iz Nazareta. Kada bi to doista bio on, tada bi to pisalo i na njegovoj kosturnici jer ga svi najstariji izvori nazivaju upravo "Isus iz Nazareta" ili "Isus Nazarećanin". Ono što se može reći uopće o toj grobnici Isusove obitelji jest da najprije nismo sigurni da je riječ o jednoj obitelji iako je i to moguće. Zatim, nismo sigurni koji su međusobni odnosi ljudi koji su ondje pokopani, svih tih 30-ero i nešto ljudi, koliko ih je ondje prema procjenama bilo, nismo sigurni tijekom kojea su vremenskoa razdoblja oni bili pokapani i pogotovo ne možemo reći, jer nemamo nikakvih dokaza, da je riječ o Isusu iz Nazareta. Jedino možemo reći da je to primjer grobnice iz 1. stoljeća, grobnice za koju je već i onaj prvi arheolog zaključio da je pripadala ljudima jeruzalemske srednje klase. To nas opet udaljuje od Isusove obitelji koja je, barem prema tekstovima Evanđelja, bila siromašna.
No, sve i da se utvrdi da u nekom od osuarija doista leže kosti Isusa Krista iz Nazareta, bi li to poljuljalo temelje kršćanske vjere?
– Temelj je kršćanske vjere to da je Isus uskrsnuo i sigurno da bi bio problem kada bi bile nađene Isusove kosti. Međutim, prema ovome što sada imamo, takvog dokaza nemamo. Bi li vjera bila poljuljana? Da, bila bi, ali je stvar u tome što u sadašnjem stanju ovih dokaza to ne možemo reći. To su senzacionalistički naslovi. Više sam puta vidio na različitim televizijskim kanalima takve programe koji započinju najavama da će otkrićima koja će biti prikazana iz temelja biti poljuljana kršćanska vjera. Međutim, onda se vidi da su to sve pretpostavke koje su utemeljene na pretpostavkama, a ne na stvarnim dokazima. Stoga bih bio pažljiv u prihvaćanju takvih ideja. Osim toga, svi relevantni arheolozi s kojima se do sada konzultiralo, osobito na području Izraela, rekli su da čekaju rezultate istraživanja. A bojim se da krajnjih rezultata istraživanja, barem kada je riječ o Simchi Jacoboviciju i Aryeju Shimronu, nećemo imati.
To je naprosto zanimljiva tema gdje se on poigrava sličnošću imena. Kada vi kažete da je u jednoj grobnici nađen Isus, sin Josipov, Marija, Marija Magdalena, kojih zapravo tamo i nema, da je nađen Isusov sin Juda, da je nađen Matej, sve su to imena koja znate iz Evanđelja tako da će čovjek na Zapadu koji to čita pomisliti – gle stvarno, to je Isusova grobnica! Međutim, kada se analizira, onda se vidi da to nije to. Meni je tu najjednostavnije izvući zaključak iz onoga što je rekao izraelski arheolog Amos Kloner, koji je prvi istraživao grobnicu i koji je na pitanje je li to doista to mjesto rekao kako su to bedastoće – kazao je fra Tepert.
Prije će biti da ateisti nemaju dokaza da je to Isus u grobnici...bolje vjerovati u Isusa i Boga nego u LGBT zajednice i gay vjenčanja..