Nije bilo lako Siniši Hajdašu Dončiću u kasnim noćnim satima nositi se sa “zločestom djecom” Hrvatskog sabora za rasprave o “tehnikalijama” kako je sam okvalificirao raspravu o provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa prikupljenih za dvije referendumske inicijative. Bila je to jedna od najružnijih parlamentarnih rasprava, koja je stjecajem okolnosti nezasluženo protekla relativno medijski nezapaženo.
Hajdaš Dončić je kao predsjedavajući udijelio “crveni karton” Ivanu Pernaru zbog njegovih upadica pa je opet iznesen iz sabornice, te dva “žuta” Furiju Radinu zbog njegova obraćanja Robertu Podolnjaku te Nikoli Grmoji zbog “prepiranja” s predsjedavajućim, kako je presudio Hajdaš Dončić prokomentiravši “malo ste pretjerali svi, što jest, jest”. Malo je reći da su pretjerali. Dali su oduška primitivizmu i niskim strastima, a osobito je neprimjeren bio istup jednog od najiskusnijih zastupnika Furija Radina.
Neistinama na argumente
Radina je isprovicirala činjenična argumentacija prof. dr. sc. Roberta Podolnjaka, koji je na temelju rezultata proteklih izbora iznosio podatke o nezainteresiranosti pripadnika nacionalnih manjina za izbor predstavnika na posebnim listama s manjinskim kandidatima jer ih pretežit dio (čak tri četvrtine kad je riječ o talijanskoj manjini) bira kandidate s općih lista te je baš na primjeru 1676 glasova koje je osvojio Radin, nasuprot prosječnih 12.700 glasova potrebnih za zastupnički mandat na općim listama, zaključio kako glas potonjih vrijedi osam puta manje nego glas zastupnika manjina.
Radin je na to uzvratio kako je Talijana malo jer ih je za Drugog svjetskog rata 300.000 istjerano, a i Srba je bilo oko 380.000 manje između dva popisa stanovništva, a zatim je nastavio: “A sad čujte što vam imam reći, gospodine Podolnjak. Možda bi bio jedan Srbin više da vi niste promijenili nacionalnost i to obrazložili u novinama s time da vaša obitelj bude sigurna od Hrvata”.
Nikola Grmoja Radinov je istup tada ocijenio najvećom sramotom koju je on čuo u Saboru “jer je dirnuto u vašu poziciju i u vaše glasove”. Podolnjak je replicirao Radinu: – Duboko sam pogođen ovom neistinom koju ste izgovorili – te mu je objasnio kako je bit u razmjeru (ne)zainteresiranosti pripadnika manjina za posebne i opće liste. Radin je za Novi list izjavio kako je u žaru rasprave iznio “činjenicu o kojoj su novine puno puta pisale”. Podolnjaku se nije ispričao. Jučer je i nama rekao kako mu je žao zbog te polemike, da je i Grmoja njega nazvao fašistom i dodao “smrt fašizmu”, da je povijest komplicirana na ovim prostorima i da je za njega ta rasprava završena.
Sredstvo za politički obračun
Čak i da je Podolnjak promijenio nacionalnost, to bi trebala biti njegova privatna stvar, a ponajmanje po potrebi sredstvo za političke obračune. Ali, Podolnjak je bio i ostao Hrvat. Promijenio je prezime i razloge iznio 1992. isprovociran tekstom u Varaždinskim vijestima. Uzgred, i Hrvoje Zekanović je te večeri Željka Jovanovića nazvao Jugoslavenom, na što je on uzvratio: “Nisam Jugoslaven. Srbin sam i dičim se svojim srpskim podrijetlom i hrvatskom domovinom, a vi ste jedna budala”. I obojica su opomenuti.
I Milorad Pupovac je uzeo za primjer Danijela Subašića i “njegovo iskustvo s ljubavima” kako bi argumentirao da u nas nije lako biti Srbin. Otkud bilo kome pravo da govori o nečijoj nacionalnosti, sve i da Subašić već prije nije rekao da je Hrvat i katolik. Puki je primitivizam baviti se tuđom nacionalnošću, vjerom...
Pogledajte Plenkovića, Jandrokovića, Marića... u akciji na nogometnom terenu:
Predsjedavajući je bio Hadaš Dončić, koji je svojedobno Hasanbegovića nazvao poturicom, Furio je samo slijedio njegov fašistički primjer. Kompletna antifašistička scena je nakupina retardiranih primitivnih fašistoidnih imbecila.