Subota 13. ožujka
Nije li i kazna nogometnom sucu Damiru Batiniću navođena iz Međugorja?
Cijeli tjedan razvlači se priča o nogometnim sucima koja, čini se, još jednom potvrđuje kako je Zdravko Mamić, bjegunac od hrvatskog pravosuđa, nedodirljivi vladar hrvatskog nogometa. Nakon što je za predsjednika sudačke komisije HNS-a izabran Bruno Marić, a za potpredsjednika Damir Batinić, Batinić podnosi ostavku i objavljuje priopćenje u kojem se okomljuje i na sam način izbora i na izabranog predsjednika. Kaže kako “predsjednik komisije sudaca... mora biti osoba koja ima svoj stav i mišljenje, netko tko se može othrvati raznim utjecajima i pritiscima te onaj tko neće biti ‘daljinski navođen’ iz Međugorja”. Svojim je postupkom izazvao šok, skinut je s liste sudaca za iduće kolo, no ne zna se je li nogometna vrhuška srdita što je krivo optužena ili štiti svoga gazdu Mamića pa “navođena iz Međugorja” Batinića kažnjava. Bit će da je ovo drugo jer HNS, u kojem je dužnosnik i Zoran Mamić, brat međugorskog Gospina štićenika Zdravka, nikad nije osudio Mamića, nikad ga se nije odrekao niti se krije da on iz Međugorja upravlja Dinamom, koji je moćniji nego svi drugi prvoligaši zajedno. I bilo bi viteški da je Bruno Marić zaštitio od kazne Batinića, čime bi barem pokazao sudačku kolegijalnost.
Nedjelja 14. ožujka
Srpski su mediji veselo prenijeli Plenkovićevu izjavu
Andrej Plenković posljednjih je dana dvaput “izdao” Hrvatsku. Prvi put kad je na sastanku s glavnim tajnikom NATO-a Stoltenbergom u Bruxellesu rekao: “Povećat ćemo našu nazočnost na Kosovu”, što su, naravno, prenijeli mnogi mediji u Srbiji i Republici Srpskoj, a jedan čitatelj je u beogradskom Blicu vijest popratio efektnom podrugljivošću: “Treba netko čistiti WC Amerima.” Što mu je to trebalo, i to baš u vrijeme pojačanog terora nad Hrvatima u Vojvodini? Ako Hrvatska i ima namjeru poslati još vojnika na Kosovo u snage KFOR-a, zašto se time trebao javno ulizivati čelniku NATO-a? Dok austrijski kancelar Kurz izjavljuje kako je Hrvatska zakinuta u podjeli cjepiva u EU i dok o tome, pod velikim naslovima i na prvim stranicama, pišu hrvatski mediji, premijer izjavljuje kako Hrvatska nije zakinuta (premda je nejasno kako se njegov potpis nije našao u prvoj verziji pisma pet čelnika EU vodstvu Unije o pravednoj podjeli cjepiva, a u drugoj ga ima). Ima povijesne ironije u činjenici da SDP, koji se nikad nije isticao domoljubljem, sada dijeli domoljubne lekcije Plenkoviću koji se, kako rekoše, “vjerojatno izgubio negdje po bruxelleskim hodnicima u strahu za svoju buduću karijeru”.
Ponedjeljak 15. ožujka
Hrvatskoj u rukometu treba autoritet poput Ćirina i Dalićeva
Na kvalifikacijama rukometaša za Olimpijske igre u Montpellieru Francuska je pobijedila Hrvatsku premda nije zaslužila, Hrvatska je pobijedila Portugal premda nije zaslužila, Portugal je pobijedio Francusku premda nije zaslužio. Jedini je Tunis zaslužio izgubiti od sve te tri reprezentacije. To je otprilike sažetak trodnevnog turnira koji je prvo sneveselio Hrvate zbog jednog poraza, a zatim ih malo razgalio zbog dvije pobjede te šokirao zbog pobjede Portugala nad domaćinom. Ali jedna je stvar zagonetna i razočaravajuća – kako to da ovaj sastav velikih igrača ne može ustaliti svoje pobjede, kako na istoj utakmici pokaže svoju veličinu i pad, a pobjeđuje samo s velikom mukom? Jesmo li u svemu tome baš pravi Hrvati – nesigurni i kad smo bolji, a s lošijim protivnikom i sami loši? Nedostaje li nam trenerski autoritet, čvrsta ruka ili motivacija u kojoj sami sebe nadmašujemo, poput nekad Ćirine u Dinamu i Ćirine i Dalićeve u reprezentaciji. Mlako veselje nakon pobjede nad Portugalom i nikakvo nakon pobjede s Tunisom pokazuju koliko su reprezentativci nemotivirani, djetinje se radovati zna još samo Čupić. Bez motivacije nema stalnosti, a bez stalnosti nema lijeka za ćudljivost rezultata.
Utorak 16. ožujka
Moramo li čekati EU i agencije da se cijepimo
Dok ovo pišem, u Hrvatskoj je jednom dozom cijepljeno samo 5,7 posto stanovnika, a objema dozama jedva 1,7 posto. Stoga cinično djeluje izjava premijera Plenkovića: “Žao mi je što nismo naručili više cjepiva, ali da jesmo, onda bi pitali zašto toliko mnogo.” Zar bi doista kraj tako mizernog postotka cijepljenih bilo tko pitao “zašto toliko mnogo”!? Kao da gladnom kažeš: dao sam ti samo gram kruha, kad bih ti dao kilogram, ti bi se ljutio što ti dajem previše. Europska unija po cijepljenosti stanovništva i po količini dobivenih doza cjepiva daleko zaostaje, na primjer, za Izraelom, Velikom Britanijom i SAD-om, a Hrvatska je pri samom dnu EU – lošije su samo Bugarska i Litva. Neki kažu da je kriva loša politika narudžbi, ali se još više govori kako su bogatiji mogli više naručiti jer imaju više novca. Koje besramno opravdanje! U borbi protiv smrti ne pita se za cijenu lijeka. A odluka o nabavi cjepiva suvereno je pravo Hrvatske i čekanje EU i europskih agencija kršenje je Ustava koji kaže da je suverenitet RH “neotuđiv, nedjeljiv i neprenosiv”. Ali ništa zato, i članstvo u EU je protuustavno – o savezima odlučuje narod “neposredno, samostalno”, a za EU je glasalo oko 29 posto naroda.
Srijeda 17. ožujka
Koje svetogrđe! Usporedio se sa Stepincem i Isusom!
Zašto se Zdravko Mamić, kad je pobjegao u svoju “matičnu domovinu”, nastanio baš u Međugorju? Da taj zvučni simbol vjere štiti njegovu nevinost. Tako uvjerljiva zaštita bila mu je potrebna zbog također uvjerljive kazne od šest i pol godina zatvora koju je dobio optužen za kriminal težak desetke milijuna kuna. Sad kad je Vrhovni sud potvrdio tu kaznu, Mamić je svoju zaštitu vjerom pojačao, te je na sastanku s novinarima o sucima rekao da će u povijesti ostati upamćeni “kao krvnici, zločinci, kao oni koji su sudili Stepinca i sudili i nemilice mlatili po tijelu našega Isusa.” U poimanju vjere Mamić nije iznimka. Jednom je u crkvi u zagrebačkim Gajnicama, pripremajući se za misu na koju je došlo mnoštvo svijeta, vidjevši stisku svećenik zamolio: “Molim vas da se vi ispred oltara razmaknete da mogu prići vjernici.” Poslovično se zna kako je jako puno elitnih grešnika, pokvarenjaka i kriminalaca koji se bore za prostor što bliže oltaru, a to, nažalost, nije mrsko svećeničkoj hijerarhiji jer Crkvi donose ugled (?) i novac. Ne bi li Crkva, kako bi približila vjernike oltaru, ispred kojeg ih je sve manje, Mamiću i sličnima na svakoj misi i u javnim prigodama trebala reći da se razmaknu!?
Četvrtak 18. ožujka
Za HDZ je svejedno – pobijedio Tomašević ili Filipović
Andrej Plenković izjavljuje da je Davor Filipović superioran drugim kandidatima za gradonačelnika Zagreba. Ali ankete i odnos snaga posljednjih godina pokazuju da mu je potpora HDZ-ovu kandidatu uzaludna, Filipović nije ni blizu drugom krugu. Jedan portal istodobno je nabrojio cio niz nekadašnjih SDP-ovih kadrova i drugih ljevičara koje predsjednik HDZ-a ostavlja na dužnostima ili ih kandidira, kao što su Goran Selenac (sudac Ustavnog suda), Branka Valentić (čelnica Hine), Višnja Ljubičić, Helenca Pirnat Dragičević i Tina Šimonović Einwalter (pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i za djecu te pučka pravobraniteljica), Tamara Ćapeta i Siniša Rodin (kandidati za Sud EU), itd. Kad se ima na umu i Istanbulska konvencija, za HDZ je svjetonazorski svejedno hoće li Zagreb voditi Tomašević, Klisović ili Filipović, jer će svakako biti netko s ljevice, iz platforme Možemo!, SDP-a ili HDZ-a. Plenković je bio marksistički autor u komunizmu, što će reći bez vjerskog i patriotskog odgoja, u HDZ je ušao u 40. godini (!!!) da ga učini crvenim, te nitko nije uspio ostvariti takvo političko čudo – veliku domoljubnu stranku pretvoriti u njezinu ideološku suprotnost. Nema, dakle, straha za Zagreb.
Petak 19. ožujka
Svi svjetonazori znamenitog SDP-ovca Vojka Obersnela
Gradonačelnici i njihovi mogući i nemogući nasljednici tema su godine. Ili idu Bogu na istinu, ili se nastoje održati, ili su napuhnuti od obećanja. A jednog, znamenitog SDP-ovca, gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela, pred gradskim je poglavarstvom dočekao gnjevni građanin i stao ga optuživati zbog korupcije, velikog novca koji daje za sitne narudžbe kod prijatelja, golemog broja ljudi zaposlenih na projektu EPK, viška službenika u gradskoj upravi itd. Obersnel mu je pokazao srednji prst i na kraju dometnuo: “Nažalost, ni psihijatrija ne radi svoj posao.” Sada mu se taj najnoviji biser dodaje obilju prijašnjih – svojedobno ga je na ulici, također zbog korupcije (!), napala jedna aktivistica, on joj je istrgnuo kišobran iz ruke, a ona ga je nazvala “govno jedno debelo”. Novinaru Stojancu odbrusio je da si mikrofon “nabije u guzicu”. Nezavisnu je zastupnicu nazvao “alapačom” i viknuo joj da “ne sere” itd., itd. Lani je uoči izbora izjavio da bi birači morali jasno znati kojeg su svjetonazora kandidati pa su mu njegovi Riječani poručili neka svoju ideologiju nabije u jednu stvar te su mu dali glasova manje nego Peđi Grbinu iz Pule! Ali to su samo nijanse crvenih.
>> VIDEO Zdravko Mamić na konferenciji za medije nakon donesene pravomoćne presude
Koje gluposti