Objavom okvirnog sporazuma vjerovnika Agrokora dobili smo uvid u to na koji su način novi vlasnici kompanija podijelili karte, ali kako će taj koncern funkcionirati i hoće li i dalje biti perjanica i lokomotiva hrvatske industrije i izvoza odlučit će se u idućim mjesecima. Oni su ključni za budućnost Agrokora ne isključivo zbog sklapanja nagodbe i tehničkog dijela posla oko osnivanja novih holdinga, prebacivanja vlasničkih udjela nego i zbog činjenice da će se u tim mjesecima točno moći naslutiti kako vjerovnici zamišljaju najveću hrvatsku kompaniju.
Dvadesetak velikih vlasnika
Vlasnici 95 posto kompanije bit će 20 najvećih vjerovnika, a među njima će najveći pojedinačni vlasnici biti ruske državne banke Sberbank i VTB bank te Knighthead Capital, američki fond rizičnog kapitala. Oni imaju većinski paket od 56 posto u Agrokoru i mogu donositi sve odluke. Uz njih su i domaće banke te velike domaće tvrtke. Rusi praktički imaju većinu, samo je moraju realizirati ili kroz čvrsti dogovor s jednim od suvlasnika ili pak otkupom dodatnog udjela. Naime, za vrijednost kompanije uzet je iznos oko 2,6 milijardi eura do maksimalno tri milijarde eura. Budući da se 1,6 milijardi eura te imovine odnosi na dug, odnosno roll-up koji će otplatiti ili, točnije, refinancirati hrvatski holding, te razlučna jamstva koja će u novcu isplatiti kompanije koje su ga i posuđivale, tek je milijardu eura, odnosno maksimalno 1,4 milijarde eura, za podijeliti i namiriti dugove od pet milijardi eura. Matematika pokazuje da će se vlasništvo upisivati uz otpise koji su u prosjeku veći od 70 posto. Neki će vjerovnici proći malo bolje, neki lošije, ovisno o tome koliko tvrtki jamči za njihova potraživanja i ovisno koja im je tvrtka dužna, ali teško da će u fazi namirenja dugova kapitalom netko dobro proći. Svaki se od suvlasnika može u svakom trenutku odlučiti za izlazak iz priče jer nema ograničenja za prodaju, a tek se pregovara o tome treba li uvesti u priču obvezu nuđenja udjela postojećim suvlasnicima. U tom kontekstu, ako im je to u interesu, Rusi vrlo jednostavno, brzo i relativno jeftino mogu prijeći 50 posto suvlasništva. Tehnički suvlasnici će svoje vlasničke udjele imati u Zakladi koja je krovno tijelo, ali će oni isto tako imenovati sve uprave, od one u dva holdinga registrirana u Nizozemskoj do uprave koja će voditi hrvatski holding. Izvanredni povjerenik Fabris Peruško rekao je da je iz korporativne strukture vidljivo da će vlasnici biti prilično udaljeni iz menadžmenta same kompanije, ali malo je vjerojatno da će se u praksi vlasnici, kojima je u interesu vratiti što veći dio dugova, udaljiti od odluka uprave. Jesu li vlasnici u koncernu samo dok mu vrijednost ne naraste na zadovoljavajuću razinu ili imaju strateške planove i žele njezin razvoj vidjet će se iz prvih poslovnih planova menadžera koji budu vodili novi Agrokor. To neće biti tako skoro jer će Agrokor još mjesecima voditi izvanredna uprava koja će imati zadatak implementirati nagodbu.
Pretvaranje dugova u vlasnički kapital poprilično je kompleksan proces pa će se u idućim tjednima osmisliti model i fond kojim će se financirati “isplata” najmanjih potencijalnih udjelničara. Umjesto da netko za dug od stotinjak tisuća kuna dobije 0,00015 posto tvrtke dobit će diskontirani dug. Na taj će se način znatno smanjiti broj novih suvlasnika koncerna i ubrzati odlučivanje.
Naime, čak i do tri tisuće vjerovnika već je isplaćeno pa su oni već otpali iz priče o nagodbi, ali ostaje više od dvije tisuće vjerovnika kojima Agrokor i dalje duguje i koji će biti prisiljeni upisivati barem dio duga u kapital. Najviše ih je u skupini dobavljača koji će oko 210 milijuna eura starog duga pretvoriti u vlasništvo od 4 do 6 posto udjela u zakladi. Dobavljači su uspjeli naplatiti 570 milijuna eura, ako se u isplatu uračuna i iznos koji će im Agrokor isplatiti u iduće četiri godine, imaju i suvlasništvo, ali za njihovu budućnost je krucijalno da su ugovorili i sigurnost plasmana robe u Agrokorov sustav maloprodaje za idućih pet godina.
Dobili su na taj način još pet godina za jači angažman njihovih odjela prodaje koji moraju pronaći način da se diversificira prodajne kanale kako ne bi opet (p)ostali preovisni o jednom naručiocu. Međutim, za njihove ključne plasmane bit će nužno što prije pod kontrolu staviti poslovanje maloprodaje u regiji koja naglo gubi tržišne udjele jer se njome malo bavilo u procesu izvanredne uprave. Koncentracija na sklapanje nagodbe i financijske aranžmane bila je logična u prvoj fazi rada, ali sada će biti ključno fokus prebaciti na operativno poslovanje kompanija. U interesu je to hrvatskog gospodarstva, ali je itekako u interesu vjerovnika odnosno novih suvlasnika Agrokora. Oni bez zarade ili rasta vrijednosti koncerna neće naplatiti svoja potraživanja.
Fokus na dobrom poslovanju
Nagodba u slučaju lošeg poslovanja Agrokora postaje mrtvo slovo na papiru. Sugerira to i izjava Miljenka Živaljića, čelnika Zagrebačke banke.
– Posebno ćemo se fokusirati na operativno poslovanje i restrukturiranje Agrokora. Budući vlasnici žele da bude još uspješniji, da generira nove vrijednosti i to će nam biti izazov – kazao je Živaljić. Iz toga se može izvući zaključak da financijski vjerovnici, naročito banke, i domaće i strane, neće tako brzo izaći iz Agrokora već će se truditi da mu naraste vrijednost prije nego što se konsolidiran i stabiliziran koncern proda. Hoće li se naposljetku raskomadati ili će se prodavati u cjelini odredit će vlasnici i njihovi interesi. Ipak, na mikrorazini sudbinu tvrtke odlučit će imenovanja direktora operativnih kompanija i sposobnost uprave koja bude zadužena za vođenje hrvatskog holdinga jer će se tu donositi odluke o investiranju i zapošljavanju, što je za našu ekonomiju zapravo i ključno.
Svi su gubitnici osim Knighthead-a, jedino je on ušao prije par mjeseci bez rizika, sa sitnom lovom, a postao 25% vlasnik. Baš me zanima tko od naših radi s njima. Dobitnici su naravno i kojekakvi savjetnici, a Todorić po onoj staroj "kako došlo, tako ošlo"