Sam namjestnik nekidan, kad sam ga u Kaltenbentgebenu posjetio mi je rekao, neka mu napravim spomenicu najpotrebitijih radja u Imotskoj krajini. Tu spomenicu jučer sam mu poslao. U njoj sam naznačio, uredjenje voda u polju, Rimski put, vodovod i poljodjelsku školu. Stalan sam da će mi učiniti sve što do njega bude. Dr. Ivaniću nisam dao mira, dok mi nije obećao gradjansku školu u Imotskom. Nadam se dakle, da će te na brzo u tom pogledu dobiti odluku.” Ovako je pisao don Josip Vergil Perić, zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru i Carevinskom vijeću u Beču te profesor na teologiji, svom prijatelju i suradniku imotskom gradonačelniku Josipu Tripalu u pismu datiranom 3. svibnja 1910. godine.
Riječ je o jednom od 12 nedavno pronađenih pisama u ostavštini najpoznatijeg i najpopularnijeg imotskog gradonačelnika Josipa Tripala, koje mu je pisao Vergil Perić, hrvatski političar, pjesnik i prevoditelj, tri puta biran kao zastupnik Hrvatske čiste stranke prava u Carevinsko vijeće u Beču, Imoćanin, koji je svoj politički položaj, veze i poznanstva nastojao iskoristiti za dobrobit svoga rodnog kraja.
Dragi otačbeniče
Izložba originalnih pisama s objašnjenjima društveno-političke situacije u kojima su nastala postavljena je u Zavičajnom muzeju Imotskog.
– Izložba je zanimljiva jer ova pisma, iako su oni prijatelji, nisu osobnog karaktera, nego su poslovna, oni jedan drugome pišu o vizijama i idejama kako poboljšati život u Imotskom i o svemu što su činili da se to ostvari. Oni su lokalne probleme pokušavali dignuti na viši politički nivo i napraviti nešto za svoj kraj. Iz ovih pisama iščitavamo povijest i povijesna zbivanja jednoga razdoblja otprije više od stotinu godina, na jednom malom prostoru kao što je Imotska krajina. Ona je, zapravo, ogled i preslika zbivanja u cijeloj tadašnjoj Hrvatskoj. Međutim, iznenađuje kako su neka pitanja onda i danas jednako aktualna – kaže kustosica ove izložbe Snježana Tonković, utemeljiteljica Zavičajnog muzeja Imotski, danas umirovljenica.
Nije bila uobičajena pojava da jedan hrvatski gradić u Austro-Ugarskoj Monarhiji ima gorljiva zagovornika i zastupnika u Beču te da preko njega gradonačelnik izravno iznosi svoje potrebe. Imotski je, zahvaljujući Tripalu i Periću, prije 110 godina to imao. Josip Tripalo bio je ugledan i omiljen među Imoćanima, tako da su ga čak tri puta birali za gradonačelnika. Prvi put sa svega 32 godine 1894. godine stao je na čelo grada, a drugi i treći put biran je dva mandata zaredom (1899. – 1911).
– Tripalo je za svoga dugogodišnjeg mandata učinio puno za Imotski cijelu Krajinu. Ostvario je nekoliko bitnih projekata koje je uspio realizirati u suradnji sa zastupnikom Perićem. Njihov najvažniji pothvat svakako je osnivanje Građanske škole u Imotskom, koja je otvorena 1911. godine. Tom prigodom zastupnik Perić je održao vrlo nadahnut govor koji se među Imoćanima još dugo pamtio i prepričavao – kaže Snježana Tonković.
Za Tripalova mandata radilo se na obuzdavanju bujice rijeke Suvaje, koja se nekontrolirano izlijevala i plavila polje, nakon čega je ono dobar dio godine ostajalo pod vodom, nedostupno za obrađivanje. “Dragi otačbeniče! Projekt za uredjenje Suvaje već je ovamo te su i jedan dio Državnog prinosa poslali u Zadar neka uzmognu kroz ovu zimu sve spravit, kako bi radja odmah na proljeće započela. Dok se pak Suvaja ne uradi, o uredjenju voda u donjem polju ne može biti ni govora”, pisao je Tripalu Perić u pismu datiranom 27. listopada 1906.
Interes velikih sila
Također, Imotski je njihovim zalaganjem dobio vodovod koji je napravljen od 1909. do 1911., uz pomoć 100.000 kruna koje je Perić uspio ishoditi od vlade. Popravljaju se putovi, sagrađena je škola, duhanska stanica, sud, općina, dovršena je crkva.
Tripalo 1893. obnavlja Općinsku glazbu, koja datira još od 1870. te je i sam neko vrijeme bio njezin član. Uspostavio je javnu rasvjetu osvijetlivši Pjacu s dvanaest visokih samostojećih ferala. Trudili su se u svom nastojanju dovesti poljoprivrednu školu u Imotski. Nisu uspjeli, ali su dobili agronoma koji je obučavao imotske poljoprivrednike. Radili su na uređenju korita rijeke Vrljike, dok je Perić istovremeno pokušavao pridobiti vladu za financiranje isušivanja polja. Na koncu, uspio je to progurati u Carevinskom vijeću. Nastojali su uvesti poštanska kola od Splita. Zajedno su razmatrali ideju o gradnji željezničke pruge u Imotskom, pogotovo kada je Austrija pokazala zanimanje za brži prijevoz duhanske sirovine iz Imotskoga do drugih odredišta.
– Načelnik Josip Tripalo i Vergil Perić, kao zastupnik u saboru, pokušavali su zajedničkim snagama ostvariti mnoge korisne zamisli i ideje koje su bile usmjerene k dobrobiti Imotskog i cijele Imotske krajine. Mnogo toga je s njihove strane učinjeno, mnogo toga ostalo je nedovršeno, a neke ideje su bile jednostavno neostvarive, poput pitanja gradnje željeznice kroz Imotsku krajinu. Nesumnjivo da bi tako nešto, da se ostvarilo, preporodilo ovaj kraj, ali isto tako željeznica je bila uvijek političko i interesno pitanje velikih sila, u ovom slučaju Austrije i Mađarske. Pomalo su djelovali kao dva zanesenjaka koji su svojim zalaganjem i radom, svatko na svoj način, pokušavali doprinijeti boljitku rodnoga kraja, čiji im je prosperitet uvijek bio na srcu – ističe kustosica Snježana Tonković.
Fascinira i do koliko je važnih i uglednih ljudi Perić dolazio, nastojeći progurati ideje koje bi poboljšale život u Imotskom. U pismima poimenice spominje mnoge važne ljude carstva, direktora željeznica, ministre, namjesnike, zastupnike i druge funkcionare s kojima se sastajao.
– On spominje da će se već danas sastati s Antunom Brilijem koji je bio nadravnatelj svih pošta u Dalmaciji, zajedno putuju u Beč i otići će do ministra prometa kako bi razgovarali o uvođenju poštanskog automobila koje je tri puta tjedno trebalo voziti na relaciji Imotski – Split – kaže Tonković.
Nisu uspjeli, tek iza Prvog svjetskog rata uspostavljena je veza. U političkom pogledu, u Hrvatskoj pa i u Imotskom situacija je bila vrlo složena. Hrvatska je bila u sklopu dvojne monarhije, počela se buditi nacionalna svijest, osnivaju se političke stranke, traži se hrvatski jezik u školama. Vergil Perić je bio i dugogodišnji zastupnik u Dalmatinskom saboru u Zadru u kojem je 18. studenoga 1905. održao vatreni govor obrazlažući zašto nije 3. listopada 1905. potpisao Riječku rezoluciju, iznoseći svoje viđenje o dalekosežnim posljedicama koje ona donosi za budućnost.
‘Ogromna šteta Slavenima’
O tome piše u Zadru 20. listopada 1905. svom prijatelju Tripalu kojega u pismima oslovljava “dragi otačbeniče”.
“...Držim da će se u Saboru o pitanju riječ povesti a tad moramo, ja obrazložiti za što riečku izjavu nisam, niti ću igda podpisati. Njom se prelazi preko hrvatskog državnog prava na državni red, a to ju osudjiva u očima svakog poštenog Hrvata…“, napisao je Vergil Perić, a kustosica Snježana Tonković naglašava kako sr njegovo viđenje, nažalost, obistinilo već desetak godina poslije.
– Riječka, a nešto kasnije i Zadarska rezolucija, vodile su približavanju Mađarima, a u pozadini se razvijala mađarska hegemonija i stvaranje države u kojoj bi Hrvati ponovno bili prevareni. Također, većinski hrvatski narod stavljala je u podčinjen položaj spram manjinskog naroda u Hrvatskoj, što je rezultiralo stvaranjem hrvatsko-srpske koalicije, koja je na idućim izborima ostvarila pobjedu – objašnjava Snježana Tonković.
Zanimljivo je i pismo datirano 10. srpnja 1909., a tiče se položaja Hrvata. “Tko glavom misli osudjiva vrtoglavanje Šusterčića u Beču, koje u prvom redu nanosi ogromnu štetu nama južnim Slavenima. Eto dokle dodjosmo. Za osobne hire žrtvuje se i narodni probitak…“
– Perić govori o Ivanu Šusterčiću, zastupniku u Carevinskom vijeću u Beču, inače Slovencu, odvjetniku i političaru. Bio je odan Monarhiji i oštro se suprotstavljao ideji stvaranja države svih južnih Slavena, tako da su u tom pravcu usmjereni svi njegovi govori u Beču koje Perić nije odobravao – kaže Tonković.
Perićeva pisma oduševljavaju jezgrovitošću, pismenošću, a nadasve iskazanom brigom i aktivnostima za rodni kraj i ljude koje u njemu žive. – Čitajući i analizirajući pisma koja smo dobili iz Tripalove kuće, shvatili smo kako u ruci imamo iznimno važan materijal koji svjedoči ne samo o povijesti Imotskog već puno šire. Neuobičajeno je da je gradonačelnik jedne male varoši imao diplomatske odnose s Monarhijom. Ministarstvo kulture također je prepoznalo važnost ove korespondencije i odobrilo nam je sredstva. Vjerujem da će ljudima biti iznimno zanimljiva. Jako mi je drago što smo i u ovim vremenima, koja su jako loša za kulturna događanja, priuštili našim stanovnicima jedan tako značajan kulturni događaj – kaže Ankica Jukić, ravnateljica Pučkog otvorenog učilišta.
Izložba će biti otvorena od 20. studenoga iduća tri mjeseca. Papir na kojima su pisma pisana vrlo je kvalitetan, tinta nije izblijedjela, a u gornjem lijevom kutu je vodeni žig zastupničkog doma u Beču. Ivan Bekavac koji je grafički oblikovao izložbu kaže da je radio s guštom.
– Riječ je o artefaktima koji su više od 100 godina stari. Imamo 12 pisama izloženih na jednakim panoima. Na dva panoa su obrazloženja njihove korespondencije i fotografije obitelji Tripalo. Nažalost, nismo mogli doći do ostavštine Vergila Perića. Imamo samo jednu njegovu fotografiju, a nedostaju nam i pisma koje je Tripalo pisao Periću – kaže Bekavac. U Zavičajnom muzeju Imotskom se nadaju da će izložba koju su postavili potaknuti da se u ostavštini don Vergila Perića otkriju i pisma koja je gradonačelnik Tripalo pisao njemu.
– Bili su dvojica rodoljuba, zaljubljenika u svoj kraj. Tripalo je bio onaj koji je upozoravao što ljudima najviše treba, morao je stvoriti uvjete na terenu da bi Vergil Perić svojim političkim utjecajem pokrenuo stvari. Ova pisma svjedoče koliko su bili obuzeti radom za opće dobro – govori kustosica Tonković. Bilo bi dobro da ovu izložbu pogledaju aktualni saborski zastupnici, eurozastupnici, načelnici i gradonačelnici. Imali bi što naučiti.
vizionarstvo hrvatsko srbskih koalicija je vjecno ...evo i u 21.st hrvatsko srbska koalicija hdzejaca i sdssovaca vlada hrvatskom i blagostanje se vidi na svakom koraku....na najvise se ogleda u iseljavanju hrvata...protiv monarhije a za ujedinjenje svih juznih slavena ??? traje i dalje..