Kako bi prošla plata inspirirana prepelicom i tanjur sa somom u izvedbi hrvatskih kuhara 15. i 16. listopada u Tallinnu, na kvalifikacijama prestižnog natjecanja Bocuse d’Or Europe za veliki finale u Lyonu iduće godine, nećemo doznati. Unatoč svim pripremama i još proljetos kupljenim aviokartama za Estoniju, kada se natjecanje prema prvotnom planu i trebalo održati, hrvatska reprezentacija odustala je od nastupa na individualnom svjetskom kulinarskom prvenstvu tradicije duge 32 godine.
Na natjecanjima 500 kuhara
Zemlja koja sa sedam Michelinovih restorana hvata zalet na svjetskoj gastrosceni neće se pojaviti u društvu kulinarskih reprezentacija 17 zemalja, na kvalifikacijama koje prate tisuće ljudi, a finale u prijenosu uživo i više od sto tisuća, zbog – korone. Radi pandemije su prvo otpali sponzori, zakomplicirao se i put koji je od proljetos višestruko poskupio, a ni hrvatski kulinarski tim u netipičnoj, koronasezoni nije uspio obaviti sve planirano. Hrvatsku je, inače, u Tallinnu trebao predstavljati dvojac iz šibenskog restorana Pelegrini, Jurica Obrol i kao pomoćnik Matija Roso.
– Čak smo razmišljali i da sami financiramo odlazak u Estoniju, ali previše je to novca, a u takvoj se situaciji, na koncu, teško i nadmetati s reprezentacijama koje imaju i ogromne proračune i priliku da danonoćno vježbaju. Žao mi je, uložili smo dosta truda u natjecanje u Hrvatskoj, imali smo i desetak treninga s prepelicom na plati, a kad se u svibnju dogodila odgoda, kod nas je počinjala sezona i na kraju nije više bilo ni dovoljno vremena za pripreme – kaže Jurica Obrol.
Za odlazak u Estoniju trebalo je, inače, minimalno 200.000 eura, što je za Hrvatski kuharski savez, koji je ostao bez financijske podrške HTZ-a i drugih sponzora za Bocuse d’Or, bio prevelik zalogaj. Dovoljno za žučljive komentare na domaćoj gastrosceni i propitkivanje treba li uopće Hrvatski kuharski savez i postojati ako nije u stanju organizirati odlazak na važno natjecanje. Za ljude iz HKS-a, koji opstaje od članarina i sponzorstava, a okuplja tristotinjak kuhara i slastičara, promašeno pitanje.
– Naša uloga i aktivnosti su jasni i transparentni. Potičemo mlade da svoja znanja, ideje i kreativnost pokažu i na drugim mjestima, a ne samo tamo gdje rade. U 14 godina poslali smo samo na razna inozemna natjecanja petstotinjak kuhara, koji su vidjeli i naučili nešto novo, a neki se vratili i s medaljama. Sve je to doprinos domaćem kulinarstvu i nema dileme da je ovakva udruga potrebna. Možemo razgovarati kako je modernizirati, ali za svaki veći iskorak u rezultatima nužna je snažnija podrška i privatnog sektora i državnih institucija – odgovara voditelj ureda HKS-a Aleksandar Vucković.
Ima mjesta za poboljšanje
U zemlji koja svoj turistički imidž gradi i na gastronomiji, to bi se trebalo podrazumijevati. Tome nije smjela stati na put ni korona.
– Ova pandemija će proći i šteta je kad se propusti takav nastup. Međunarodna natjecanja su iznimno važna, pogotovo za mlade kuhare. Uz natjecateljski dio, ondje se i uči, šire horizonti i stječe međunarodno iskustvo. Nije sve u brudetu i ćevapčićima. Ako želimo biti gastrodestinacija, naši kuhari moraju izlaziti u svijet. Nažalost, kod nas se to još ne potiče sustavno sa svih razina pa i s državne. Recimo, u Makedoniji je vlada tamošnje kuharsko udruženje samo za jedno natjecanje poduprla sa sto tisuća eura. Sve se to na kraju isplati i vrati. Promocija preko tanjura je jedna od najboljih – kaže legenda domaćeg kulinarstva i počasni član HKS-a Stevo Karapandža, koji je i sam lani kao sudac na kulinarskim natjecanjima proveo u svijetu gotovo šest mjeseci.
Za šefa prvog hrvatskog restorana s Michelinovom zvjezdicom, Danijela Đekića, jedno propušteno natjecanje neće narušiti imidž i poziciju hrvatske gastronomije. Ali, slaže se, na domaćoj gastrosceni itekako ima mjesta za poboljšanje. Kroz Hrvatski kuharski savez?
– Nisam član. U udruženju sam ‘Jeunes Restaurateurs d’Europe’ (okuplja tristotinjak chefova i vlasnika europskih restorana, nap.a.). Ali, to ne znači da ne bih ušao i u HKS da se modernizira i bude malo bolji – kaže Đekić.
200 tisuca eura? Ta prepelica da je os zlata ne bi toliko kostala. Ostanite doma i uzivajte i dalje u cevapima. Cevapima od preplice.