Bivši premijer Tihomir Orešković izjavio je u intervjuu Večernjem listu da se u procesu javne nabave godišnje mogu uštedjeti dvije milijarde kuna, a s čime se slažu sve osobe koje su imale doticaj s tim procesom posljednjih godina.
No isto tako kažu da pri tome neće pomoći samo promjena zakona koju je predložila Oreškovićeva Vlada, a kojoj je cilj da kriterij u javnoj nabavi bude ne najniža, nego ekonomski najpovoljnija cijena, jer isto već postoji u zakonu i ispregovarano je još u tijeku pristupa EU, nego je potrebno na jednom mjestu objediniti i objaviti sve javne nabave, donijeti jasne kriterije i pri odobravanju ponuđača napraviti malu studiju koja će opravdati odabir.
Namješteni uvjeti
Problem naše javne nabave s jedne je strane što se osobe koje su zadužene za odabir u javnoj nabavi vode kriterijem najniže cijene, prije svega zbog straha da ne budu prozivani ako odaberu skupljeg ponuđača.
No najniža cijena nije uvijek najbolji odabir jer se često događa da se nakon sklopljenog posla kasnije plaćaju razne usluge, primjerice održavanje, pa s tim aneksima ugovora konačna cijena bude i skuplja nego da je u startu odabrana skuplja ponuda. S druge strane postoje i pogodovanja, jer i prema izvješću Europske komisije imamo najveći stupanj rizika od korupcije u procesu javne nabave.
Novi prijedlog zakona predložen je na posljednjoj sjednici Oreškovićeve Vlade, no nije se uspio usvojiti u Saboru pa je moguće da će nova ministrica gospodarstva Martina Dalić poraditi i na nekim izmjenama, ali o tome se još ne izjašnjava.
Bivši ministar gospodarstva Tomislav Panenić kaže da je činjenica da za 40 posto javnih nabava postoji samo jedan ponuđač.
– U većini slučajeva riječ je o pogodovanju, odnosno stavljanju u natječaj specifičnih uvjeta kojima odgovara samo jedan ponuditelj – kaže Panenić.
Najviše se takva praksa otkrivala pri nabavi automobila. No, izgleda da najveća pomutnja vlada u zdravstvu. Tako su se domaći farmaceuti već pobunili na niz apsurda. Primjerice, kada lokalna bolnica na javnoj nabavi izabere neku domaću farmaceutsku tvrtku za nabavu lijekova, može taj ugovor raskinuti već za mjesec dana ako se u javnoj nabavi na nacionalnoj razini odabere dobavljač koji je ponudio nižu cijenu. Događa se i obrnuta praksa, a država ne snosi nikakvu odgovornost prema farmaceutskoj kompaniji.
Dodatni je apsurd što u takvim slučajevima naknadno često pobijede novoregistrirane tvrtke koje nude nisku cijenu lijeka, ali koje često ne mogu isporučiti utvrđenu količinu u određenom roku. Zbog čega država mora ići u interventni uvoz lijekova koji je upravo iz tog razloga u stalnom porastu. Dodatno se nagađa i da tu postoje izravne nagodbe takvih proizvođača i bolnica. Često se događa i da se nabava rascjepka na manje tzv. bagatelne nabave koje ne podliježu javnim nabavama, odnosno koje se mogu izravno ugovarati s ponuditeljima. Takav je slučaj kad je riječ o građevinskim radovima.
– Cilj nam je bio da se i svi takvi ugovori objedine na jednom mjestu kroz tzv. e-oglasnik, a kako bi se onda jasno vidjelo i kroz te slučajeve je li se ikome pogodovalo – kaže Panenić.
No upravo zato što postoje i dvojaki problemi, od stvarnog pogodovanja do odabira ponuđača prema kriteriju najniže cijene, jasno je da zakon ne može donijeti velike promjene. Bivši predstojnik Središnjeg državnog ureda za javnu nabavu u Milanovićevoj Vladi Dario Janković priznaje da je strah velika prepreka zašto se olako odabire ponuđač s najnižom cijenom, no smatra da bi za drukčiji odabir trebalo angažirati više ljudi koji će elaborirati svaku nabavu.
Brzi zbog fondova EU
Treći je problem predugačak period od objave natječaja do početka investicije, čak i do tri godine, a zbog učestalih žalbi na proces javne nabave. U sljedećih pet godina iz fondova EU imamo na raspolaganju iznos od 80 milijardi kuna, natječaja će biti puno, a EU neće tolerirati dugačke procese. Iako su bili i prijedlozi da se u novom zakonskom rješenju daje prednost domaćim tvrtkama barem preporukom, to, kažu stručnjaci, također može biti opasno. Treba samo uvesti reda i jasne kriterije. Jer činjenica je da neki domaći proizvođači ne mogu u zemlji dobiti posao, a u inozemstvu mogu ili da su za iste projekte u zemlji raspisani različiti kriteriji. Kako bi domaći proizvođači bili prepoznatljivi u procesu javne nabave, HGK je izradio online katalog domaćih proizvoda. U njemu je 960 industrijskih proizvoda, a uskoro će biti i prehrambeni.
>> Martina Dalić otkrila zašto se odlučila vratiti u politiku
Tvrdim već 20 godina da naše zdravstvo ne bi imalo nikakvih dugova (dapače: još bi se mogao podignuti standard liječenja a i plaće liječnika) samo kad bi se stalo na kraj korupciji i raznim pogodovanjima kojih je tamo toliko da je to normalnom čovjeku jednostavno nezamislivo. Država i svi mi zajedno ubacujemo novac lopatama u taj sustav, a on iz njega curi na sve strane - u privatne džepove raznih ljudi koji su "prikopčani" na njega preko nabave i vuku li, vuku novac. Da u njega ubacujemo i 10 puta više novca nego sada, opet bi bio u minusu. Ali tko će stati na kraj toj mafiji i spregi javnog i privatnog koja sisa i krade novac poreznih obveznika? Nitko!