U ovakvim usporednim analizama se gubi jedan vrlo bitan aspekt - Hrvatska ima 6-7 valova iseljavanja i u prošlom stoljeću i nije ekonom. stanje ovdje bilo toliko presudno koliko opća zasićenost društv. klimom, uz niz gnjavaža na razini rodbine/nekretnina, međususjedskim sporovima, kolegijalnim podmetanjima itd. itd. Ukratko, ekonom. stanje je samo jedna od odrednica stalnog iseljavanja iz Hrvatske - ima tu još puno toga nespomenutog, što oni koji odlaze nose s gorčinom i zašto se više nikad ne vraćaju u Hrvatsku. Irska je iskoristila momentum s informatičkom branšom prije dvadesetak godina, snizili su poreze i privukli strane ulagače. Nama je daleko više značajna paralela sa Slovačkom koja je također privukla velik broj stranih ulagača da tamo podignu industriju (npr. auto branša) jer su im osigurali kompletnu lokalnu infrastrukturu, dakle parcele skoro besplatno - samo da dobiju radna mjesta. Oni nemaju toliko informatički naprednu državu, ali isto je porezna blagodat odigrala svoje. Kod nas se prvo gleda kako što više oglodati potenc. stranog investitora, da on ostavi novac ovdje i naposljetku ode pun bijesa - tu smo mi pravi balkanjezi. Ni spomena o državnim jamstvima za strane tvrtke - što bi morala biti zaštita od takvih lokalnih velmoža i što bi donijelo na tisuće novih radnih mjesta...

Trebamo li zavidjeti Ircima? Hrvata u Hrvatskoj ima 4 milijuna, i u dijaspori isto toliko. Iraca u Irskoj ima 5 milijuna, a u dijaspori po nekim procjenama do 80 milijuna. Irska se i dalje prazni od Iraca, a njihovo mjesto zauzimaju Balkanci, Istočni Europljani, i Afrikanci i Indijci. Irci su u 200 godina uspjeli zaboraviti svoj jezik. Želimo li mi baš Irce kao uzor?

Kad je prije par godina premijer Milanovic pozivao narod na selidbu mediji ga podrzavali.