Tko je najveći stradalnik izborne noći? - pitam u šali ovih dana svoje prijatelje očekujući da pogode da sam u pitanju ja. Naime, do ovih izbora nisam bio svjestan da imam bubrege, a od nedjelje navečer, nakon komentiranja izborne noći na HTV-u, ne prestajem ih “osjećati”. Neki genijalac na nacionalnoj televiziji, kojem nastojim ući u trag, dosjetio se kako bi bilo aktualno, dinamično i cool da se izborna noć u mjesecu studenom umjesto iz toplog studija, s dobrim svjetlom i zvukom, kao uvijek do sada, za promjenu prenosi ispod nekakve nadstrešnice na Trgu Sv. Marka. Nije mi bilo jasno zašto jer se na praznom trgu ništa ne događa. Mogli smo isto tako sjediti ispod Savskog mosta ili komentirati izborne rezultate uživo s oltara domovine na Medvedgradu. Vođeni istom pameću, naši novinari su na različitim televizijama znali izvještavati o štrajku prosvjetara u nedjelju ispred neke osnovne škole, ili o zadnjim podacima o nezaposlenosti po ledenoj kiši ispred Zavoda za zapošljavanje u deset navečer, kao da se i tada nezaposleni motaju oko zgrade. Kao jedan od sukomentatora ušao sam u dugu mračnu noć u košulji i sakou. Dok su se objavljivale izlazne ankete, milanovićevski sam između njih navukao prsluk, a kad je krenuo izvještaj DIP-a, vidio sam da je vrag odnio šalu i obukao i kaput, jer su dvije rasklimane grijalice, valjda iz vremena kad je Radman prvi put vodio televiziju, više zujale i svijetlile nego grijale. Kad je postalo neizdrživo, oko ponoći, nabavio sam neku deku i zamotanih bubrega do kraja mudroslovio s jednako smrznutim kolegama. Posljedice vučem i peti dan, a čujem da je profesor Ivan Šiber zbog pogoršanog išijasa sutradan završio na injekcijama. O zdravstvenom stanju dviju profesorica, sugovornica u izbornoj noći, nemam podataka, ali drhturile su tako da je slutilo barem na upalu pluća. Dva HTV-ova lava Togonal i Novokmet izdržali su samo u košuljama i sakoima, zbog čega opravdano sumnjam da su ispod imali skijaško donje rublje. Nadstrešnica na otvorenom otišla je u povijest već sutra zahvaljujući kamionu gradske Čistoće koji je prekinuo emisiju Otvoreno, nakon čega je konačno razmontirana, a dobri, stari, ugrijani studio na Prisavlju vraćen u funkciju.
No, vratimo se na izbornu noć. Izlazne ankete su ovaj put, za divno čudo, bile prilično točne. Za razliku od njih, prvi rezultati DIP-a, s desetak posto obrađenih mjesta, doveli su gledatelje u zabludu da je sve odlučeno. Možda bi DIP ubuduće ipak trebao pričekati da se obradi barem pola biračkih mjesta jer se ovako HDZ-ovu koaliciju dovelo u zabludu da premoćno pobjeđuju, što je bilo pojačano očekivanjem da im trend daljnjeg prebrojavanja glasova ide dodatno u prilog. Na kraju se pokazalo suprotno. Prateći cijelo vrijeme na više ekrana ispred sebe stanje u stožerima, dalo se primijetiti da je kampanja završila jer se u stožeru SDP-ove koalicije nije moglo vidjeti nijednu hrvatsku zastavu, pa ispada da je PR naputak o pojačanom simboličkom domoljublju vrijedio samo do izborne šutnje. Da se sve vraća u normalu, svjedoči i to da se nakon dugo vremena ukazao i Stazić s protuustavnim izjavama i širenjem netrpeljivosti prema “dijaspori”, na što sam morao reagirati. Za razliku od SDP-a, u HDZ-ovu stožeru bilo je mnoštvo barjaka, ali kvantiteta nacionalnih simbola nije praćena i njihovim poštivanjem pa se moglo vidjeti pojedine HDZ-ovce ili goste stožera kako u transu bacaju zastavu na pod i valjaju se po njoj, kako začuđujuće spretni starci izvode svatovske akrobacije koračajući s punom čašom piva na glavi, a vrhunac je bila pobjednička torta s prskalicama, u trenutku kad je pozornim gledateljima već bilo jasno da od premoćne pobjede nema ništa. Izvalio sam tada da je SDP izgubio izbore, a da ih HDZ nije dobio, te da je jedni pobjednik Most, bez kojeg nitko neće moći formirati vlast. Začuđujući je bio i izostanak slavlja u stožeru Mosta nakon objave sjajnih rezultata. Nije bilo klicanja i euforije, nego smo vidjeli neku vrstu zbunjenosti, vjerojatno zbog straha od iznenadne odgovornosti. Čini mi se da bi se Mostovci puno bolje osjećali da je uspjeh bio nešto manji. Ovako, u egalu između dva bloka, s HDZ-om kao tankim relativnim pobjednikom i SDP-om kao koalicijski potentnijim igračem, ekipa u Mostu odlučuje o svemu. Da je Most nezavisnih lista doista skupina međusobno nezavisnih ljudi svjedoče i njihove kasnije izjave, od Stipe Petrine do Ivana Lovrinovića, koji ne zna nabrojati sva imena svojih kolega koji su ušli u Sabor. Pritisak kojem su izloženi možda ih potpuno razbije, već je otpao Drago Prgomet, a možda ubrzano i homogenizira većinski dio ekipe. Nužno je da odluku, kakva god bila, Petrov i uža ekipa donesu brzo, jer kako vrijeme bude prolazilo trošit će im se simbolički kapital prema onoj “svakoga mosta tri dana dosta”. Nacija danima napeto iščekuje što će odlučiti Most ili dijelovi Mosta, igraju se složene pregovaračke igre i medijski spinovi. Kao od ljubavnika uhvaćenih in flagranti, objavljene su fotografije večernjeg razgovora Prgometa i Milanovića u stanu Ante Kotromanovića, za koje sam najbliži mišljenju da su ih oni sami pustili u javnost. Sve to još uvijek je zabavno, ali, ako se nastavi, uskoro će postati zamorno. Postalo je otrcano reći kako riječ “kriza” izvorno ima i značenje šanse, prilike. Hrvatska nikada nije bila bliže teškoj parlamentarnoj krizi, ali i prilici da se doista krene putem famoznih reformi. Hoće li se ona iskoristiti ovisi o događanjima u i oko Mosta. Ako se moram kladiti, na temelju do sada raspoloživih elemenata prognozirao bih da postoji 50% šanse da će se formirati vlast sastavljena od SDP-ove koalicije i dijelova Mosta, 40% da ćemo ići odmah na izbore i 10% da će vlast formirati HDZ i nešto okrnjeni Most. Ostati osam godina u oporbi za većinu HDZ-ove baze je previše i stoga procjenjujem da će, ako ne uspije formirati vlast, za što su mu šanse sve manje, Karamarko uskoro biti bivši predsjednik stranke. Ostaje veliko pitanje hoće li npr. Jandroković bez obzira na sve biti do kraja lojalan šefu i, ako bude potrebno, “poginuti” s njim ili će, po staroj navadi, početi glancati prijestolje za, medijski već oktroiranog Plenkovića ili nekog drugog prestolonasljednika. Poput onog svisca u Pennsylvaniji koji svojim izlaskom iz brloga predviđa kakva će biti zima, promatranjem HDZ-ovih svizaca može se nepogrešivo utvrditi koji politički vjetar puše i je li do jučer obožavani šef “zglajzao”. Isti rasplet vrijedi i za SDP, ako se realizira sve manja mogućnost da HDZ formira vlast. Oboje za sada ovisi o Mostu, a sudbina Mosta ovisi o odnosu prema onome što grčka mitologija naziva Kairosom, spojem povoljnog položaja i sretnog trenutka. Kairos ih je iznio i dao im u ovom trenutku značaj kakav nisu ni sanjali. Narodski rečeno, posrećilo im se. No, ako ga brzo ne uhvate za čuperak, izmaknut će im nepovratno. Stoga je potrebno što prije donijeti neku odluku, jer je u protivnom domino efekt rušenja Mosta, započet otpadanjem Prgometa, gotovo izvjestan. U ovom trenutku kakva god odluka bila, i za njih i za društvo u cjelini ima neke šanse da se dugoročno pokaže i kao dobra, uza sve rizike. Odlaganje pak donošenja odluke sigurno je pogrešno, jer s protokom vremena sistem će se, nakon kratkog potresa, opet spontano vratiti u stare koordinate.
>> Elegantno rješenje da Most ne mora donijeti odluku
bil si mi jako zgodan gledala sam do ponoći...