Danas oko 80% svjetskog stanovništva čine vjernici, no kako sedam najvećih svjetskih religija oblikuje vrijednosti religioznih građana, a time i utječe na društvo?
Što je zajedničko svim religijama i po čemu se razlikuju vrijednosti pripadnika protestantizma, katoličanstva, pravoslavlja, budizma, hinduizma, judaizma i islama? Koje su religije najbliže sekularnim vrijednostima, a koje su od njih najudaljenije? Zašto su slični ekstremni sekularizam i religijski fundamentalizam?
Pitanja su to na koja daje odgovore šesti val Svjetskog istraživanja vrijednosti proveden na uzorku 86.292 punoljetna građanina iz 60 zemalja, i to muslimana (18.079), katolika (14.817), pravoslavaca (8324), protestanata (5764), budista (3851), hinduista (1712), židova (406), pristaša ostalih religija (17.304) i nereligioznih (16.015) i istraživanje prof. emeritusa Janeka Museka iz Ljubljane temeljem tih podataka. Analizirajući podatke iz Svjetskog istraživanja vrijednosti, prof. Musek s Odjela za psihologiju iz Ljubljane u znanstvenom radu “Vrijednosne orijentacije u pripadnika različitih religija” ispitao je razlike i sličnosti između sedam najvećih svjetskih religija te razlike između religioznih i nereligioznih ljudi.
Njegov rad objavljen u znanstvenom časopisu “Psihologijske teme” pokazuje da vrijednosti (ne)religioznih utječu na njihove svakodnevne i životne odluke, a u ekstremnijim slučajevima mogu poslužiti i kao ideološka osnova za netoleranciju, predrasude, diskriminaciju i nasilje u društvu. Sve svjetske religije naglašavaju, uz vjerske vrijednosti poput vjere, vjerovanja u Boga i vjerski nauk, i vrijednosti nade, iskrenosti, pravde, pristojnog života, brige za druge, bračne vjernosti, hrabrosti, skromnosti... No među njima postoje i bitne razlike.
Sociolog religije prof. dr. Ivan Markešić kaže da, ako pođemo od činjenice iz istraživanja da 80% svjetske populacije pripada nekoj od religija, onda su i vrijednosti koje im služe kao načela za život njihova istinska duboka uvjerenja od kojih nitko ne odustaje i koja bitno utječu na njihovo ponašanje i svakodnevne odluke. Iako su najveće razlike u vrijednostima između nereligioznih i vjernika, Musek navodi da su muslimani, pravoslavci i pripadnici ostalih manjih religija najudaljeniji po vrijednostima od nereligioznih ljudi, najviše cijene važnost religije, a najmanje su im važne sekularne vrijednosti. Od svih religija budisti su najbliži sekularnim vrijednostima, pa židovi te potom hinduisti.
– Budizam ne poznaje ideju boga kome bi budisti trebali biti podložni i čije bi zakone i zapovijedi trebali izvršavati, posebno onu univerzalnu zapovijed da sve ljude ovoga svijeta učine njegovim sljedbenicima. Oni prihvaćaju svijet onakvim kakav su zatekli, za njih su svi ljudi jednakovrijedni i jednaki, imaju jako visoku razinu tolerancije prema drugim religijskim uvjerenjima i religijama, primjerice prema islamu, jer se islam u svojim počecima nesmetano širio na Indijskome poluotoku. I u odnosu prema svakom živom stvorenju, pa i prema biljkama, iskazuju poštovanje. U osnovi svega toga je prabudistička etika milosrđa i dobrote – tumači Markešić. Nakon budista sekularnim vrijednostima najbliži su židovi.
– Kad je riječ o židovima i njihovoj religijskoj indiferentnosti, treba uzeti u obzir s kojim se židovima razgovaralo, s ortodoksnim ili liberalnim, sekularnim. Po svemu sudeći, najvećim dijelom s onima koji židovstvo ne doživljavaju kao religiju čije bi oni zakone trebali slijepo izvršavati, nego koji židovstvo doživljavaju kao svoju kulturu, kao kulturnu vrijednost, kao dio svoga identiteta. Da nije bilo sekularnih židova, teško bi bilo moguće stvoriti državu Izrael. Biti židov ne znači slijepo pridržavanje propisa. Sekularnost je jedna od značajki koja židovima omogućuje nacionalnu i identitetsku pripadnost – govori Markešić. Osim kod židova, emancipativne i postmaterijalističke vrijednosti visoko su izražene i kod hinduista i katolika, a niske su, prema Museku, kod muslimana. Pravoslavci imaju vodeću poziciju kad je riječ o vrijednostima tradicije, dobrohotnosti, univerzalizma... Na pitanje zašto su pravoslavcima najmanje važne sekularne vrijednosti Markešić odgovara:
– Za pravoslavne Srbe nisu bili nespojivi zvijezda petokraka i krst, što se najbolje moglo vidjeti po pravoslavnim grobljima i nadgrobnim spomenicima u njima. No, kad je održana prva gay parada u Beogradu vidjelo se po reakcijama Pravoslavne crkve i ortodoksnih pravoslavaca da ne prihvaćaju takve moderne svjetovne vrijednosti, da ih svaćaju kao udar na pravoslavlje. Stoga u tom smislu, a takvih primjera imamo i u Rusiji, svako prihvaćanje nekih novih i modernijih vrijednosti predstavlja ‘izdaju pravoslavlja – kaže Markešić.
Muslimanima su, prema istraživanju, jako važni religija, postignuće, sigurnost, tradicija, obitelj..., a najudaljeniji su od svih religija od sekularnih vrijednosti.
– Sama riječ islam znači potpunu predanost jednome Bogu. Stoga muslimani u svome životu nastoje svoje mišljenje i djelovanje staviti pod Božju volju. A sve to opet prema porukama iz svete knjige Kurana kojemu ne smije ništa proturječiti. Za muslimane ne postoji razlika između islamskoga (religioznog) i profanog (sekularnog), ovosvjetskog života. Čovjekov kompletan život mora biti u skladu s islamom i islamskim vjerovanjem. Napustiti takvo shvaćanje, prihvatiti neislamske ili ne daj Bože protuislamske vrijednosti i uvjerenja, znači napuštanje svoje vjere, ali i zajednice, a to nije prihvatljivo. Uz to, islam je misijska religija, a ni jedna misijska religija, a to znači ni kršćanstvo u svojim pojavnostima – katoličanstvu i protestantizmu – nije tolerantna religija – govori Markešić.
No je li prihvatljivo generaliziranje o vrijednostima pripadnika velikih religija, pa tako i o muslimanima, uzimajući u obzir kulturalni krug u kojem žive jer postoje razlike u vrijednostima i među katolicima iz Europe, Afrike ili Južne Amerike?
– Teško je ali i opasno generalizirati, ali ako se pođe od islamskoga nauka, onda je očekivati da će njegovi sljedbenici živjeti vjeru onako kako im okolnosti dopuštaju. Religija je dio kulture i podložna promjenama. Ljudi, ostajući vjerni svojoj vjeri, u susretu s drugima i drukčijima prihvaćat će vrijednosti koje u nekim drugim područjima ne bi bilo moguće ni zamisliti. I to one vrijednosti koje u bitnome neće dirati u njihove temeljne vjerske istine. Tako je i s islamom. On je, u današnje vrijeme, teritorijaliziran. On nije nacionalna, ali jest teritorijalna, zavičajna religija. Stoga i govorimo o afričkim, arapskim, europskim i hrvatskim i bosanskohercegovačkim muslimanima. Koliko podneblje, klima, društveno okružje utječe na muslimansku praksu, najbolje govori naslov jedne od najljepših sevdalinki “Vino piju age Sarajlije”. Ne bi se moglo reći “Vino piju age iz Teherana!” – kaže Markešić. Izraziti antisekularni položaj pristaša ostalih manjih religija Museka ne čudi jer, kako navodi, njih karakterizira snažna vjerska obveza, uključujući i zahtjeve za odlučujućom ulogom religije u javnom životu. Socijalna izolacija manjih vjerskih zajednica više je pravilo nego iznimka. Takve zajednice imaju tendenciju da formiraju uvjete života koji maksimalno mogu oblikovati vjerska pravila. Ipak, navodi Musek, postoje i manje vjerske skupine koje su sekularno orijentirane.
Musek ističe i da kulturna sredina i obrazovanje utječu na oblikovanje vrijednosti pripadnika različitih religija. Primjerice, religiozno obrazovanje varira od fundamentalističke indoktrinacije, koja ističe vlastitu religiju kao jedinu pravu, do tolerantnog pogleda i stava prema drugim religijama. Na sličan način nereligiozno obrazovanje može se razlikovati od ekstremnog sekularizma do nereligioznog koje je tolerantno i prijateljsko prema onima koji su religiozni. Iako se ekstremni vjernici i ekstremni sekularisti ne trpe, u biti su slični. Katolici i protestanti imaju prilično uravnoteženu poziciju između nereligioznih, budista, židova, hinduista te pravoslavaca, muslimana i ostalih manjih religija s druge strane, navodi Musek. Dok nereligioznom profilu vrijednosti najviše nalikuju budisti pa židovi, između njih su hinduisti, protestanti i katolici. Katolici, protestanti i hinduisti imaju tolerantniji stav prema drugim religijama.
– Iako bi nekoga mogla iznenaditi činjenica da su protestanti i katolici u skupini religija koje su tolerantne prema sekularnim vrijednostima, treba napomenuti da su procesi sekularizacije, koji su doveli do smanjenja važnosti značenja kršćanskih crkava u društvu, razdvajanja vjerske od svjetovne sfere, do prihvaćanja religije kao privatne stvari, započeli još u vrijeme humanizma i renesanse i da ti procesi, unatoč mnogim pokušajima retradicionalizacije društva, traju i danas. U kršćanstvu nije nespojivo u svakodnevnome životu živjeti sekularne vrijednosti, a iskazivati se pripadnikom npr. Katoličke crkve, što najbolje svjedoče Hrvati.
Oni su najvećim dijelom nominalni, ali i sezonski katolici. Važno je biti kršten, vjenčan i pokopan prema obredima Katoličke crkve. Sve između tih inicijacija je, kako rekoh, u najvećem dijelu “religijski propuh” – objašnjava Markešić. Katolicima su jako važne vrijednosti kao rad, samosvijest, slobodno vrijeme, obitelj, sigurnost. Musek je analizom podataka iz Svjetskog istraživanja vrijednosti zaključio da pravoslavci, muslimani i pripadnici ostalih religija snažnije odbacuju sekularnu ideologiju i da su najviše vjerski isključivi.
– Složio bih se s autorovom tezom da su muslimani, pravoslavci i pripadnici ostalih religija najviše vjerski isključivi, snažnije odbacuju sekularnu ideologiju, dok su protestanti i katolici tolerantniji prema ostalim religijama. A da se pridržavaju svoga nauka, ni oni to ne bi bili. Zbog same činjenice da su procesi sekularizacije bili i jesu mogući u ovim dvjema konfesijama za očekivati je da će određen broj nominalno izjašnjenih katolika i protestanata pristati uz sekularne vrijednosti. Stoga neki drže da bi upravo sada bilo vrijeme da i u islamu započnu procesi sekularizacije. Upravo je u tom vremenu, u toj starosnoj dobi, nakon 14 stoljeća, koliko je već star islam kao religija, došlo u kršćanstvu do prvih proplamsaja sekularnih strujanja – kaže Markešić. Na pitanje zašto su slični religijski fundamentalizam i ekstremni sekularizam Markešić odgovara: – Zapravo, jedan drugoga teži uništiti. Fundamentalizam sasvim isključuje sve sekularno, traži vraćanje temeljnim vrijednostima, a sekularizam negira sve što je u vezi s religijom, teži da je nema i da nestane iz društva.
Zato su, navodi prof. Musek i ekstremni sekularizam i vjerski fundamentalizam često pratile različite totalitarizacije u povijesti. Zanimljivo je, ističe, da je ekstremni antireligijski sekularizam donedavno bio dio ideološkog opravdanja za represiju religioznih ljudi koji su predstavljali većinu stanovništva u zemljama u kojima su vladali totalitarni režimi.
Treba razlikovati ljude koji se samo izjašnjavaju kao vjernici od onih koji stvarno vjeruju u nadprirodne pojave. Kako je konformizam jedna od prevladavajućih ljudskih karakteristika prevladava prva kategorija jer je tako jednostavnije.