– Klopota delamo! Pridružite nam se! – veselo nas je na vinorodnu brdu Kočuri u dalekoj Brezovoj Gori pozvala skupina gostoljubivih mještana.
Njihova ljubaznost nije neobična jer u tome kraju, u kojem svi putovi završavaju, svaka vijest iz "vanjskog" svijeta događaj je koji se danima prepričava. Na njivama i u goricama na više od 500 metara nadmorske visine borba mještana s prirodom traje cijelu godinu.
Mještanima novi put
– Našli smo stari električni stup, pa u njemu bušimo rupe da u njih možemo namontirati klopota, koji škvorce bude plašio. Čim se ono sitno, crno grožđe malo zarumeni, eto ti njih, žednih i gladnih, pa pozoblju sav urod. Za nas je klopotec ujedno simbol naše muke i truda i znak da se polako možemo početi pripremati za berbu, najljepši vinogradarski događaj u godini - kažu Antun Zagoranski, Stjepan Grabrovec i Josip Drakšić.
Do Kočura sad se stiže lakše nego prije jer je matična Općina Bednja nedavno, kroz vrlo težak teren, probila put do Gornjeg Praputnjaka.
Strmi vinogradi
– Okruženi smo debelom šumom, pa nam divljač i ptice cijelu godinu uništavaju vinograd. Dok se protiv škvoraca borimo klopotom, protiv srna ne pomaže ništa drugo osim ljudske kose. Najgore je u proljeće jer iz šume noću dolaze srne i nanose štetu. Vinograd ogradimo, a na stupove postavimo čarapu s kosom. Stari je to narodni "lijek" protiv srna. Kad nanjuše kosu, misle da je u blizini čovjek – prenio nam je Andrija Grabrovec.
Mnogo je truda potrebno kako bi se na tim bregovima uzgojilo trsje. – U vinogradu smo stalno. Sve radimo ručno jer nijedan stroj ne može svladati ovakav uspon – kaže gazda Andrija.
