Sutra će se navršiti mjesec dana od napada Rusije na Ukrajinu. O tome koliko je ciljeva Rusija ostvarila i što se može očekivati sljedećih mjesec dana s vojnim analitičarem Večernjeg lista Antom Kotromanovićem u studiju Večernjeg lista razgovarala je novinarka Lana Kovačević.
– Rusija nije ostvarila mnogo svojih strateških ciljeva. Svi smo suglasni i većina analitičara slaže se da su zakazali i nisu ostvarili strateški cilj, a to je svrgnuti demokratski izabranu vlast, bez obzira na to kakva ona bila, i razbiti ukrajinsku vojsku tako da se više ne može braniti. Ostvarili su dio ciljeva, ozbiljno su osakatili ukrajinsku zemlju i uzeli dio teritorija. Nisu, doduše, zauzeli puno većih gradova, nekoliko ih drže pod pritiskom i u stalnom okruženju. Pitanje je dana koliko će obrana izdržati. Za mene je definitivno u ovoj fazi rata i moralni i relativni pobjednik ukrajinska vojska koja je uspjela ostvariti velik dio ciljeva. Cilj je bio zaustaviti neprijatelja na granici, ali s obzirom na silu koja se sručila i to da se nisu intenzivno pripremali za sukob, napravili su jako dobar posao. Uspjeli su sačuvati strukture vlasti i vojsku, funkcioniraju u svim segmentima društva pod ratnim uvjetima. Ne daju se, napravili su nekoliko vrhunskih obrambenih operacija, kroz prepade i diverzije uspjeli su dosta naštetiti ruskoj vojsci, koristili su moderna sredstva i jaki su u specijalnom propagandnom ratu. Gledamo kako se uništavaju ruske kolone iz zraka i sa zemlje. Teško je prognozirati što će se događati sljedećih tridesetak dana. Volio bih da rat sutra prestane i da se dvije strane dogovore. Znamo da Putin ide s maksimalnim zahtjevima i da ih Zelenski ne može prihvatiti. Ne može jedna osoba odlučiti da će praktički darovati velik dio teritorija zemlji koja je izvršila agresiju. Na vojnom planu možemo očekivati da ruska strana i dalje vrši stalan pritisak na ove gradove. I ruska vojska se puno troši, a nismo vidjeli veće zanavljanje snaga. Možda će sad redefinirati ciljeve i izabrati jedan ili dva smjera napada. Zatoplit će i počinje otapanje, pa će i s time imati dosta problema. Ukopavaju se oko Kijeva i očito se pripremaju za vrijeme kad neće moći manevrirati svojim snagama. Na južnom bojištu je drukčiji teren, vršit će pritisak prema Mariupolju, lijevo prema Odesi, Krivom Rogu i Dnjipru... Jako se puno troše. Rekao bih da se trećina vojske nalazi u Ukrajini, oko 200.000 vojnika. Rusija nema previše drugih profesionalnih postrojbi koje se mogu brzo ubaciti. Vršit će stalan pritisak, pokušat će zauzeti što više pozicija da bi imali što bolju pregovaračku poziciju. Ukrajinska vojska će morati i dalje provoditi obranu bez popuštanja. Ne znam koji bi predsjednik imao moralne hrabrosti pozvati narod da se preda, a narod se želi boriti. Oni će se i dalje jako boriti i neće popustiti ni centimetra. Bit će žrtava i s jedne i druge strane. Rusi će biti nervozni, lupat će po gradovima nemilosrdno, kao što lupaju po Mariupolju. Bit će to komplicirana situacija. Nemoguće je predvidjeti dokle će ovo trajati.
Kako bi izgledao ovaj rat da je Ukrajina bila spremna i već naoružana?
Velik dio profesionalne vojske bio je u dobrom stanju. Imali su jako dobre instruktore koji su pripremali vojsku za eventualni obrambeni rat. Ukrajinsko političko vodstvo moralo je imati refleks s obzirom na sve informacije, ali nisu vjerovali. Da su se pripremali bolje i sustavnije, i da su organizirali obranu manjih i većih gradova na samoj granici, možda bi Putin povukao ručnu kočnicu i odlučio da neće juriti. Očito su procjene koje su imali o stanju ukrajinske vojske i političkog vodstva bile pogrešne i katastrofalne, i to je bio značajan razlog početnih neuspjeha ruskih snaga na terenu.
Hoće li Putin sav bijes usmjeriti prema Odesi?
U Odesi živi jako puno Židova, pa će možda imati zadršku da ne dođe do brutalnog granatiranja. Izrael i Rusija imaju dobre odnose. Jako su dobro surađivali u Siriji. Moguće je da to bude jedan od razloga zašto neće krenuti na Odesu agresivno i na luđački način, kao u Mariupolju. Ako ne uspiju slomiti Mariupolj, ne znam imaju li snage za Odesu koja je milijunski grad. S mora ga ne mogu zauzeti desantom, pritisak s mora može biti samo bombardiranjem, a pritisak s kopna u roku od 30 dana ne mogu napraviti.
Očekuje li se napad na Dnjipro?
Rusko političko i vojno vodstvo bilo bi jako zadovoljno i sretno kad bi mogli doseći do Dnjipra. U tom slučaju uzeli bi pola teritorija i imali bi fenomenalnu pregovaračku poziciju sa Zelenskim. No, ne znam je li to moguće. Oni u ovom trenutku nemaju snage u idućih 15 do 20 dana prodrijeti tako duboko u ukrajinski teritorij i doći do predgrađa Dnjipra.
Javljaju se vijesti da ruska vojska ostaju bez hrane i goriva...
Previše smo subjektivni i previše se podcjenjivački govori o ruskoj vojsci. Od 2014. imali su nekoliko reformi vojnih snaga. Ne bi zakazali na toj temeljnoj razini logističkoj osiguranja. Oni imaju duge logističke smjerove, tri strateška smjera napada, i to nije lako organizirati. No siguran sam da imaju vrhunske generale koji razmišljaju. Postrojbe na terenu ne osjećaju nedostatak streljiva, imaju otvorene kanale dostave, i ne vidim da će tu doći do nedostatka. Jedino može doći do problema sa zamorom materijala. Već 30 dana 200.000 ljudi ratuje i očekuje se da će ratovati sljedećih 30 dana. Možemo kasnije očekivati pucanje određenih linija. Kad si umoran, tada radiš greške i dolaze veći gubici.
Govori se o u zapadnim analizama o likvidaciji Vladimira Putina koju mogu obaviti samo ruska elita i sigurnosne službe, i to trovanjem. Koliko je to realno?
To nije realno, Putin je zaštićen kao lički medvjed u svom brlogu. Ima fenomenalno osiguranje. Formirao je neku vrstu nacionalne garde. Potpuno kontrolira medije, šalje ruskom narodu slike kakve želi. Jedino ako dođe do kompletnog sloma na frontu i ako za 30 dana ne ostvare ni jedan od ciljeva, onda je moguće da dođe do većeg nezadovoljstva i da se počne glasno razmišljati o likvidaciji. No, od glasnog razmišljanja do tog scenarija je svjetlosna godina.
Estonija je pozvala NATO da postavi stalne snage u istočnoj Europi sposobne zaustaviti rusku ofenzivu...
Znamo da je SAD za vrijeme hladnog rata imao ozbiljne snage u Europi, prvenstveno u Njemačkoj. Vidjet ćemo kako će proći summit NATO-a i kakve će pouke Amerika izvući. Amerika se posljednjih godina prebacila na Pacifik i Kinu. Sad mora početi razmišljati može li izvoditi rat na dva ratišta. Smanjili su proračun tako da mogu voditi samo jedno veliko ratište. Ovo je sad velik izazov. Vjerojatno će doći do jačanja snaga NATO-a u Europi, ne samo u Njemačkoj nego i u Albaniji, Kosovu, Bugarskoj, Rumunjskoj, Latviji, Estoniji, Litvi... Mislim da će politika SAD-a biti ponovno vraćanje u Europu.
Na summit NATO-a dolazi i predsjednik Biden. Je li to dolijevanje ulja na vatru i hoće li Amerika priznati da je činila određene pogreške?
Ne vjerujem da će SAD priznati pogrešku. Tako je bilo i sa Sirijom, nikad nisu priznali krive procjene i pogreške. Trebalo je odmah sazvati summit NATO-a dan nakon napada i poslati jasne poruke jačanja istočne granice NATO-a i uputiti jasnu poruku Putinu.
Nove informacije govore da dron koji je pao na Zagreb nije bio naoružan. Dokad ćemo se navlačiti je li ili nije bio naoružan i kad će se povući pitanje odgovornosti?
To je kao u seriji "Igre prijestolja", nevjerojatni obrati u nekoliko dana. Trebalo je pričekati kraj istrage. Ovo je bilo prekomjerno, neprimjereno granatiranje građana neprovjerenim informacijama. Nije svejedno čuti da je to bila raketa sa 120 kg eksploziva. Ne znam hoće li tko politički odgovarati. Pitanje je što se događalo. Ako je neki vojni ekspert rekao ministru da je to bila bomba, on mora vjerovati. I mene sad zanima je li to bila površna analiza. Bilo je tu i politike, pola Vlade je došlo na mjesto događaja, što je meni bilo i pomalo smiješno, što ministri imaju tamo raditi? Razumijem potrebu da se umiri javnost, ali informacije moraju biti točne. Sad je došlo do zbunjujuće situacije. Nakon svega imamo "zakucavanje", gdje Centar za vještačenje Ivan Vučetić kaže da dron nije bio naoružan.
Može li politika nakon takvih događaja zaključiti: "Ah, imali smo sreće." Takvi su zaključci kod nas česti – nakon potresa, nakon pada drona...
Može se reći tako, ali reakcija nakon toga mora biti učinkovita i organizirana. Dobro je imati sreće i hvala Bogu da smo je imali, ali nakon toga treba neke stvari promijeniti. U vojsci nakon svake operacije pozvali bismo sve zapovjednike i nekoliko sati bismo analizirali što smo dobro, a što loše napravili.
Svi se sjećamo masovnih nereda u Srbiji dok su masakrirali Vukovar