„Znate, ja sam bila specijalizantica za Sveučilišnu bolnicu“, govori liječnica, specijalistica anesteziologije, koja je ove godine otišla u mirovinu. Naravno, nikad nije radila u ustanovi za koju je specijalizirala iz jednostavnog razloga jer ta bolnica nikada nije izgrađena. Sveučilišna bolnica Zagreb u osnivanju, u likvidaciji. To je službeni naziv pravne osobe koja se krije iza nedovršenog rugla na jugozapadnom ulazu u Zagreb, konglomeratu betona i stakla planirane, ali nikad dovršene Sveučilišne bolnice u zagrebačkom naselju Blato, na adresi Jadranska cesta bb. Sam taj montypythonovski naziv još uvijek aktivnog pravnog subjekta najbolje opisuje apsurdnu sudbinu toga „velebnog“ projekta.
Trećina hrvatskog liječništva radi u zagrebačkom zdravstvu, a u Zagrebu se liječe brojni pacijenti iz svih krajeva Hrvatske jer se radi o tercijarnim kliničkim ustanovama i referentnim centrima za brojne grane medicine. Kada promatramo zagrebačke bolnice, a ima ih, što većih što manjih, ukupno 13, prvo se može uočiti da su sve smještene u sjevernom dijelu grada, a većina ih je na brdovitom dijelu šireg centra današnjeg Zagreba. Također im je zajedničko da sve muku muče s parkirnim prostorom za pacijente i zaposlenike, čak i nakon što su u nekima izgrađene podzemne garaže. Izuzev KB Dubrava, glavne su građevine velikih zagrebačkih bolnica stare više od 80, 90, a dijelom i više od 150 godina, što su zorno pokazala oštećenja nakon zagrebačkog potresa.
U glavnom gradu Švedske Stockholmu je prije nekoliko godina dovršena potpuno nova Sveučilišna bolnica Karolinska. Iako je stara zgrada najveće švedske bolnice izgrađena otprilike kada i glavna zgrada KBC-a na zagrebačkom Rebru, Šveđani pojašnjavaju da je gradnja nove zgrade bila nužna. Naime, smatraju da je vijek trajanja bolničkih zgrada 80-90 godina te su zato morali izgraditi novu. Pod vijek trajanja ne misle samo na građevinske elemente, na temelje, zidove i fasade. Prvenstveno misle na standarde obavljanja zdravstvene djelatnosti, na standarde boravka i liječenja pacijenata u bolnicama, dijagnostičku tehniku i tehnologiju, energetsku i logističku infrastrukturu bolnice itd.
GALERIJA Zagreb: Sveučilišna bolnica Blato
Kada je Hrvatska uspjela dobiti mogućnost korištenja značajnih EU sredstva za obnovu javnih zagrebačkih građevina nakon potresa, stekao se dojam da nam se otvorila povijesna prilika da se i u Zagrebu pokuša učiniti takav iskorak. Naime, veliki dio toga europskog novca namijenjen je upravo obnovi bolnica. Radi se desecima i stotinama milijuna eura. Pod povijesnom prilikom može se primjerice govoriti u kontekstu mogućnosti da se zagrebačke bolnice u zapadnom dijelu grada (KBC Sestre Milosrdnice, KB Sveti Duh, Klinika za dječje bolesti u Klaićevoj,…), kao najstarije bolnice u Zagrebu, konačno izmjeste u novu, modernu, suvremenu građevinsku infrastrukturu. Da se ta EU sredstva uporabe u izgradnju nove velike Sveučilišne bolnice na zapadu grada, bilo na mjestu one nedovršene u Blatu ili na nekoj drugoj lokaciji. Jer, ako te milijune eura uporabimo za protupotresnu obnovu postojećih bolnica, one će biti obnovljene, ali će biti i dalje stare više od 150 godina sa svim infrastrukturnim nedostacima tadašnje gradnje. Spomenimo samo stare temelje i kanalizacijsku mrežu, visoke stropove, bolesničke sobe sa puno postelja, sobe bez toaleta i kupaonice, zastarjele i oskudne liftove, a da ne govorimo o onome što moderne bolnice imaju kao standard: primjerice zračna pošta za slanje laboratorijskih uzoraka sa svih odjela, potpunu robotiziranu logistiku za odjele (dovoz i odvoz lijekova, hrane, posteljine, potrošnog materijala), obnovljive izvore energije poput geotermalnih na kojima Zagreb leži itd. Obnovljene će zagrebačke bolnice nažalost i dalje biti na prilično nepristupačnim lokacijama u centru grada, bez mogućnosti parkiranja. One će i dalje biti paviljonskog tipa, iako je taj tip gradnje bolnica odavno napušten.
Spomenimo i to da bi se u slučaju premještanja sadašnjih kliničkih bolnica na novu zajedničku lokaciju, uz spajanje uprava, zajedničkih službi i logistike, dodatno povezala i struka. To bi uz veće volumene medicinskih postupaka i procedura zasigurno dovelo i do njihovog ujednačavanja, boljih parametara kvalitete usluga, veće sigurnosti za bolesnike te posljedično boljih ishoda. Puno je dakle prednosti koje donosi gradnja jednog takvog novog suvremenog bolničkog centra, umjesto obnove sadašnjih bolnica. Naravno radilo bi se o velikom, generacijskom iskoraku. Iskoraku koji bi značajno odredio budućnost zagrebačkog i hrvatskog zdravstva. Sadašnje bi se zgrade tada mogle prenamijeniti, a zbog atraktivnosti lokacija dijelom iskoristiti u zatvaranju ukupne financijske konstrukcije. Nažalost, takva se odluka nije donijela. Možda se nije mogla donijeti zbog krutih europskih pravila. No, sva pravila i propise pišu ljudi, a argumenti za izgradnju nove bolnice umjesto obnove nekoliko (pre)starih su jasni i logični. I arhitektonski, i medicinski, i financijski argumenti.
VEZANI ČLANCI:
Ove se godine navršilo točno četrdeset godina od početka izdvajanja 1.5% osobnih dohodaka građana Zagreba za izgradnju nove Sveučilišne bolnice u Blatu. Zagrepčanke i Zagrepčani su od 1983. do 1992. godine izdvajali postotak svojih plaća za izgradnju prve bolnice južno od Save. Nedovršena Sveučilišna bolnica u Blatu u prvom je redu sramota tadašnjih komunističkih vlastodržaca u Zagrebu, Hrvatskoj i bivšoj SFRJ. No, Sveučilišna je bolnica dobar primjer ponašanja naših političkih elita koje nerijetko problem, kada se pojavi, jednostavno odgode, umjesto da ga pokušaju riješiti, na ovaj ili onaj način. Naime odgađanjem i čekanjem se ovakav (ali i drugi slični problemi – npr. stadion u Maksimiru ili Spaladium Arena) ne može riješiti, dapače može se samo povećavati.
Liječnici koji su bili specijalizanti Sveučilišne bolnice odlaze dakle u mirovinu, bez da su dočekali njezino otvaranje. Pravo je pitanje hoće li i njihova djeca i unuci otići u mirovnu bez nove suvremene sveučilišne bolnice u zapadnom dijelu Zagreba? Do tada ostajemo… u osnivanju, u likvidaciji.
