Ministar financija Slavko Linić u velikom je intervju Al Jazeeri priznao kako se Hrvatska nije dobro ekonomski pripremila za ulazak u Europsku uniju, pohvalio je turistički sektor, ali je izjavio i da je poljoprivreda bila potpuno neuspješna.
Što Hrvatsku ekonomiju očekuje u EU?
Budimo iskreni, ako nismo proveli kompletno restrukturiranje javnog sektora i još imamo visok deficit, reklo bi se da se ekonomski baš i nismo pripremili za ulazak u EU. Ali za odgovorne ljude, ulazak u EU znači izazov. Moramo smanjiti ukupni javni dug, deficite u proračunu, ubrzati procese privatizacije i izboriti se da budemo konkurentni. Koliko god situacija nije sjajna, ulazak u Europu je novi zadatak da budemo efikasniji i brži i da iskoristimo taj događaj da posložimo stvari kod kuće.
Ulazi li Hrvatska u EU kao ekonomski bolesnik?
Pitanje je možemo li sami riješiti probleme ili ćemo koristiti Europu i njezine članice za to. Milanović je bio jasan: Nismo u sjajnoj situaciji, ali još uvijek smo dovoljno sposobni da sami sebi nađemo lijeka i da u dvije i pol godine mandata Vlade sami riješimo svoje probleme. U godinu i pol smo pokazali da to možemo. Provest ćemo dodatna restrukturiranja.
Nemilosrdni smo, imamo mnogo imovine koja može služiti za smanjenje duga. Razriješili smo i veliku potrošnju i pokazali da je možemo smanjiti. Sada je bitka samo za prihode, moramo naplatiti sve svoje poreze, a u isto vrijeme moramo naplatiti i korištenje državne imovine. S tako jasno posloženom politikom mislim da nam neće trebati pomoć iz Europe i da smo u stanju sami riješiti probleme. Europa će imati Hrvatsku koja će kao normalna članica djelovati na zajedničkom tržištu.
Sprema li se rasprodaja ili prodaja državne imovine?
Prodaja. Moramo se riješiti dobrog dijela trgovačkih društava koji ne predstavljaju monopolne djelatnosti, kao što je prijenos električne energije, voda, korištenje mora i šuma, prijenos nafte... To su stvari koje se ne prodaju. Tu država mora držati monopol. Sve ostalo treba dobiti vlasnike koji će biti daleko odgovorniji i koji će se znati boriti za napredak i jaču konkurentnost, a ne prebacivanje tereta na porezne obveznike. Ima previše mrtvih kapitala u Hrvatskoj, i u državnim i privatnim rukama.
Što hrvatska ekonomija može ponuditi zajedničkom tržištu?
Pokušavamo restrukturirati naše tvrtke kako bi bile konkurentnije i zauzele snažnije pozicije na tom tržištu. Želimo ojačati državne investicije, želimo biti energetski neovisni u Europi. Sami možemo proizvesti struju i imati veću količinu naftnih derivata... Hrvatska u tom dijelu može jačati Europu s novim izvorima i proizvodnjama.
Najveća je vrijednost Hrvatske turizam i mogućnosti turizma. To znači i dolazak stranih investitora koji će graditi hotele i omogućiti da Europa na Jadranu uživa, jer je to ljepši dio Europe, a mi od toga imamo veće prihode.
Ono što je dosad bilo potpuno neuspješno jest poljoprivredna proizvodnja, prevelike subvencije i nikakav rad na zemlji. Imamo zemlju koja može dati velike plodove, prije svega za našu turistički privredu i samim time nemamo potrebe za uvozom. Ono što je vrijedno jest da ta poljoprivreda može biti ekološki čista. Jako puno znači nuditi ekološki čistu hranu Europi. Moramo početi raditi, a ne samo uzimati novce. To su promjene koje će u biti Hrvatsku malo bolje pozicionirati.
Što je hrvatski brend?
Nekoliko prehrambenih proizvoda, konditorski proizvodi, sigurno proizvodnja lijekova. U industriji se teško možemo pohvaliti s nečim. Građevinari su nekada bili vrlo uspješni i u Europi i izvan Europe. Ostaje pitanje hoćemo li se s brodogradnjom ponovno vratiti u Europu, kao jedan složeni proizvod koji je uvijek imao priznanje i kroz kvalitetu, ali i kroz cijenu. Ova privatizacija brodogradnje daje nam šansu da se i tu vratimo. Bio bih sretan da petrokemija, i Kutina i DIOKI, ponovno budu važna grana izvoza Hrvatske, jer to su kvalitetni proizvodi, uvijek nađu svoje mjesto i nije ih teško plasirati u Europi.
Hrvatska izlazi iz CEFTE, je li to veliki udarac ekonomiji?
Znali smo kad uđemo u Europu da će CEFTA biti problem jer je to bilo naše jako tržište. U jednom dijelu našli smo zajednički jezik sa zemljama CEFTE pa nema negativnog utjecaja na dodatne carinske barijere za naše proizvode. Naši su se gospodarstvenici pripremili pa su dio proizvodnje preselili i neće gubiti to tržište.
Dobivamo daleko veće tržište, tržište Europe. Samo treba biti konkurentan i probiti se na to tržište. Nemamo analizu koliko će se hrvatska proizvodnja više etablirati na europskom tržištu. Svi znaju samo plakat' i kukat', svi bi samo sjeli na državni proračun. To Europa ne priznaje, ona traži lojalnu utakmicu. Veliko europsko tržište jest izazov. Svi se moraju organizirati i pokušati udare koje imamo zbog CEFTE nadoknaditi europskim tržištem.
Uvjeren sam da to možemo, a ostaje analitičarima da malo drukčije računaju. Da izračunaju kolika je ta mogućnost i koliko će se to iskoristiti. Kao što vidite, nitko od njih to ne radi jer bitno je poslati negativnu vijest u Hrvatskoj i to se meni ne sviđa.
Prognoza veće nezaposlenosti i pada BDP-a?
Počelo je oživljavanje gospodarske aktivnosti. Nagodbe i predstečajne nagodbe dale su rezultata. Financijski oporavljeni privatni subjekti u mogućnosti su krenuti i s većom aktivnošću i povećati proizvodnju, a neki mogu krenuti u nove investicije.
Državne tvrtke pri kraju su s procesom restrukturiranja i one trebaju krenuti s investicijskim procesima. Optimizam kod Vlade je i pritisak javnom sektoru da se krene u investicije. Treba obnoviti neke hotele, proizvodnju energenata, uložiti u INA-u, trebamo sami proizvoditi, a ne uvoziti derivate i uložiti u obnovljive izvore i to je ono što očekujemo – da se do kraja godine taj trend može bitno promijeniti.
Jeste li više trebali napraviti do sada?
Jedan dio dosta sporih promjena može se objasniti činjenicom da su mnogi protiv – od sindikata koji ne prihvaćaju restrukturiranje do opozicije. Najviše sam razočaran jer udruga poslodavaca nije prihvatila ni jednu ponudu: ni reprograme, ni pravila o financijskom poslovanju, ni pojedina restrukturiranja... Vlada sama vuče kompletan teret reformi. Možda je to razlog da smo malo sporiji. Jer ne smijemo ići naglo, imat ćemo preveliki otpor. Do kraja godine idemo s novim reformama.
Godinu i pol dana nam je trebalo da se pripremimo za sanaciju zdravstva. Sad smo osigurali novac, sanacijska vijeća, vrlo je jasna koordinacija među njima, idemo s modelom odvajanja neliječničkog osoblja u privatni sektor, idemo pokušati naći što treba zatvarati, a što ne.
To smo mogli i prošle godine, ali smo za to trebali pomoć svih struktura. Vlada je ostala sama. Vlada vuče taj vrlo, vrlo spori vlak i idemo naprijed. U četiri godine ćemo dobar dio tog posla učiniti. Svi koji smatraju da smo trebali brže, mogli su dati ruke, ali ih nije bilo. Baš obratno, postavljali su prepreke.
Nitko ne očekuje da će se bolne reforme raditi pred kraj mandata?
Mi smo tek godinu i pol od mandata. Jesmo li restrukturirali HŽ, jesmo li doveli do monetizacije Hrvatskih autocesta, jesmo li pri kraju procesa u tvrtkama Croatia Airlines, Croatia osiguranje i HPB-a, jesmo li promijenili cijeli porezni sustav? Otpori pokazuju koliko ovo društvo ne želi promjene. Negativne snage su vrlo, vrlo agresivne i postavljaju prepreke. Do kraja godine će proći tek pola mandata. Do kraja godine ide i reforma socijale.
Stanje javnih financija, rebalans proračuna?
Dosta dobro stojimo kada je u pitanju financiranje, u Hrvatskoj se možemo zadužiti i to vrlo povoljno, ispod 1 posto. I to je razlog zašto smo u prvih šest mjeseci malo više potrošili. To ne znači da će se ići u rebalans. Ne želimo biti iznad 3,4 posto ukupnog deficita ili 3 posto proračuna.
Ministarstvo financija mora zaoštriti naplatu svih oblika prihoda. Ne samo poreznih nego i onih koji koriste državnu imovinu, a dobrim dijelom izbjegavaju plaćanje. Priče s ulica da postoji porezna presija nisu točne.
Građanima smo morali podići PDV i morali smo ići na ekonomske cijene električne energije i plina. Zamrznuli smo plaće, smanjili određene dodatke, transportne troškove, a u isto vrijeme rasli su troškovi, možemo reći da su bitku za konkurentno gospodarstvo na svojim leđima ponijeli građani.
Kada će građani živjeti bolje?
Kada budemo imali oko 200 tisuća nezaposlenih i prijeđemo 1,5 milijuna zaposlenih. U tom trenutku možemo reći da ćemo stabilizirati prihode u zdravstvenom fondu, smanjiti deficite u mirovinskom fondu. I tada možemo reći da će krenuti na bolje, ali ne i da je dobro.
Kada će Hrvatska moći ispoštovati preporuke EK o deficitu ispod 3 posto i javnom dugu od 60 posto BDP-a?
Ne u sljedećih 10 godina. Ako držimo deficit oko 3 posto, to možemo pravdati Europi. Bitno je da ne bude bitno iznad. Nećemo ga moći bitno smanjiti. Vraćanje javnog duga može biti iz dva izvora, jedno je iz pozitivnog proračuna, a drugo iz prodaje imovine. Morat ćemo shvatiti da je prodaja imovine način da budemo odgovorni i smanjimo dug.
Planira li se dodatno zaduživanje?
U srpnju slijedi zaduživanje na domaćem tržištu izdavanjem obveznica u deviznoj komponenti, ali samo za domaće zainteresirane pravne osobe.
Uvođenje eura?
Ne moramo se 'uzrujavati', ova Vlada u ovom mandatu neće biti u poziciji za razmišljanje, jer teško možemo zadovoljiti kriterije do kraja 2015. godine. Vjerujem da ćemo se u novom mandatu baviti time.
Može li ulazak u EU utjecati na stabilnost kune?
Ne. Kuna je značajno eurizirana, 80 posto štednje je u eurima. Nekakve poremećaje u tom dijelu ne trebamo očekivati. Bitno je da kontroliramo deficite i javni dug. U ove dvije godine ćemo sve kosture izvući iz ladica. Dugove ćemo vraćati privatizacijom. Kao što vidite, svi su protiv, neki misle da se i dalje trebamo zaduživati.
Mislite li da će Hrvatska biti uspješna priča EU?
S ovom Vladom bit će uspješna priča.
>>Na rubu smo bankrota: 10 mlrd. kn deficita ispucano u pola godine
