Evo jedna neugodna, gorka istina: Hrvatska se pretvorila u zemlju u kojoj je, ako želite promijeniti nešto u svom životu, jednostavnije promijeniti zemlju boravka nego promijeniti vlast. To je, na žalost, temeljni razlog zbog kojega sve veći broj građana Hrvatske odlazi raditi u inozemstvo. Da, odlaze jer imaju osjećaj beznađa u svojim sredinama, gradovima i selima, ali u temelju tog beznađa osjećaj je da, što god učinili, za koga god glasali ili ne glasali na izborima, političari koje biramo i otpuštamo da bi nam služili i činili naš život boljim jednostavno ne ispunjavaju taj zadatak. U funkcionirajućoj demokraciji, promjena vlasti trebala bi biti uobičajen i bezbroj puta korišten način na koji građani mogu mijenjati svoj život i društvo nabolje. U Hrvatskoj nije toliko teško promijeniti Vladu koliko je teško suštinski promijeniti način na koji bilo koja Vlada vlada.
S promjenom Vlade, kao što vidimo na nizu primjera, ne dolazi automatski i promjena mentaliteta korištenja veze pri zapošlja-vanju, upisu u školu ili dobivanju zdravstvene usluge. Za ljude koji imaju veze takav je sustav podnošljiv. No, za ljude koji nemaju veze, a to je većina ovog društva, takav je sustav nepodnošljiv i naravno da, prije ili poslije, tje-ra ljude da pod teretom takvog sustava razmišljaju o preseljenju u drugi, pošteniji sustav. A to je samo jedan primjer. Hrvatska stvarnost prepuna je takvih primjera u kojima građani, zapravo, nemaju osjećaj da na biralištu mogu dovesti na vlast nekoga tko će učiniti njihov život realno boljim. Oni koji izlaze na birališta imaju osjećaj da mogu jednu stranku ili koaliciju zamijeniti drugom strankom ili koalicijom, ali u dubljem, suštinskom smislu imaju li osjećaj da jednu paradigmu vla-danja mogu zamijeniti drugom? Teško. I posljednja promjena vlasti pokazuje da nove vlade u pravilu upadaju u zamku trošenja svog vremena i energije na distrakcije umjesto na stvarne reforme. Troše se na političkim imenova-njima u policiji i tajnim službama umjesto na stvaranju okruženja za otvaranje novih radnih mjesta. Troše se na ideološkim pitanjima od kojih nema kruha. Proklamiraju, doduše, da im je prioritet iskoristiti članstvo Hrvatske u EU za poticanje investicija sufinanciranjem iz europskih fondova, ali ubrzo se ispostavi da, sasvim očekivano, kao najveću korist koja proizlazi iz članstva u EU vide nešto drugo – činjenicu da možemo blokirati Srbiju na njezinu putu prema EU.
Ovdje nije riječ o tome da Hrvatska, ako baš to želi, ne bi trebala blokirati Srbiju. Riječ o tome što hrvatske političare najviše “pali” od svih alata koje imaju na raspolaganju u EU. U takvoj situaciji, ako građanin Hrvatske želi unaprijediti svoj život, ako želi raditi i biti pla-ćen za svoj rad, ako želi dobivati predvidive i kvalitetne usluge od institucija države koja te usluge financira iz njegova poreza, ako dakle želi sve te normalne, ljud-ske stvari i ne želi nužno slušati rasprave o partizanima, ustaša-ma i četnicima, onda mu je jednostavnije promijeniti zemlju (ma koliko tu zemlju volio) nego promijeniti vlast. Nažalost, to je gorka istina. Istina koja, dugoročno, izjeda tkivo ovog društva, smanjuje ljudski kapital i, nastavi li se takav status quo, vodi u nacionalnu tragediju. Istina koju, da bismo je promijenili, prvo treba razumjeti u njezinu korijenu. Da bismo zaustavili najnoviji val iseljavanja mladih, školovanih i sposobnih građana Hrvatske, moramo ponovno postati druš-tvo u kojem građanin koji želi promijeniti ili unaprijediti svoj život ima poriv mijenjati način vladanja u svojoj zemlji, a ne mijenjati zemlju. Kao dio Europske unije, ne može-mo, naravno, nikome zabraniti da se odseli iz našeg dijela EU koji se zove Hrvatska u drugi dio EU koji se zove Njemačka ili Irska. I ljudi koji odlaze nisu izgubljeni za ovu zemlju za sva vremena. Neki se mogu već sutra vratiti.
Mobilnost radne snage nešto je što postaje novo normalno stanje u europskoj i globalnoj ekono-miji. Mladi ljudi ne traže nužno radno mjesto do mirovine, nego traže različite putove u karijeri. Nije lako, ali i trenutačni trend iseljavanja iz Hrvatske može biti zaustavljen i preokrenut. No, da bi se to dogodilo, treba razumjeti što je u korijenu tog trenda i ispraviti sve ono što utječe na iseljava-nje. Ispraviti sve što ljude tjera na odlazak iz očaja i, istovremeno, vratiti građanima samopouzda-nje da se u Hrvatskoj stvari mogu mijenjati nabolje. Na taj način i Hrvatska će izgraditi svoje samopouzdanje, koje je za države i društva jednako važno kao za ljude.
>> Dobro je da mladi žele ići van, ali nek' se vrate
@milostinja Ljudi su krenuli van tijekom SDP-ove nesposobnosti a sad idu jos i brze kad vide kriminalno osudjeni HDZ na vlasti, pogotovo sa ovim nesposobnim sarlatanom na celu stranke.