Tek kad je stvar dovedena do apsurda, kad je upitne programe zdravstvenog, odnosno spolnog odgoja od eksperimentalnog uvođenja u škole dijelio tek jedan mali korak, reagirala je dječja pravobraniteljica Mila Jelavić, očitavši diskretno lekciju ministrima obrazovanja i zdravstva. Draganu Primorcu zato što je planirano da se program izvodi samo 12 sati u školskoj godini, zato što "Grozdov" program sugerira vrijednosna stajališta, zato što nije znanstveno utemeljen, zato što djecu ne tretira kao subjekte, zato što je propušten sa spornom "većinom" glasova.
Nevenu Ljubičiću, nakon njegove "provale" u Saboru da se zdravstveni odgoj treba baviti pranjem ruku i održavanjem higijene, a ne spolnošću, dječja pravobraniteljica je, prije donošenja bilo kakve odluke ili mišljenja u njegovu resoru, poručila da "pazi što radi". A to što je Ljubičić baš ne shvaća ozbiljno (pa replicira "da pravobraniteljica nije liječnica") nije njezin problem.
Nagađanja da je ovo još jedan "big deal", zahvaljujući kojem dvojica ministara iz cijele zbrke u kojoj se očito nikome nisu željeli zamjeriti, posebno ne crkvenim krugovima koji podržavaju Grozdov program izlaze elegantno, manje su važne od činjenice da je pravobraniteljica, nadajmo se, ipak spriječila štetu koju bi pogrešan pristup i problematičan sadržaj nanio djeci. A da su ona najvažnija, toga bi svi oni koji donose odluke, a osobito ministri, trebali biti svjesni u svakom trenutku.
