Hoće li osnovati inicijativu za spas Metkovića pod geslom - "razigran,
raspjevan i izliječen Metković"? Koliko su često u Metkoviću?
Što dalje nakon prebogate karijere najtrofejnijeg
našeg rukometaša? Hoće li uskoro u Padovi niknuti
"Hrvatska kuća"? Koliko joj znači humanitarni rad uz glazbu i
kreiranje? Na ta i druga pitanja u Metkoviću su odgovarali
dr. Nela Sršen, rukometaš i trener kadeta Slavko
Goluža te pjevačica i modna kreatorica Matija Vuica.
VL: Jedan ste od
naših najtrofejnijih rukometaša. No, čini mi se
da je vaša karijera naglo završila?
GOLUŽA: Čovjek se mora povući kada je na vrhu. Moja rukometna karijera
mogla je trajati još neko vrijeme, no 20 godina kao igrač je
jako dugo razdoblje. Napravio sam jako puno i ne vjerujem da se ijedan
sportaš može pohvaliti takvom karijerom. No, i dalje sam u
rukometu kao trener kadeta i A reprezentacije.
VL: Koliko ste zlata
osvojili kao reprezentativac i kapetan rukometaša?
GOLUŽA: Imam pedesetak medalja, ali valja izdvojiti dva olimpijska
zlata i svjetske medalje. To je ono za što jedan
sportaš živi jer je san svakog sportaša otići na
Olimpijske igre, a ja sam imao sreću što sam dva puta bio na
OI i oba puta osvojio zlato.
VL: Godišnje u
vašu bolnicu u Padovi dođe i do sto pacijenta iz Hrvatske.
No, medijski ste postali zanimljivi kada je vaš pacijent bio
Arsen Dedić. Je li vam to zasmetalo?
SRŠEN: Nije mi zasmetalo jer s mojim pacijentima imam
prebogat zajednički svijet. Pacijenata je bilo i prije i poslije
Arsena. Mediji rade svoj posao, no tužno je da se ne obaziremo na
tragedije ljudi koji nisu medijski eksponirani. Arsen je estradna osoba
koja je 40 godina na sceni i lijepo je da se ljudi brinu za njega jer
on je doista posebna osoba - pametan, britak i ciničan. Složen je i
superioran, ali Arsen je Arsen i teško ga je definirati kao
pacijenta.
VUICA: Dobro je što su se mediji zainteresirali preko Arsena
za ono što Nela radi. Naime, mnogi do tog slučaja nisu znali
čime se bavi i sada su u mogućnosti doći do nje.
Cijelu reportažu pročitajte
u tiskanom izdanju Večernjeg lista.
S ANITOM PO HRVATSKOJ