Diktiraju li poslodavci hrvatsku migracijsku politiku, kakve će promjene donijeti izmjene Zakona o strancima, koliko uopće treba stranim državljanima da dobiju dozvolu za rad u našoj zemlji, a i s kojim se problemima oni sami te tvrtke koje ih žele zaposliti nose, raspravljalo se danas na Večernjakovoj konferenciji Hrvatska kakvu trebamo. Upravo radne migracije i politika integracije bile su teme u zagrebačkom Westinu, a kako je istaknuo i sam ministar demografije i useljeništva Ivan Šipić, oko samih migracija još je mnogo neodgovorenih pitanja.
– Konačni nam je cilj, međutim, dobrobit ove domovine koju svi volimo i želimo joj napredak. Migracije same po sebi ne predstavljaju problem, naročito u društvima koja žele zdravu demografiju, a i sama Vlada je, uspostavom ministarstva koje se bavi demografskim i useljeničkim pitanjima, pokazala da na izazove želimo temeljito odgovoriti – kazao je ministar Šipić, dodajući da, kod zapošljavanja stranih radnika, jedan interes imaju poslodavci, neki drugi možda javnost, treći politika, ali uspiju li se svi oni pomiriti, imat ćemo društvo koje će biti najzdravije. Kako je istaknuo Šipić, useljeništva i iseljeništva nisu samo izazov za Hrvatsku, već za čitavu Europu i problem je to koji ne treba "stavljati pod tepih".
– Suvremene migracije ne djeluju samo na ekonomiju nego na cijelo društvo. Lijepo je vidjeti naše ljude drugih narodnosti, ali raditi moramo i na povratku iseljenih Hrvata – kazao je ministar Šipić. Da je građevina trenutačno glavni generator zapošljavanja stranih radnika, a u njegovoj tvrtci od 950 zaposlenika, otprilike su polovica stranci, pojasnio je Dragutin Kamenski, vlasnik i prokurist tvrtke Kamgrad.
– Nažalost, nemamo drugog izbora, naših radnika nema i osuđeni smo na to da nam dolaze stranci. Za kompaniju veliki je izazov dovođenje većeg broja stranaca, kao i sam njihov ulazak u sustav tvrtke jer, osim tehničkih detalja koje moramo osigurati, a to su smještaj, prehrana, zdravstvo, prijevoz, tu je i premošćivanje jezičnih barijera. Osim toga, sve naše kompanije su godinama gradile korporativnu kulturu, a dolazak stranih radnika donosi nove kulturne i radne običaje pa smo suočeni s nužnošću upravljanja različitostima. Zato je važno da tvrtke sad imaju kvalitetne i postojane timove koji kontinuiranom edukacijom stvaraju atmosferu prihvaćenosti novopridošlih radnika, čime pokušavamo osigurati da oni ostanu i da nema fluktuacije – kazao je Dragutin Kamenski pa dodao da je Kamgrad prije desetak godina bio prisiljen dovesti prve strane radnike, a trend je to koji je u stalnom porastu.
U sektoru turizma više godina ostaje tek trećina stranih radnika, istaknuo je Veljko Ostojić, direktor Hrvatske udruge turizma, koji kaže i da se nada kako će novi Zakon o strancima dovesti do toga da se taj postotak poveća.
FOTO Hrvatska kakvu trebamo
– Predviđeno je izmjenama zakona da se radne dozvole izdaju na tri, umjesto na jednu godinu, a za sezonce na devet, umjesto na šest mjeseci, što vjerujem da će smanjiti fluktuaciju. Jer samo dobivanje radne dozvole dugotrajan je i mukotrpan proces koji traje minimalno šest mjeseci. Ono što bi nam, međutim, trebao biti primarni cilj jest kako angažirati naše ljude koji su radno neaktivni. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku za 2023. godinu, takvih Hrvata ima 452 tisuće, u dobi od 25 do 64 godine. Strateški prioritetni cilj bi trebao biti da oni počnu raditi – kazao je Veljko Ostojić.
Nikolina Radić, direktorica tvrtke Lugera Talent Solutions šokirala je podatkom da je trenutačno u Hrvatskoj sedamsto agencija koje se bave privremenim zapošljavanjem ili posredovanjem pri zapošljavanju stranaca.
– Mi smo tu 20 godina, a kad sam ja počela raditi prije 13, agencija je bilo stotinjak. Ono na čemu trenutačno aktivno radimo jest regulacija. Pokrenuli smo inicijativu s ministarstvom da ne može baš svatko dobiti dozvolu za posredovanje ili privremeno zapošljavanje jer je naprosto nelogično da netko tko ima obrt ujedno ima i financijsku snagu za takav posao. Želimo da sve agencije imaju tehničke uvjete; da imaju ured za razgovor s kandidatima, računalo, osobu koja je stručna za selekciju kandidata, koja zna s ljudima, a ima i položene ispite o, primjerice, Zakonu o radu – kazala je Nikolina Radić pa pojasnila kako njena tvrtka ne radi s agencijama iz trećih zemalja, već ima svoje ljude u stranim zemljama koji rade odabir. Jer, ističe, svakom je poslodavcu važno da dobije kvalificirane radnike i da naknadu agenciji plaćaj on, a ne i on i sam radnik.
Događalo se da naknade naplaćuju i poslodavcima, a i radnicima, potvrdio je Sadmir Hošić, vlasnik i direktor tvrtke Textile Care Services. Priznao je on i da njegova firma ne bi mogla funkcionirati na trenutačnom nivou da nema stranaca jer više od 50 posto zaposlenih upravo su strani radnici.
– Ja sam u kategoriji mikro poduzetnika pa je tih 50 posto kod mene sedam radnika, nije kao u Kamgradu. Najviše stranaca u Hrvatsku dolazi iz Indije, Nepala i Filipina, a kod nas radna mjesta ljudi koji su otišli popunjavaju Nepalci. Uvjeti za prvog stranca koji je došao preko agencije bili su skupi, i za nas, i za radnika pa smo počeli razmišljati kako da agencije zaobiđemo. Sami smo, na kraju, uspjeli pribaviti radnike jer oni koji su tu, skoro svi su obitelj, pa "vuku" jedni druge. Ali i tu nastaje problem. Jedna radnica dovodila je sestričnu, nama radnik treba odmah, a naša buduća zaposlenica termin u veleposlanstvu u New Delhiju dobije za sedam mjeseci. A onda tek kreće procedura i kod nas – da je proces dovođenja stranih radnika dugotrajan, pojasnio je Sadmir Hošić.
To bi se novim Zakonom o strancima moglo poboljšati jer, kazala je Nikolina Radić, dozvola za rad će duže vrijediti, radnik će moći promijeniti i zanimanje za koje je dobio dozvolu, kao i poslodavca, a dobro bi bilo možda da se u budućnosti ide i u smjeru kvota po zemljama, kao i olakšavanje dobivanja dozvola za određene projekte, primjerice, one koji su važni za državu.
Sam spomenuti zakon u saborsku bi proceduru trebao uskoro, istaknuo je ministar Ivan Šipić, jer čeka se još mišljenje upravo njegova ministarstva, koje će, kazao je, iznijeti i prijedloge povratničke politike za iseljene Hrvate.
Kakvi su to naši ljudi druge narodnosti? Nepalci? Javna rasprava u Hrvata o invaziji stranaca kao da su se mediokriteti okupili pa raspravljaju. Problemi najuspješnijih svjetskih zemalja s imigracijom su danas očiti. Ne da ih Hrvatska neće imati. Tako su dolazili nasmijani smeđi ljudi u Britaniju 1970-ih, baš poput svih nas samo eto druga boja kože. Danas imaju šerijatske milicije koje vrše ophodnje ulicama engleskih gradova. Uklopili su se.