Na adrese Ministarstva zdravstva i Klinike za ženske bolesti u Petrovoj u Zagrebu redovito stižu sasvim jedinstvene razglednice iz Slovenije. Svaka od njih nosi napomenu da se isporuči na ruke ministra Darka Milinovića te dr. Velimira Šimunića. Potpisuju ih parovi koji odlaze na potpomognutu oplodnju u susjednu državu, neki anonimno, neki pod punim imenom i prezimenom.
Slanje razglednica iz Dežele vrsta je ogorčenog – i ironičnog – prosvjeda i građanskog aktivizma parovima koji osjećaju da je sadašnji Zakon o medicinskoj oplodnji loš i štetan te da im ne daje šansu da dobiju toliko željeno dijete te stoga moraju potegnuti – i dobrano platiti – postupak u inozemstvu.
Virtualna zajednica
Ideja o slanju razglednica nastala je spontano u razgovoru na Rodinu podforumu o potpomognutoj oplodnji. Virtualna zajednica parova s problemom neplodnosti već dugo funkcionira kao snažna grupa za podršku, no nakon donošenja Zakona o medicinskoj oplodnji, dio članova otišao je korak dalje te pokrenuo inicijativu Građani protiv MPO zakona. Baš su u tim krugovima prvi put spomenute razglednice.
– Ideja je bila motivirana izjavom dr. Šimunića kako je nakon brijunskog simpozija “dao riječ dr. Veljku Vlaisavljeviću da više nijedna Hrvatica neće odlaziti na liječenje u Maribor” – kratko objašnjava Marchie (podaci poznati redakciji). Napisala ju je na forumu, a ostali su oduševljeno prihvatili. Pao je brzinski dogovor: tko god ide u Sloveniju, ako može, neka šalje razglednice ministru, dr. Šimuniću, ali i saborskim zastupnicima.
Razglednicu iz Maribora ministru Milinoviću poslala je i Jelena (nije pravo ime, podaci poznati redakciji).
– Poslali smo je iz čistog dišpeta. Kako kaže naša prijateljica, pokažimo mu da će se djeca u Hrvatskoj rađati usprkos ministru Milinoviću – kaže.
Odgovor na pitanje zašto se – unatoč uvjeravanjima ministra i struke u Hrvatskoj da novi zakon neće smanjiti uspjeh postupaka – ipak odlučila za liječenje u inozemstvu, sažima:
– Struka je digla ruke od pacijenata i prerano posustala u borbi protiv Zakona o medicinskoj oplodnji. Svima je jasno da je Zakon u suprotnosti sa suvremenim standardima liječenja neplodnosti.
Suprug i ja zainteresirano smo pratili medije i znanstvene članke o toj temi i kada smo vidjeli, u više navrata, kako su nevladine udruge i priznati stručnjaci iz inozemstva totalno pobili argumente kojima su državni tajnik MZSS-a Golem i ministar Milinović uvjeravali javnost da je Zakon super, odlučili smo otići tamo gdje ćemo biti najmanje izloženi rizicima liječenja, gdje ćemo najmanje izostajati s posla i gdje liječnici prate trendove u ovom intenzivno istraživanom znanstvenom području. Kao logičan izbor nudi se Slovenija.
Usto, Jelena spada u skupinu pacijenata koju hrvatski zakon diskriminira. Diskriminacija je bila temelj ustavne tužbe na kojoj je pao talijanski zakon o potpomognutoj oplodnji, do travnja ove godine vrlo sličan hrvatskom.
– Zakon pretpostavlja da su sve žene iste te im propisuje jednako liječenje. To je jednostavno loša medicina – ističe dr. Filippo Ubaldi te dodaje da zakon istovjetan hrvatskom nema nijedna europska država.
Koliko su pacijenti različiti, najbolje pokazuje neslužbena statistika uspješnosti postupaka grupe žena iz jedne zagrebačke klinike (zbog zaštite pacijenata ne navodimo ime).
Riječ je bilo o pet pacijentica različite dobi te različitih dijagnoza njih i njihovih partnera: kod mlađe pacijentice šest punktirane su tri stanice, tri oplođene i vraćene; kod druge, također mlađe, tri su punktirane, oplođene i vraćene, kod pacijentice srednjih godina dvije su punktirane, jedna oplođena i vraćena, kod jedne pacijentice nije bilo transfera, dok kod posljednje, jako mlade, nije punktirana ni jedna jajna stanica.
Statistiku postupaka vode u Građanskoj inicijativi. Ističu da nije samo problem oplodnje tri jajne stanice već je problem uopće doći do tri stanice, pogotovo u blažim protokolima koji se sad primjenjuju.
– Diskriminirane skupine uopće ne mogu doći do tri jajne stanice: jedna je dobila folikul i nijednu jajnu stanicu, druga je dobila jednu koja se nije oplodila. Pacijentica koja je prije ovog zakona dobivala svaki put više od 15 jajnih stanica sad je na blagoj stimulaciji, a rezultat je: šest folikula, tri jajne stanice, jedna se oplodila. Nakon tri dana predembrij je petstaničan što nije obećavajuće za trudnoću - kažu iz Inicijative.
Dnevno 70 eura
Osnova liječenja bi, ističu, trebala biti individualna dijagnoza.
– U stimuliranom postupku moji jajnici jako dobro reagiraju i proizvedu i do 16 jajnih stanica – navodi Jelena svoj slučaj: – Bilanca zadnji put bila je sljedeća: od 16 jajnih stanica, 13 ih je bilo zrelih. Ipak, samo deset ih se oplodilo jer nije dovoljno samo injicirati spermij u stanicu da bi došlo do oplodnje, tu treba i malo čarolije s neba. Iz medicinski nepredvidljivih razloga peti dan nakon oplodnje nisu svi predembriji dosegli stadij blastociste već samo njih šest, ostalih četiri prestaju rasti i nemaju se šanse implantirati.
Dakle, spadam u skupinu pacijenata s dobrom reakcijom na stimulaciju, a lošom uspješnosti implantacije predembrija i isti efekt postići će se s jednom stimulacijom u inozemstvu kao kod četiri stimulacije u Hrvatskoj. Istraživanja su pokazala da transfer predembrija u stadiju blastociste daje najbolje rezultate kod osoba poput mene, odnosno kod osoba koje imaju problem tek kod implantacije embrija u stijenku maternice.
Kod mene, usprkos dobrom endometriju i uravnoteženoj hormonalnoj slici, ne dolazi do implantacije i važno je imati mogućnost ponavljanja transfera da nam se poveća šansa za trudnoću.
To se postiže isključivo oplodnjom više od tri jajne stanice i zamrzavanjem preostalih predembrija, te odmrzavanjem u ciklusu kada uvjeti budu idealni.
Uz činjenicu da je stimulacija neugodna jer si svakodnevno same ubrizgavamo otopinu hormona u trbuh, jedan dan lijekova stoji oko 70 eura, a cijela ta situacija zajedno s hormonima utječe na psihičko stanje para, kaže Jelena i dodaje: – Svaka stimulacija povećava rizik od raka jajnika, a istraživanja su pokazala da se rizik smanjuje nakon ostvarivanja trudnoće.
Ne znam možete li si zamisliti osjećaj kada prođete vrlo bolnu punkciju 16 jajnih stanica i kada znate da je 13 probijanja maternice bilo uzaludno i da je vjerojatnost da ne zatrudnite iz ovog postupka četiri puta veća nego vjerojatnost da zatrudnite, i to samo zbog najgoreg zakona u Europi. Vrlo upečatljivu razglednicu poslala je Marina iz Zagreba.
Na njoj je taksativno pobrojala cijenu svakog koraka u postupku u Postojni. Krajnji je iznos gotovo 2000 eura. No, kaže, nisu žalili ni eura.
– Da sam ostala u Hrvatskoj, taj novac ne bih potrošila. Išla bih preko HZZO-a, za lijekove bih izdvojila možda 700-tinjak kuna. Za Sloveniju smo uzeli novac koji smo štedjeli za dijete, namjeravali opremiti sobu, kupiti opremu i stvari – govori Marina. Kod nje i supruga problem je u muškom faktoru, što je još jedna od dijagnoza koja ne ide uz ograničenje oplodnje na tri jajne stanice.
Jelena pak dodaje kako oni za rođendane ne dobivaju poklone od obitelji već novac. – Znamo se šaliti da bake i sestre kupuju dionice za unuče. Živimo jako skromno, ali sam jako sretna što smo našli način da to platimo. Parovi koji si to ne mogu priuštiti osjećaju se jadno i bespomoćno – kaže te dodaje da njihov postupak doseže cijenu od gotovo 4000 eura.
Ni novac nije problem
Usprkos cijeni, broj pacijenata u stranim klinikama nije se smanjio.
– Prošli mjesec bili smo u čekaonici u Mariboru, s nama su bila još dva para iz Hrvatske i jedan iz Slovenije – kaže Jelena. “Hrvatsku” atmosferu najbolje opisuje to što se na televizoru u čekaonici emitirao program HTV-a.
Što se tiče Crkve i njihovih predstavnika, pa ti džabalebaroši su naj veći griješnici. Toliko su kopiladi posijali, nedužne djece seksualno zlostavljali, ne samo u daljoj nego i bližoj povijesti ljudi pobili, specijalisti su za zavaditi narode... Ma da mi je samo znati kojemu se oni Bogu mole??!!