"Kdo pa so dekleta mlada, puške imajo na ramah... To so mlade partizanke, slušale so glas srca... strah pustile so doma" – uz ovu slovensku numeru imena "Naša vojska", SDP-ov je saborski zastupnik Arsen Bauk ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek pitao kad će Hrvatska u registar nematerijalne baštine upisati partizanske pjesme. Po Baukovu "skromnom ukusu", kako je to sam napisao u dopisu ministrici, hrvatske su partizanske "barem jednako lijepe kao i slovenske", a susjedi su svoje u nematerijalnu baštinu nedavno i uvrstili.
– U priopćenju slovenskog Ministarstva kulture navodi se da slovenske partizanske pjesme potiču od narodnih borbenih pjesama, a nastale su tijekom Drugog svjetskog rata. Nadalje, navodi se da su "u početku partizanske, kao i borbene, domoljubne, radničke i revolucionarne pjesme pjevale grupe partizanskih boraca koji su bili dio kazališnih ili kulturnih skupina koje su nastupale na kulturnim manifestacijama u partizanskim jedinicama ili na oslobodenim teritorijama. Poslije Drugog svjetskog rata, partizanske pjesme bile su stup državne glazbene produkcije i dio formalnog obrazovanja.
Nakon 1991. te pjesme su izvođene uglavnom na neformalnim mjestima, ali su u proteklih nekoliko godina brojni zborovi i pjevačke skupine iznova otkrili partizanske pjesme i njihov kulturološki potencijal" – pojašnjava Bauk ministrici Obuljen pa podastire i broj partizana od 1941. do 1944. u Hrvatskoj i Sloveniji. Kod nas bilo ih je 1941. sedam tisuća, u "deželi" dvije, godinu nakon omjer je 48.000:4000, 1943. godine u Hrvatskoj bilo ih je 78.000, u Sloveniji šest tisuća, dok je 1944. godine omjer bio 122.000:34.000, pojašnjava Bauk.
VEZANI ČLANCI:
Vidljivo je, zaključuje, da je "odnos broj boraca tijekom svih godina Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj bio od tri do 13 puta veći u Hrvatskoj nego u Sloveniji, što je daleko više od odnosa broja stanovnika naše dvije zemlje". Slična je hrvatska i slovenska povijest, kaže Bauk.
- Republika Slovenija i Republika Hrvatska jedine su države nastale raspadom SFRJ koje su danas članice EU, članice Schengenskog prostora i članice Eurozone, imaju prijateljske odnose, a i usklađeno su djelovale prilikom razdruživanja, i to u toj mjeri da su istog dana proglasile nezavisnost, te su, neko vrijeme, slavile i Dan državnosti istog dana. Prije toga, stoljećima su bile dio istog Carstva, nakon toga dio iste višenacionalne države. Nakon Drugog svjetskog rata jedine su vratile u svoj sastav dio nacionalnog teritorija koje je nakon Prvog svjetskog rata pripao Kraljevini Italiji. Slovenija i Hrvatska su bile i jedine republike koje su imale većinski rimokatoličko stanovništvo, a imale su i kvislinške postrojbe koje su surađivale s njemačkom i talijanskom okupacijskom vojskom.
>>> FOTO Hrvatsko selo duhova koje legenda veže uz najpoznatijeg engleskog kralja
Imale su nakon završetka rata i zajednički nedemokratski komunistički režim, a njihove su partijske organizacije napustile i posljednji kongres SKJ. Možemo reći da smo mnoge stvari u povijesti dijelili, uključujuči i vrhovnog zapovjednika vojske o kojoj se radi jer su mu roditelji također iz Hrvatske i Slovenije. Jedino što nismo uspjeli dogovorno podijeliti je Savudrijska vala/Piranski zaljev - objašnjava Bauk pa dodaje da, osim povijesti, Hrvati i Slovenci imaju još nešto zajedničko. Glazbeni ukus.
– Naše dvije zemlje su, otkad je omogućeno glasanje publike, redovito jedna drugoj davale veliki broj bodova na Eurosongu. U polufinalu ove godine, Slovenija je Hrvatskoj dala 12, a Hrvatska Sloveniji 10 bodova, a to se ponovilo i u finalu. Na prošlom Eurosongu kompatibilnost glazbenih ukusa još više je došla do izražaja. I Slovenija i Hrvatska jedna drugoj dale su 12 bodova i to su ujedno bile jedine "dvanaestice" koje su jedna i druga pjesma dobile. Čak i 2022., kad se uopće nismo plasirali u finale, od Slovenije smo dobili 12 bodova, dok je Slovenija od Hrvatske dobila visokih osam bodova (to su im ujedno bili jedini bodovi koje su dobili od televotinga) – da mu strana nije ni Eurovizija, pokazao je ministrici Bauk. Od njegova zahtjeva ipak ništa, rekla mu je N. Obuljen Koržinek.
VEZANI ČLANCI:
– Nakon što je UNESCO na Općoj skupštini u Parizu 17. listopada 2003. godine usvojio Konvenciju o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, ona je u Hrvatskoj stupila na snagu već 2006. godine i od tada je Ministarstvo kulture i medija u Registar kulturnih dobara upisalo 227 nematerijalnih kulturnih dobara, a od ovoga broja 22 kulturna doba upisana su na UNESCO-ove popise. Upis elementa nematerijalne kulturne baštine u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske pokreće bilo koja pravna ili fizička osoba Hrvatske zainteresirana za očuvanje relevantnog nematerijalnog dobra, a prijedlog vrednuje Stručno povjerenstvo nadležno za vrednovanje svojstva nematerijalnih kulturnih dobara pri Ministarstvu, sastavljeno od vanjskih stručnjaka odgovarajućih struka iz područja nematerijalne kulturne baštine. Rješenja kojim se dobro upisuje u Registar donose se uz sudjelovanje i pristanak zainteresiranih zajednice i nositelja, i to u tijeku svih faza procesa – što se dosad u Registar upisalo te kako se to radi, napisala je Bauku ministrica, a onda pojasnila i zašto partizanske pjesme ne dolaze u obzir.
– Ono što živu baštinu razlikuje od povijesti jest to da su se povijesni događaji dogodili i završili, a živa baština se kroz nove izričaje stvara i u sadašnjosti. Ako baština nema "novi život" u sadašnjosti, ako nema važnu ulogu u izgradnji identiteta pojedinaca, grupe ili zajednica, tada se ne može definirati kao nematerijalna, odnosno živa baština. Kriteriji ljepote te neupitne kulturološke sličnosti kulturne i umjetničke baštine i zajednička povijesna poglavlja izmedu Slovenije i Hrvatske koje zastupnik Bauk navodi u svom dopisu ne mogu biti mjerodavni razlozi zbog kojega bi se mogao pokrenuti postupak upisa bilo kojeg nematerjialnog kulturnog dobra u Registar.
Za pokretanje postupka zaštite, a slijedom svega ranije navedenoga, bilo bi potrebno utvrditi tko su potencijalni nositelji i koje zajednice njeguju i prenose tradiciju. Za razliku od Slovenije u kojoj djeluju zborovi, a organiziraju se i festivali posvećeni partizanskim pjesmama, iz nama dostupnih podataka možemo utvrditi da tradicija njegovanja partizanskih pjesama u Hrvatskoj ne postoji – kazala je Nina Obuljen Koržinek.
>>> FOTO Ovo je 10 najmanje poželjnih gradova za život: U njima ima sukoba, kriminala, zagađenja...
HDZovci su kraljevi kontradikcije. Kao ne bi baš partizanske pjesmuljke, ali su zato platili obnovu spomenika u Srbu (i tamošnje proslave), plaćaju proslave u Brezovici, šalju vijenac na "Sutjesku", a platili su i performans na Kamenskoj.