Vic tjedna
Umru dva Bosanca i kaže im Bog: – Stigli ste u Raj. Ne morate se brinuti o parama. Jer ih nema. Ni o poslu, jer ni njega nema. – Bolan, ovdje isto k'o u Bosni!
UKIDA LI SUD U STRASBOURGU PRESUDU MAMIĆU
Mirogoj (rujan 2023.)
Moja supruga Zdenka i majka Kata bile su izvor svega dobrog u meni.
Obilazeći njihove grobove, prije pokopa dragog prijatelja, osjetio sam bol u ranjenoj duši.
Bio sam pretužan da bih mogao plakati. Jurio sam bezglavo oko križeva.
Od Jože do Ene, od Pave do Ćire, od Zagorke do Krleže…
Ispred kapele, prije sprovoda, puno dragih lica.
Odvjetnik Veljko Miljević me zašpota:
– Pratim te. Pišeš o svima, a starog prijatelja Veljka zadnji put si spomenuo u bivšoj državi. Kad sam oslobodio krivnje djelatnike Doma sportova optužene za tragediju koja se zbila prije koncerta Riblje čorbe.
Veljko je na sudu dokazao krivnju murjaka. Iliti milicionera. Isuse, kad je to bilo.
– Veljko, što ima novo s presudom Mamićima?
– Siguran sam da će vrlo brzo u Strasbourgu ukinuti tu presudu.
– Zbog?
– U prvom redu zbog činjenice da je postupak vodio neovlašteni tužitelj.
Bit će veselja u Međugorju. Drago mi je zbog Maminja. Htjeli mi to ili ne. Fali.
Dok slušamo klapu kako pjevuši ispred kapele, Ante Vrdoljak, bivši direktor Doma sportova, reče nam:
– Zamislite, za legendarnog Dražu Jerkovića nije bilo mjesta u Aleji velikana.
VEZANI ČLANCI:
Sve nas je na Mirogoju okupio prijatelj Bobo Čimbur.
Vidjevši koliko je na sprovodu svećenika i časnih sestara, naš zajednički frend iz trešnjevačkih, fakinskih dana šapnu mi:
– Kak da je vumrl Papa. Ja nis ni znal da je Bobo kršten.
Objasnim mu da je Bobo valjda jedini čovjek u Zagrebu koji se krstio i ženio u katedrali.
Paganinci su s puno emocija otpjevali onu o čovjeku koji u krčmi sjedi sam za stolom.
Kad je odložio klarinet, čestitam Josipu Mimici na Orlandu koji je u Dubrovniku dobio njegov brat Marko. Prvak Berlinske opere.
Nakon duljeg vremena eto i bivšeg šefa Lada, Josipa Guberine.
– Pratil sam onaj izbor najljepših zagrebačkih puca. Potpisujem za Jadranku Gračanin. Spoj unutarnje i vanjske ljepote. Predivna žena i osoba.
Vraćajući se motorom s ispraćaja na limuzinu je naletio kralj švedskog namještaja Vlado Sviben.
– U Traumi sam na slikavanju. Sav sam izgreban i natučen. Kaj morem kad se volim peljat na motoru – objašnjava mi.
Uvjeravam ga da sa svojih osam banki nije za motor. Uzalud.
– Opet bum se vozil. Baš sam prodal stan glumcu Filipu Vidoviću i hitno se moram iseliti.
Na karminama nikad nisam bio. Naprosto ih izbjegavam. Previše tuge. I cuge.
Ali kad stigoh doma, zvrcnuše me iz Baltazara. Vlado, Saks…
– Daj se ne glupiraj. Ljudi pitaju za tebe.
Ponovno se obučem. I pravac Baltazar. Na bočicu Krauthakerova crnog.
Tužno, tužno. Pretužno.
Na odlasku zagrlim Bobinu djecu.
– Opet sam trudna – šapnu mi Tamara.
I bi mi drago što će Mirjana dobiti još jedno unuče. Jan, Ivan, a, eto, stiže i mali Ante.
Jedan se život rano ugasio. Drugi se rađa.
Sve u krugu vječnosti.
U univerzumu ništa ne nestaje. Samo nastaje.
VEZANI ČLANCI:
BIT ĆE 400 'KUMOVA'
Caffe Innotesco, klet Pinterić (rujan 2023.)
Odgledam zadnju epizodu "Kumova", u kojima Vinko iliti Vedran Mlikota postaje dida. I pravac plac.
A na biciklu dida Vinko. Moj stari prijatelj Mliki. Fetivi Trešnjevčan.
– Ajmo ispit kavu – reče dok veže bicikl.
Oš-neš, svi u Innotescu bulje u nas. Točnije u Vinka iz "Kumova". Prepoznaju ga iako ne skida tamne cvikere.
– Ma, bogati, jesi l' ti to, Vinko – uzbuđeno nam prilazi konobar.
– Da! – skrati Mliki.
– E, ti si mi najbolji od svih.
Mliki se nasmije i doda bakšiš.
– Koliko će biti epizoda tih "Kumova"? Vidim, popularni ste.
– Snimit ćemo, sve skupa, oko 400 epizoda.
Preskačem seriju i pitam ga za kćer Lanu.
– Neš virovat. Baš smo proslavili njen 18. rođendan. Bili smo skupa u Dubrovniku.
– Mogao bi ti i u realnom životu brzo postati dida – uzvraćam.
Mlikota je član ansambla Kazališta Kerempuh pa ga pitam stigne li odraditi plaću na daskama koje… Znate već što.
– Naravno. Baš s Magellijem imamo probe. Režira komediju "Subota, nedjelja, ponedjeljak". Bit će smijeha – najavljuje Mliki.
I tu je razlaz.
S društvom jurim na dvostruku proslavu u podrum Simona Pinterića.
– Naš Chander legend dobil je u Gornjoj Radogni veliku zlatnu medalju za najbolji pjenušac. Bute ga probali – pohvali nam se poznati vinar iz Bizeljskog.
A kako je Handball Planet proglasio rukometni klub Zagreb najuspješnijim u zadnjih 70 godina. Naravno, s ovih naših prostora. Barca je inače europski broj 1. Odlučimo ispiti pobjednički Chander i za rukometni klub Zagreb.
Dugujem to Zoranu Gopcu. Tvorcu svih uspjeha hrvatskog rukometa.
Kad smo davno, davno u Karaki kartali za bifteke, Zoki je Pavi, Ćoši i meni pričao:
– Prvo će Zagreb iz druge ući u prvu ligu. Onda ćemo biti prvaci Juge pa europski šampioni…
Mi smo mu se, naravno, smijali. I rugali se.
A nije bilo smiješno. Rezultat je i ovo novo priznanje.
Za rukometni Zagreb. I Zorana Gopca.
ADEMI NAGOVORIO PETKOVIĆA DA OSTANE U DINAMU
Sherlock bar (rujan 2023.)
Izvlačim polako iz ormara odjeću za hladnije dane i razvlačim prvi jesenji tekst.
Doduše, sunce nas još mazi. Nadolazeće kiše promijenit će sve.
I nas. I Vakulu. I grožđe u mošt.
Još uvijek ugodnu večer provedoh na terasi Sherlocka. S jednim poznatim zagrebačkim ugostiteljem. Jednim fetivim Dalmošem. I starim prijateljem Ivanom Cvjetkovićem – Tarzanom.
Teme nogometne.
– Javlja mi Petković da je starter – reče nam Tarzan.
– U formi je. Zabit će – uzvraćamo.
A ja se sjetih kako mi je Tarzan u Gavelli, prije dosta ljeta, pokazivao na videu igrača koji dribla, zabija lijevom i desnom, glavom, iz slobodnjaka, škaricama…
– Tko ti je ovaj? Podsjeća me na Ibrahimovića.
– Zove se Bruno Petković. Trenutačno igra u drugoj talijanskoj ligi. Bit će on brzo u reprezentaciji Hrvatske – prorokovao je njegov menadžer Tarzan.
– Znam da trenutačno ima ponudu iz Saudijske Arabije od 18 milijuna eura. I znam da još nije produžio s Dinamom.
– Dobro si informiran, ali ima toga puno što ne znaš.
U to se javlja Ademi.
– Izgleda da su Kinezi konačno popustili. Šest puta su mijenjali uvjete – prepriča nam spiku Tarzan.
Mislim si kako bi Ademijev povratak prelomio Petkovića da ostane u Maksimiru.
– Njih dvojica najbolji su frendovi – otkri nam Ivan.
Zvrcnuli smo potom Zdravka Mamića u Međugorje. Emotivnu spiku okončao sam citatom odvjetnika Miljevića, koji tvrdi da će u Strasbourgu pasti njegova presuda.
– Nadam se i ja – doda Maminjo.
Na lajni s Ivanom je i Marko Pjaca. Konstatiramo da je tužno što nije u Dinamu.
Plavi su od njegova transfera zaradili velike milijune. Trebali su mu pružiti šansu.
– Čuo sam od ljudi bliskih Markovim roditeljima da je u Dinamo želio doći za 500.000 eura. Pa ako postane standardni, onda… – kažem.
– Ima u tome istine – potvrdi Tarzan.
– A meni je ža ka pasu ća nije doša u Ajduka. Bija bi, uz Livaju, glavni igrač. Poludija bi Poljud – priključuje se spiki hajdukovac.
Sjetismo se i Marka Mlinarića, našeg zajedničkog prijatelja koji je nedavno proslavio 63. ročkas.
– Bit ću iskren. Igrao sam u karijeri s europskim i svjetskim klasama, ali Mlinka je jači od svih – tvrdi Tarzan i doda kako će dva sina pokojnog Davora Brauna uskoro ući u nogometnu orbitu.
Pogodio je s Petkovićem.
Siguran sam da će pogoditi i s unucima Charlieja Brauna.
neeeeeeeeeeeee samo kumoveeeeeeee opet i opet