Misleći na Hrvatsku, vidim dalje od prekrasne autoceste što povezuje razne dijelove i regije zemlje. Stvarna Hrvatska za mene je ona koju vidite i iskusite dok hodate ulicama raznih gradova, mjesta i sela, kupujete na tržnicama i dolazite u doticaj s ljudima.
Smatram se sretnim jer sam se sastajao i susretao s ljudima iz različitih sfera života. Kao predstavnik strane zemlje imate priliku sresti ljude od autoriteta i službenoga političkog statusa. To je svakako čast i iskustvo za pamćenje.
Meni su susreti s radnicima, studentima, s mladima i starima pružili poseban pogled u život i dušu nacije, što rijetko koji gost može odgonetnuti.
Tim ljudima, ženama koje sam sretao na tržnicama, radnicima u tvornicama i na seoskim imanjima, dugujem jako mnogo.
Hrvatska je zemlja mnogih darova: ljepote planina, vinorodnoga Međimurja, beskrajnih slavonskih polja koja dotiču obzor, zapanjujuće jadranske obale, pogleda s Biokova, neretvanske doline, otoka. Toliko raznih krajobraza, boja i klima u jednoj zemlji. Svaki put kad putujem iz Zagreba, zapanji me promjena na koju naiđem, bilo na Sv. Roku ili Učki: uđete iz jedne klime i pejzaža, a izađete u područje vedra neba, topline i mora koje vam leži kao na dlanu. Za mene je to čarobno.
Ne sramim se priznati svoju ljubav prema ovoj zemlji i njezinim ljudima
Smatram se privilegiranim što sam živio i radio u Hrvatskoj gotovo četiri i pol godine. Nadam se da će moji hrvatski prijatelji uspjeti iskoristiti bogatstvo mogućnosti svoje zemlje i sebe samih. Ako išta možemo naučiti jedni od drugih, ako se od mene traži savjet, on će biti jednostavan: vjerujte u sebe, uzmite budućnost u vlastite ruke i nikada ne odustajte.
Pri mnogim putovanjima zemljom, često bi me rastužilo siromaštvo tolikoga broja ljudi. Mladi u potrazi za poslom, stabilnošću i karijerom, roditelji pod pritiskom hipoteka i kredita vezanih uz stranu valutu, ljudi u pedesetim i šezdesetim godinama koji čeznu za boljim životom bez briga za sebe i svoje potomstvo.
Željeti bolji život, viši životni standard osnovna je stvar, ništa nije neobično u aspiracijama i težnjama. To je temeljna ljudska karakteristika koja je omogućila sve reforme i sav razvoj. Svakoj zemlji i naciji koja želi imati budućnost mora biti dopušteno da sanja. Nadam se da hrvatski ljudi neće prestati sanjati, da neće odustati od vizije budućnosti. Uloga je i dužnost suvremenih vlada da stvore uvjete i da ulože sredstva koja će učiniti mogućim i dostižnim naše osobne ciljeve.
Ne sramim se priznati svoju ljubav prema ovoj zemlji i njezinim ljudima. Diplomatima se obično savjetuje i upozorava ih se da si ne dozvole da postanu suviše osobni, emotivni ili umiješani. Ponosan sam što taj ispit nisam položio. Nadam se da će oni koji ih budu čitali, moje riječi prihvatiti kao izraz ljubavi i nade. Posvećujem ove riječi i želje onima koji su me dočekali dobrodošlicom, otvorili mi svoja srca i živote i učinili me boljim ljudskim bićem.
Moje molitve i želje su za napredniju i uspješniju Hrvatsku.
Amranijevu misao, da je uloga je i dužnost suvremenih vlada da stvore uvjete i ulože sredstva mogućim i dostižnim naše osobne ciljeve treba uklesati u kamen iznad vrata Banskih dvora!