Vlaho Orepić napustio je Klub zastupnika Mosta i zadao im snažan udarac, pljusku koja će ih još dugo boljeti.
Jedan je od vodećih mostovaca, bivši ministar unutarnjih poslova u objema Vladama u kojima su participirali, a nije nevažno ni to što je s Neretve, iz Ploča, i u prijateljskom odnosu s Božom Petrovom i ostalim osnivačima. Obznanivši odlazak, optužio ih je da su odustali od same ideje Mosta, a u razgovoru za Večernji list otvoreno govori zbog čega se odlučio na tako drastičan potez i otkrio kakvi su mu planovi za buduće djelovanje.
Zašto ste izašli iz Kluba zastupnika Mosta?
S puno strpljenja već više od pola godine nastojim odgovornim pojedincima ukazati na probleme koji nas opterećuju, koji sputavaju realizaciju same ideje Mosta koja nas je okupila. Nije urodilo plodom. Zato sam istupio iz kluba zastupnika Mosta. Vjerujem da će ovaj moj postupak okupiti dovoljno odlučnosti za nužne promjene u djelovanju Mosta.
Jeste li se ikada učlanili u stranku Most?
Da. Član sam Mosta.
Koje su to razlike između vas i vaših dojučerašnjih stranačkih kolega zbog kojih više ne možete zajedno, gdje je puklo?
Bavljenje politikom držim odgovornim poslom. Na tom tragu očekujem od sebe i drugih da ustraju na onome za što smo izabrani. Nismo izabrani za ovakav Most. Kao što sam već rekao, Most koji u svom djelovanju prema van inzistira na konfliktnoj politici, a istovremeno ne rješava unutarnje probleme, po mom dubokom uvjerenju guši realizaciju same ideje Mosta. Odgovorni očito ne dijele moje mišljenje. Zato vjerujem da je u konačnici i korektno s moje strane da istupim jer opterećujem taj politički ambijent s kojim se ne mogu poistovjetiti i za koji mislim da je izašao izvan okvira onoga što možemo zvati Most.
Izjavili ste da se “sužavaju prostor i mehanizmi za realizaciju ideje Mosta”, možete li biti konkretniji?
Mislim da sam bio dovoljno jasan kad sam rekao da se Most treba resetirati na početne pozicije ako želi kao takav politički opstati.
Koje su to početne pozicije?
Pozicije jasne, odgovorne životne politike. A posebno pozicije povjerenja, stalne komunikacije i odgovornosti prema ljudima na terenu i onima koji su nas birali.
Jeste li odlaskom iznevjerili svoje birače ili smatrate da ih je Most iznevjerio?
Vjerujem da je moje ukupno političko djelovanje, uključujući i posljednje poteze, u skladu s voljom onih koji su me birali.
Koje su to nužne promjene u Mostu do kojih ne dolazi?
Profiliranje jasnih i prepoznatljivih političkih ciljeva, jasnoća organizacije, djelovanje na terenu... To su osnovna područja gdje je nužno intervenirati.
Postoje li i ideološki prijepori između vas i Mosta?
Ne postoje između mene i Mosta, već između djelovanja i ideje Mosta. Mislim da očitom i, po mom uvjerenju, nepotrebnom desničarenju nema mjesta u Mostu. Obećali smo nešto drugo.
Od kada razmišljate o odlasku?
Ne funkcioniram tako. Moje istupanje je posljedica polugodišnjeg ukazivanja na probleme. Kad iscrpite sve formalne mogućnosti djelovanja, a želite ostati dosljedni, jednostavno odete. To je to.
Ogradili ste se od Grmojine izjave nakon haaške presude, je li to bio okidač za razlaz?
Ne. Stvarno ne. To ne možemo dovesti u ovaj kontekst.
Sudeći po izjavama Bože Petrova i Nikole Grmoje, vaš ih je odlazak iznenadio. Jesu li znali da planirate otići?
Upravo te njihove izjave zorno pokazuju na koje sam probleme upozoravao. Znali su sve, a ono što ih je vjerojatno iznenadilo jest to što nisu računali da ću ustrajati, ići do kraja. To ih nije trebalo iznenaditi. Nisu iskreni. To je sve što ću reći.
Zašto ste prekinuli porukom, a ne oči u oči?
Mislim da sam upravo odgovorio na to pitanje.
Izjavili ste da se konflikti unutar Mosta stavljaju pod tepih. Jeste li ih vi pokušali riješiti?
Kad sam doslovno iscrpio sve formalne mogućnosti djelovanja, jednostavno sam izašao van. Trebamo svi shvatiti da više nema prostora za nekorisnu konfliktnu i populističku politiku te da je treba žurno zamijeniti korisnom životnom politikom.
Koji su to unutarnji konflikti u Mostu?
Izbjeći ću riječ konflikt i reći da je osnovno mimoilaženje u pristupu političkom angažmanu, političkom djelovanju. Pobornik sam odlučnog zalaganja za jasne političke ciljeve. Ali nisam sklon ustaljenoj političkoj praksi tematske površnosti i osobne diskreditacije neistomišljenika. Vjerujem da nikad nije bio veći sraz politike i struke. To se treba prvo mijenjati u Mostu kako bi imali obraza to tražiti i od drugih.
Osipa li se Most?
Most se nalazi na velikoj prekretnici. Točno je da je osjetan broj članova izašao iz Mosta i isto tako da se osjetan broj simpatizera udaljio od trenutačne politike Mosta.
Zašto je Ivan Kovačić otišao iz Sabora, a zašto je Miroslav Šimić najavio odlazak?
To ćete trebati njih pitati.
Hoće li još netko otići za vama?
Uistinu to ne mogu znati.
Kažete kako Most inzistira na konfliktnoj politici, a vi ste pozvali na građanski neposluh nakon što je Plenković vas i još tri Mostova ministra izbacio iz Vlade. Zar to nije bilo konfliktno, u čemu je razlika?
U trenutku kada premijer formalno protuustavno i protuzakonito smjenjuje ministre, a na to Ustavni sud ne reagira, smatram opravdanim i građanski neposluh. Ali ja tada nisam pozvao građane na neposluh, već na reakciju, uistinu misleći na izbore. Mislim da se ova tema ne može dovesti u zajednički kontekst s namjernim izazivanjem konfliktnog odnosa s ciljem ostvarivanja medijske pozornosti.
Što ćete dalje, hoćete li ostati u oporbi ili prelazite vladajućima?
Namjera mi je ideju Mosta obogatiti konkretnim političkim ciljevima koji će biti prihvatljivi i bitni društvu u cjelini, a to podrazumijeva i stvaranje uvjeta za okupljanje stručnih i samoostvarenih ljudi koji će objektivno biti sposobni za realizaciju tih ciljeva. A u Saboru ću nastojati biti glas upravo takvih samosvjesnih i ideološki neopterećenih ljudi kako u Mostu tako i izvan njega.
Lovrinović vam javno nudi suradnju, a nije jedini koji bi vas rado vidio kao partnera. Hoćete li nekome prići?
Zvali su još neki i hvala im svima na ponuđenoj suradnji, ali krenut ću kao samostalni neovisni saborski zastupnik.
Hoćete li podržavati Mostove inicijative u Saboru i vjerujete li da će oni vaše, kao što kažu da hoće?
Sve prihvatljive inicijative, od koga god one dolazile, prihvatit ću. Odbijanje nečije inicijative koja doprinosi javnom dobru samo zato što dolazi iz protivničkog političkog tabora neodgovorno je političko djelovanje.
Kao ministar pripremali ste reformu MUP-a. Što je s njom nakon vašeg odlaska, je li je ministar Božinović zaustavio?
Reforma MUP-a je neizbježna. Prijedlog reforme pripremila je struka, a na užem kabinetu tadašnje Vlade je prihvaćen. Znači, za reorganizaciju MUP-a po spomenutom prijedlogu digao je ruku i gospodin Božinović, kao i Plenković i Krstičević i Markić. Zaključio bih da je politički neodgovorno ne realizirati je.
Kako ocjenjujete Božinovićev rad?
Neambicioznim.
A premijera Plenkovića?
Također neambicioznim i neodlučnim što je iznimno štetno u ovom političkom trenutku.
Kako ocjenjujete reakciju premijera i predsjednice na haašku presudu?
Politička pozicija hrvatskog naroda u BiH iznimno je teška što se negativno odražava na sve aspekte života. Ne govorim o životima onih malobrojnih koji su “omotani” politikom neprimjereno stekli, uzeli ili ukrali ono što im ne pripada. Političko i svako drugo beznađe već dugo traje i uza sve druge životne probleme generira međunacionalno nepovjerenje, u ovom slučaju Bošnjaka i Hrvata. Po istoj matrici nitko nikome ne vjeruje. U tom nepovjerljivom političkom ozračju, a pod dojmom presude i neočekivanog postupka generala Praljka izlile su se burne emocije. A službena hrvatska politika pokleknula je pod pritiskom tih burnih i, rekao bih, razumljivih emocija beznađa, ali i neviđenog vala političkog populizma koji je iskoristio te emocije i ukazao na činjenicu da nismo sposobni razgovarati i zaključivati o vlastitoj prošlosti. Službena politika postupila je neracionalno i pogrešno i potpuno nas udaljila od neke eventualno moguće pravne procedure u smjeru preispitivanja odluke. Otvorena su i mnoga pitanja o postupcima dužnosnika hrvatske politike kako ove u Hrvatskoj, tako i one u BiH. Jasno da je “politički mudro” govoriti kako su sud i njegova presuda nevažeći i neobvezujući, ali to uistinu nije održivo, nije istina. U svakom slučaju volim reći da je krajnje vrijeme da se pogledamo u ogledalo i s onim što vidimo krenemo planirati i živjeti sadašnjost i budućnost. S prošlošću možemo malo i pričekati ako treba.
Kojim se konkretnim problemima namjeravate baviti u Saboru?
Radikalizacija društva koja u nas kuca na velika vrata, i to s isključivim ciljem prikrivanja korupcije, rođačkog kapitalizma i njegovih posljedica prvo je čemu se želim suprotstaviti. Formalnopravno, ali i životno treba se suprotstaviti svim oblicima radikalizacije. Oni koji riječima i djelom prijete i mrze trebaju znati da imaju zid ispred sebe. Namjera mi je i naglašavati potrebu za promjenom izbornog zakona u korist povećanja demokratičnosti i odgovornosti izbornog postupka. Želim govoriti o potrebi žurnog zaustavljanja povećanja i postupnog smanjivanja potrošnje države kao i o potrebi za odlučnom reformom javne uprave ma koliko to bilo nepopularno. Pa kao država nismo u stanju ustanoviti ni koliko realno imamo stanovnika. Izborna manipulacija fiktivnim glasovima treba prestati.
Želim doslovno razotkrivati kulturu nerada i relativizma koja je preplavila naš životni prostor. Ima uistinu još čitav niz jasnih izazova s kojima se kao društvo trebamo suočiti, a o tome ćemo nekom drugom prilikom.
Vi ste i županijski vijećnik. Kako ćete ubuduće djelovati u Dubrovačko-neretvanskoj županiji?
Neovisno u korist javnog dobra.
Je li istina da se želite kandidirati za predsjednika?
Nažalost, izgleda da je politika osobne diskreditacije neistomišljenika postala svojstvena i pojedincima iz Mosta. To potkrepljuje i plasiranje ove neistinite teze. Tom političkom i životnom mentalitetu ne želim pripadati. Uistinu nikad nisam istaknuo namjeru i nikad se nije ni razgovaralo o mojoj kandidaturi za predsjednika. A vjerujte da ne bih imao nikakvih problema to potvrditi da je kojim slučajem istina. Ovdje ću stati, a čitatelji će odlučiti kome će vjerovati po tom pitanju.
Pogledajte susret gradonačelnice Ikić Baniček i Vlahe Orepića:
Biste li vi “primili metak” za Nikolu Grmoju kao što on kaže da bi za vas?
Nikola Grmoja je politički tajnik i kao takav odgovoran ili pak zaslužan za stanje u kojem se Most trenutačno nalazi. Zato nema potrebe za “primanjem metka” kao ni za “plasiranjem insajderskih informacija” jer to nije ili ne bi trebao biti njegov posao, pogotovo dok je puno neodrađenog u njegovu stvarnom resoru.
Ako Most to nije, postoji li u Hrvatskoj treći put?
Most u svojoj ideji to sigurno jest. Hoće li okupiti dovoljno odlučnosti i sposobnosti da je realizira, to ćemo vidjeti.
Mene zanimaju huligani koji su radili svinjarije u Francuskoj, koliko ih je Orepic identificirao, koliko je optužnica i kakve su kazne s obzirom da ih je “ministar” javno branio kao nezadovoljne navijače, a ne teroriste