Najudaljenija zasad snimljena galaksija nazvana JADES-GS-z14-0 je udaljena od nas oko 13,5 milijardi svjetlosnih godina, što znači da je svjetlost koju vidimo iz nje nastala prije 13,5 milijardi godina. Snimljena je svemirskim teleskopom James Webb, koji ima prednost da mu ne smeta Zemljina atmosfera pri opažanju. Zanimljivo je da se starost svemira procjenjuje na oko 13,8 milijardi godina, naravno ako je teorija velikog praska točna. To znači da sad već vidimo vrlo rani svemir, i prve galaksije koje su drukčije od današnjih, imajući u vidu da se galaksije i skupovi galaksija neprestano razvijaju kroz sudare i međusobna stapanja galaksija, te brojne pripadne procese – kaže astrofizičarka prof. dr. Dijana Dominis Prester, jedna od rijetkih žena u ovom znanstvenom području.
Mnogi će se zapitati, znači li to da samo trebamo razviti još napredniju tehnologiju kako bismo uskoro vidjeli i sam veliki prasak, odnosno nastanak svemira?
– Nažalost, to nije moguće, jer je vrlo rani svemir neproziran za fotone, odnosno, u prvotnoj tzv. eri zračenja vjerojatnost sudara fotona s drugim fotonom ili česticom bila je tako velika da oni ne mogu do nas doputovati – objašnjava astrofizičarka Prester. Diplomirala je fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je i magistrirala, a doktorski studij astrofizike završila je 2006. na sveučilištu u njemačkom Potsdamu.
Dobitnica je brojnih priznanja. Predaje studentima na Fakultetu za fiziku pri Sveučilištu u Rijeci, a rado se uključuje u popularizaciju astrofizike i fizike jer smatra da je to njezina dužnost prema društvu. Dvojila je između studija fizike, te tekstila i dizajna. Odlučila se ipak za fiziku. I nije požalila. – Teško je reći kad sam se zainteresirala za znanost, još kao malo dijete bila sam vrlo radoznala, puno pitala, opažala oko sebe i povezivala, valjda je taj neki znanstveni duh uvijek bio u meni. Voljela sam i promatrati noćno neboi prirodu općenito, i pitala se kako su zvijezde nastale,maglice, Sunce, Zemlja... Postala sam i malo naporna roditeljima s brojnim pitanjima pa me starija sestra naučila čitati prije osnovne škole i onda sam počela tražiti odgovore u knjigama.Mislim da sam se negdje s pet godina upravo za astronomiju zainteresirala i odlučila da bih voljela posvetiti život istraživanju svemira – kaže.
POVEZANI ČLANCI:
Posljednjih desetljeća govori se sve više o tzv. ekstrasolarnim planetima. Koliko ih je do danas otkriveno i zašto su, pitamo je, oni znanstvenicima toliko zanimljivi.
– Prvi ekstrasolarni planeti, odnosno planeti izvan Sunčeva sustava otkriveni su u ranim 90-im godinama, a sad ih je otkriveno već više od 6000, različitim komplementarnim metodama detekcije. Zanimljivi su nam radi razumijevanja strukture svemira i nastanka zvjezdanih i planetarnih sustava, no naravno i radi istraživanja mogućeg postojanja izvanzemaljskog života – veli.
Generacijama odraslima na SF filmovima i romanima golica maštu mogućnost „prvog kontakta“ s izvanzemaljcima, a to potpiruju i povremena svjedočenja, uglavnom američkih pilota, o navodnim susretima s NLO-ima. Zasmeta li joj katkad banaliziranje znanosti kojom se bavi?
– Koliko mi je poznato, izvanzemaljski život do sada nije dokazan, odnosno potvrđen. No, imajući u vidu dosadašnje detekcije i karakteristike ekstrasolarnih planeta te činjenicu da su planeti poput našeg prilično česti u svemiru, mislim da je vjerojatnost postojanja različitih, a posebice jednostavnih oblika života u svemiru prilično velika.
U zvijezdama se fuzijom stvara velika količina ugljika koji je zbog svoje fleksibilnosti stvaranja kemijskih veza vrlo koristan element za život i metabolizam, a u supernovama i njihovoj recikliranoj tvari i puno teških i radioaktivnih elemenata koji se naknadno ugrađuju u planete. Zanimljivo je da, iako se radioaktivnost načelno percipira kao nešto opasno, mala je doza prirodne radioaktivnosti, kao što je primjerice imamo na Zemlji, korisna za evolucije vrsta. Što se tiče neidentificiranih letećih objekata, ne sumnjam da ih ima i da ih piloti stvarno vide, no većina tih objekata je zemaljskog porijekla i koriste se u špijunaži. Ima li među njima i letjelica izvanzemaljskog porijekla, ne znamo.
Kako zamišlja da bi mogao izgledati „prvi kontakt“ čovjeka i izvanzemaljaca?
– Osobno sam otvorena za nova iskustva i iznenađenja pa ne volim zamišljati unaprijed, nego se prepuštam onome što dolazi, prilagođavam, i u tome uživam. Tako i u ovom slučaju, rekla bih samo slogan “expect unexpected” (očekuj neočekivano, op.a.). Trebamo se zapitati jesu li generalno naša očekivanja o izvanzemaljskom životu previše usredotočena na projekcije nas samih i antropocentričnu sliku ili smo uistinu otvoreni percipirati život različit od našeg. Primjerice, mnogi ljudi koji žive u gradu i nađu se odjednom usred divlje prirode prvo osjete samoću.
POVEZANI ČLANCI:
No nakon nekog vremena shvate da ih gledaju brojne oči. Te da su i biljke oko vas također itekako žive, i također vas doživljavaju. Probajte zamisliti sličnu situaciju kad biste se našli na novom planetu i prvo vam se čini da nema ni traga života. Možda je taj život samo drukčiji od vas? Možda se i neki izvanzemaljski život nalazi tu među nama i dobro se prilagodio, a mi ga uopće ne percipiramo? U asteroidima koji padaju na Zemlju pronađene su i aminokiseline koje su inače gradivni dijelovi DNK, najvjerojatnije izvanzemaljskog porijekla. Radi li se samo o složenim molekulama ili tragovima izvanzemaljskog života? To ćemo, nadam se, tek doznati – ističe.
Prema svjetskim statistikama, žena u astrofizici, kao i fizici općenito, danas je, napominje, oko 15 do 20 posto.
– No ti brojevi jako variraju od zemlje do zemlje jer su prilično kulturološki uvjetovani. Primjerice, najmanje ih ima u Japanu, gdje sam i sama provela tri mjeseca kao gostujuća profesorica i bila tada jedina ženska profesorica na institutu, a malobrojne žene bile su uglavnom studentice.
Tako da je manji problem u samom postotku, treba gledati udio u različitim razinama hijerarhije koji se u većini zemalja mijenja u korist muškaraca kroz karijeru. Kod nas je situacija puno bolja u korist žena u fizici, posebice u Rijeci. Recimo, kad kolege iz inozemstva vide mrežne stranice Fakulteta za fiziku Sveučilišta u Rijeci ili dođu kod nas u goste, uglavnom se iznenade kad vide veliki udio žena na svim razinama – kaže Dijana Dominis Prester.
>> FOTOGALERIJA Na karti jedva da se vidi, a posjećuju ga samo najhrabriji: Hrvatski otok skriva misterij koji do danas nije riješen
Eto, i ona napokon dospjela u novine.