Ako jedna mala općina s 8000 stanovnika na istoku Hrvatske može ukinuti radnu nedjelju, mogu li i ostale općine i gradovi? Tim više što su i Talijani ovih dana, a nedugo prije njih i Poljaci i Česi, stali u obranu tradicionalnog obiteljskog okupljanja i najavili da će neradnu nedjelju dopustiti samo najmanjim trgovcima – pitanje je koje ponovno zaokuplja hrvatsku javnost.
Poslodavci su, ne zaboravimo, u nas već dvaput rušili zabranu rada nedjeljom na Ustavnom sudu. S druge strane, istraživanja pokazuju da je čak 90% građana za ukidanje radne nedjelje u trgovinama koje na taj dan, prema podacima Porezne uprave, imaju i 50% slabiji promet od najjačeg petka, a odrađuje ih više od 35% hrvatskih radnika u odnosu na EU prosjek od 25%.
"Samo je privid da se gospodarska aktivnost povećava produljenjem radnog vremena na neradne dane – nedjelje i blagdane – jer je potrošnja određena, ne radnim vremenom trgovina (izvan uobičajenog radnog vremena, što se također tijekom povijesti potvrdilo kao optimalno), nego raspoloživim dohotkom ljudi i njihovim preferencijama", kazao je na nedavnoj konferenciji Društveni i gospodarski aspekt slobodne nedjelje ekonomist Ljubo Jurčić.
Cjelodnevni rad subotom i nedjeljom nema nikakvih efekata na ekonomskoj i trgovačkoj strani, tvrdi, ali ima negativne efekte na sociološkoj, ljudskoj strani i utjecaju na obitelj. Na vlastitom primjeru imamo dokaz da rad subotom popodne i nedjeljom apsolutno ne pridonosi gospodarskoj aktivnosti, dodao je.
U Ivankovu, općini s početka priče, to su, čini se, shvatili. Načelnik Marko Miličević sa svih je 11 domaćih trgovačkih kuća na svojem terenu, Bosom, Patričarom, Boškovićem, Botom... od rujna dogovorio neradnu nedjelju za sve radnike.
Bi li se uspio dogovoriti i s nekima od top 10 trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, teško je nagađati jer s adresa na kojima smo pitali nismo dobili odgovor. Iz najvećeg među trgovcima u Ivankovu – Pivca, koji u Hrvatskoj ima oko 260 trgovina s više od 700 radnika, kažu pak da im neradne nedjelje u Ivankovu ne padaju teško. Neven Pivac, član uprave MI Braća Pivac, uvjeren je da u slučaju nove inicijative za neradnu nedjelju više nitko od poslodavaca neće biti protiv. Radnici se traže na sve strane, a i oni koji se jave na oglase na kraju uopće ne dođu na razgovor.
– Iselile su se cijele obitelji, kao da je počeo rat. Situacija po pitanju radnika danas je takva da je bolje da ne rade – objašnjava Pivac ističući da nekvalificirani kadar nikako ne može nadomjestiti odljev kvalificiranih vozača, mesara, trgovaca. Maloprodajnu trgovinu u Hrvatskoj on u nas vidi po španjolskom modelu, po kojemu trgovine rade nedjeljom 12 tjedana u ljetnoj sezoni i dva zimi.
Strah od bijega potrošača
Iz HGK i HOK-a tvrde međutim da se ništa nije promijenilo u odnosu na 2003. i 2008. kad je određeni broj trgovaca tražio ocjenu ustavnosti zakona o trgovini kojima se uređivao i (ne)rad nedjeljom. Dio trgovaca pri HGK i dalje tvrdi da im je, s obzirom na sadašnje stanje u gospodarstvu i na tržištu, kao i činjenicu na otvorenost tržišta te veliku konkurenciju, trenutačno bitna svaka minuta radnog vremena.
Boje se i odljeva potrošača i kapitala u granična područja Slovenije, Mađarske i BiH, što bi dovelo do pada prometa u maloprodaji koji, unatoč uzastopnom rastu od 2014., još nije na razini predrecesijske 2008., dok dio trgovaca smatra da im neradna nedjelja ne bi ugrozila poslovanje te da je nužno voditi računa o zaštiti dostojanstva radnika i smanjenju nelojalne tržišne utakmice.
– Obrtnicima u turističkim područjima rad nedjeljom ključan je za poslovanje i opstanak jer taj dan imaju veći promet od svih ostalih dana u tjednu. U manje razvijenim područjima i dijelovima kontinentalne Hrvatske rad nedjeljom je neisplativ – poručuje i čelnik HOK-a Dragutin Ranogajec.
Dodaje da svaki obrtnik treba imati mogućnost sam odabrati želi li raditi nedjeljom ili ne. Zabrane koje su prije uvođene zakonskim propisima nisu donijele ništa pozitivno. Bilo ih je moguće zlorabiti čime se obrtnike dovodilo u nepovoljniji položaj od ostalih gospodarskih subjekata (npr. zabranjen rad nedjeljom za trgovine, ali dopušten rad benzinskim crpkama koje prodaju robu široke potrošnje, “špeceraj” i slično).
– Potrebno je naći način na koji će se rad nedjeljom regulirati tako da se ne diskriminira nijedna skupina gospodarstvenika – poručuje.
No jasno je da bi eventualnim zabranama rada nedjeljom najpogođeniji bili trgovački centri poput Emmezete, Lesnine, City Onea, Pointa... Slobodan Školnik, predsjednik uprave Emmezete, uvjeren je da motivi za neradnu nedjelju često nisu ni ekonomski ni boljitak društva, nego kratkoročno skupljanje bodova.
– U demokratskim društvima teoretski bi se referendumom moglo odrediti i da svi rade samo četiri dana u tjednu, a da se ne razmotre gospodarske posljedice i u krajnjem slučaju efekt siromašenja društva, pada standarda i kupovne moći – kaže on te tvrdi da nema sumnje da bi, s obzirom na prevažnu ulogu i udjel trgovine i osobne potrošnje, kao i turizma u BDP-u RH, bilo kakva ishitrena zabrana ekonomske aktivnosti imala poguban efekt na ukupnu ekonomiju, rast, a posljedično i na fiskalni kapacitet i proračun.
A zna li se da nijedna vlast, bez obzira koje je opcije, nema namjeru racionalizirati proračun na rashodovnoj strani, efekti bi bili ponovni deficit pa povećanje duga. Efekti na promet u maloprodaji sigurno bi bili negativni jer je nedjelja važan dan u smislu udjela u ukupnom tjednom prometu, a pogrešno je, napominje, i bilo kakvo zabranjivanje rada u zemlji u kojoj se premalo radi.
– U RH samo 51% "radno aktivnog stanovništva" radi u legalnoj ekonomiji, dok je u razvijenim pa i nekim sličnim susjednim zemljama taj postotak +70% – ističe, kao i da sadašnji nedostatak radnika na tržištu radnike stavlja u povoljan položaj u odnosu na poslodavce. Drugim riječima, tržište je zaštitilo radnike i oni više nisu prisiljeni raditi za nekorektne poslodavce ili poslodavce koji im ne mogu ponuditi uvjete rada kao konkurencija. Eventualnoj zabrani trebao bi prethoditi dugi rok prilagodbe, no s obzirom na ovisnost gospodarstva RH o turizmu, jasno je da neradna nedjelja ne dolazi u obzir barem šest mjeseci godišnje – pet u ljetnoj sezoni te u prosincu – objašnjava Školnik.
– I na Vladi, ali i oporbi SDP-a (!) na saborskim sam odborima često dobivao pitanja – kakve veze imaju demografija i neradna nedjelja? No to ne čudi, s obzirom na to da se zna čije interese štite naši političari. Bez ikakvih velikih znanstvenih analiza, dovoljno je samo upitati majke koje rade nedjeljom kako se osjećaju (najčešće je to sektor trgovine na malo).
Osim plaće, radni uvjeti i prava na radnom mjestu usko su povezana s kvalitetom obiteljskog života, a posljedično imaju utjecaj na roditeljstvo – kaže pak demograf Marin Strmota. Dokazana teorija demografske tranzicije i posttranzicije, koju nisu izmislili “pesimistični” hrvatski demografi, jasno objašnjava razloge pada nataliteta, a na tom su popisu vrlo visoko sociopsihološki i kulturni čimbenici poput promijenjene funkcije obitelji i njezinih članova, jačanja individualizma, potrošački mentalitet i hedonizam...
Beč nema štete ni u turizmu
– Pronatalitetna politika je kompleksna i zahtijeva sustavni pristup koji će roditeljima stvarati takvo okružje u kojem će željeti imati i moći podizati svoju djecu. Ako radite za 3000 kuna i to još "petkom i svetkom", nemate volje za vlastiti život, a kamoli na svijet donijeti novi – objašnjava on. Što se tiče “dobronamjernog” EU, Strmota je za jednu tribinu istraživao jedan veliki strani trgovački lanac koji posluje i u Hrvatskoj.
– Nedjeljom ne radi u Njemačkoj, Austriji, Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj i Grčkoj, a radi s varijacijama u svim drugim zemljama. Teško je oteti se dojmu da i na ovom primjeru imamo dvije Europe. Naravno, to automatski ne povlači zaključak da se u tim zemljama rađaju djeca kao na traci jer se kod njih vraćamo na spomenute posttranzicijske činitelje pada nataliteta i slabu ili nepostojeću obiteljsku politiku.
Zemlje koje se još koliko-toliko bore s posttranzicijskim i postmaterijalističkim faktorima pada nataliteta i imaju najveću stopu fertiliteta u Europi skandinavske su zemlje koje naglasak stavljaju upravo na skraćeno radno vrijeme za roditelje i to proklamiraju kao važnu pronatalitetnu mjeru – kazao je Strmota.
Sindikat trgovine Hrvatske (STH) u travnju je po uzoru na razvijene zemlje EU s Franjevačkim institutom za kulturu mira, Hrvatskim katoličkim sveučilištem te drugim sindikalnim središnjicama, crkvama, vjerskim i civilnim udrugama osnovao udrugu Hrvatski savez za nedjelju.
– Radno vrijeme prodavaonica mora se ograničiti. Prodavaonice ne smiju raditi svih 365 dana u godini, 24 sata na dan. Trgovina nije djelatnost koja mora raditi nedjeljom. Stoga smo kao Savez uputili prijedlog Vladi da trgovine budu nedjeljom zatvorene, a da poslodavac sam može odrediti pet nedjelja koje želi raditi. Dakle, da svi poslodavci budu u jednakoj poziciji na tržištu – kaže čelnica STH Zlatica Štulić.
I ona tvrdi da su mnogi poslodavci za neradnu nedjelju, ali samo ako su svi u jednakom položaju na tržištu. Iz austrijskog saveza za nedjelju koji obuhvaća 50 organizacija iz različitih društvenih slojeva, a podupiru ga sve kršćanske crkve kažu da su austrijski radnici 52 puta u godini sigurni da će imati slobodnu nedjelju.
Tek 10% ih radi nedjeljom u službama koje osiguravaju stalnost javnih usluga, sigurnost... i za to su 100% više plaćeni. Čak je i u turističkoj metropoli u Beču aktivan Savez za nedjelju pa samo pojedine trgovine smiju raditi, a polovicu država EU koje zabranjuju rad nedjeljom čine i Belgija, Cipar, Finska, Francuska, Grčka, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i djelomično Velika Britanija, dok je Poljska u razdoblju prilagodbe do 2020. kad će potpuno zabraniti rad nedjeljom, s iznimkama u blagdanske dane, doznajemo od eurozastupnice Marijane Petir.
– Važno je napomenuti da zabrana rada nedjeljom nije naštetila tim državama, čak ni u turizmu, dok se u državama koje dopuštaju rad nedjeljom to dobro regulira i adekvatno plaća – napominje Petir na čiju je inicijativu u RH dvaput ozakonjen nerad nedjeljom pa ukidan odlukama Ustavnog suda.
– Kako se to ne bi ponovilo i treći put, rješenje trebamo tražiti u dijalogu svih zainteresiranih strana – poručuje.
>> Pogledajte intervju s Blaženkom Divjak o eksperimentalnoj reformi obrazovanja
Dali i dalje strani trgovački lanci be plaćaju PDV ili ti porez na dobit Republici Hrvatskoj ?? dali smo samo bi budale u ovoj državi ?