Jüri Ratas, 29-godišnji premijer Estonije i predsjednik Estonske stranke centra, imao je dvije godine premijerskog staža kad je, u ožujku ove godine, izgubio izbore. Ali, kako se u politici često pokazuje pravilo da nema toga što političar na vlasti neće učiniti da bi ostao na vlasti, tako je i Ratas, šef stranke koja u nazivu ima “centar” i u Europi je dio političke obitelji liberala, odlučio sastaviti novu parlamentarnu većinu s radikalnim desničarima.
U protekla tri mjeseca, mnogi Estonci, ali i estonski prijatelji i saveznici u EU i NATO-u, pitaju se poigrava li se nova vlada s imidžom koji je njihova zemlja izgradila na pozitivnoj priči o digitaliziranoj, inovativnoj naciji. Srlja li “najnaprednije digitalno društvo na svijetu”, kako je Estoniju opisao magazin Wired, prema tome da ostane obilježeno kao najneugodnije društvo desničara i “bijelih suprematista”, rasista koji promoviraju teoriju supremacije bijele rase i ksenofobno se odnose prema strancima?
Protiv pobačaja i gejeva
EKRE, odnosno Estonska konzervativna narodna stranka, podršku birača počela je osvajati na valu migrantske krize, kao što je to bio slučaj s mnogim drugim sličnim strankama diljem Europe. Prije pet godina, Martin Helme, sin predsjednika stranke Marta Helmea, u jednoj je TV emisiji ustvrdio kako Estonija treba “ostati bijela”, a ne multikulturalna poput Engleske ili Švedske, i sažeo imigrantsku politiku za koju se zalaže u ovaj slogan: “Ako si crn, ideš nazad”. Bio je to početak ksenofobne, antimigrantske politike u zemlji u kojoj ni nema izbjeglica ili neregularnih migranata s Bliskog istoka ili Afrike, možda samo regularnih studenata iz tih zemalja. Potom, prije četiri godine, na vrhuncu migrantske krize u Europi, jedan zastupnik EKRE-a u parlamentu, Urmas Reitelmann, usporedio je izbjeglice i tražitelje azila sa žoharima i ustvrdio da ih ne treba zbrinjavati u Estoniji, dodavši kako Estonci već imaju oko 300 tisuća stanovnika koje je opisao kao gadove. Mislio je na govornike ruskog, rusku manjinu u Estoniji. U svibnju 2018., predsjednik EKRE-a Mart Helme ustvrdio je da tamnoputi studenti nisu puno naučili na njegovim predavanjima na sveučilištu jer “kad kucnete na drvo, čujete da je masivno i ispunjeno, ali kad kucnete na glavu crnca, čujete da je šuplja”.
Mart Helme je protekla tri mjeseca ministar unutarnjih poslova, a njegov sin Martin Helme ministar financija. U 15-članoj Vladi EKRE ima pet ministara, isto koliko i druga dva koalicijska partnera, Ratasov Centar i stranka Domovina (dio europskih pučana).
Kao ministar financija Martin Helme nedavno se obrušio na ginekologe nazivajući ih ubojicama i najavljujući da država možda više neće financirati pobačaje. EKRE kao stranka želi mijenjati zakon o pobačaju, kao i zakon koji priznaje građanska prava partnera u istospolnoj zajednici.
Otkako su u vladi, estonski etnočistunci iz EKRE-a ne prestaju izazivati skandale. Jedan njihov ministar, Marti Kuusik, izdržao je na poziciji tek 24 sata jer je morao dati ostavku nakon što se otkrilo da ga supruga optužuje za nasilje u obitelji. Policija je povela istragu, no policija očito nije uspjela spriječiti situaciju koja zvuči kao potencijalno zastrašivanje svjedokinje: četvero ministara i visokih dužnosnika EKRE-a krenulo je zivkati i ispitivati suprugu svoga kolege – s pitanjima poput “pa je l’ te stvarno tukao, ha” – i žena je, očekivano, rekla da ipak nije. Jednodnevni ministar Kuusik sad tuži državu sudu, tražeći odštetu u visini šestomjesečne plaće, odnosno 31 tisuću eura, zbog toga što je morao dati ostavku.
Jaak Madison, zastupnik EKRE-a u parlamentu, prije četiri je godine na Facebooku lamentirao o tome da se nacizam i fašizam nepravedno gledaju samo kroz prizmu zla: “u mojim očima”, napisao je, “fašizam je ideologija koja se sastoji od dosta pozitivnih i nužnih nijansi za očuvanje nacionalne države”. Drugi zastupnik, Ruuben Kaalep, ustvrdio je da se desničari danas ne bi smjeli baš potpuno odricati nekih pozitivnih aspekata nacističke Njemačke.
Dvoje novinara poznatih po svojoj kritičnosti prema EKRE-u, Vilja Kiisler i Ahto Lobjakas, dalo je ostavke u svojim redakcijama nakon što su se suočili s političkim pritiskom i uredničkim “molbama” koje su vodile prema autocenzuri. Viljja Kiisler radila je u najvećim dnevnim novinama u Estoniji, Postimees, u kojima je početkom travnja za glavnog urednika imenovan Peeter Helme, nećak predsjednika EKRE-a, koji je otprije radio kao novinar u toj redakciji.
Krajem travnja, na svečanom polaganju prisege nove vlade u parlamentu, predsjednica Estonije Kersti Kaljulaid u znak protesta protiv gušenja slobode govora došla je odjevena u običnu bijelu majicu dugih rukava s natpisom “Riječ je slobodna”. Predsjednica je napustila dvoranu u trenutku kad je prisegu davao ministar prozvan zbog zlostavljanja supruge, a predsjednik EKRE-a Mart Helme to je komentirao izjavom da je to bila gesta jedne “emotivno usijane žene”.
Sve to, svi skandali, laži i kontroverze EKRE-ovih dužnosnika u parlamentu i vladi, ipak izaziva i kontrareakciju pristojnih Estonaca koji ne žele vidjeti da njihova zemlja postane zemlja gušenja teško stečenih i izgrađenih sloboda. Maris Hellrand, estonska novinarka i aktivistica za ljudska prava, pozvala je ljude na prosvjedno okupljanje ispred sjedišta vlade još dok su trajali koalicijski pregovori premijera Ratasa s EKRE-om. Prosvjed se ponavlja već 20-ak puta, premda nije to tako veliko okupljanje građana kao nedavno u Češkoj protiv premijera Andreja Babiša.
– Ljudi su se zgražali na društvenim mrežama, pitali gdje su prosvjedi, zašto ne prosvjedujemo, a ja sam im jednostavno napisala: prosvjed je ondje gdje ste vi, ja idem sutra pred vladu, zašto mi se ne pridružite – ispričala je Maris Hellrand u nedavnom razgovoru za podcast “EU Scream”, koji producira američki novinar, bivši dopisnik New York Timesa iz Bruxellesa James Kanter. I ona se, kao i bilo koji organizator prosvjeda u moderno vrijeme, bori s motiviranjem ljudi koji se nečemu protive, ali teško to protivljenje iskazuju na ulicama, nego se drže društvenih mreža.
– Komentiranje, dijeljenje nekog sadržaja i prosvjedovanje na društvenim mrežama stvara osjećaj da ste nešto učinili za slobodu, ali istovremeno ima učinak ispuhivanja bijesa. Da je 1989. postojao Facebook, vjerojatno bismo još uvijek živjeli u SSSR-u. Jer, danas se čini gotovo nemogućim da okupite na ulicama 2 milijuna ljudi, kao u prosvjedu Baltički lanac 1989. godine. Danas je važno sagledavati prosvjede izvan naših društvenomrežnih mjehura od sapunice – kaže Maris Hellrand.
Premijer Jüri Ratas uvjerava ostatak Europe da se europska orijentacija Estonije, i predanost Estonaca europskim vrijednostima, nije nimalo promijenila ulaskom EKRE-a u vladu.
– Estonska vlada je proeuropska i podržava EU, to je zapisano i u koalicijskom sporazumu – kaže Ratas.
Odrekla ih se i Le Pen
Na razini Europske unije EKRE surađuje s francuskom desničarkom Marine Le Pen, talijanskom Ligom, koju predvodi Matteo Salvini, i sličnima. No, neki postupci EKRE-ovih dužnosnika možda su prekontroverzni i za gospođu Le Pen. Nakon što je, naime, parlamentarni zastupnik Ruuben Kaalep iskoristio poziranje za fotografiju s Marine Le Pen za promoviranje simbola s kojim se u Americi i Europi sve češće poistovjećuju bijeli suprematisti, Le Pen je tražila da se ta fotografija ukloni. Simbol o kojem je riječ je onaj u kojem su palac i kažiprst spojeni u krug, a ostala tri prsta uzdignuta, što je poznato i kao signaliziranje znaka “ok”, ali sve češće i kao pozdrav pristaša teorije o supremaciji bijele rase.
Tu gestikulaciju rukama napravili su i tata i sin Helme prilikom prisege u parlamentu. Ipak, EKRE-ovci se brane tvrdnjom da nisu rasisti, nego samo “trolaju”, zabavlja ih zgražanje koje izazivaju i ne žele robovati političkoj korektnosti. Hoće li trolanje i virus “alt-right” desničara uspjeti resetirati najnaprednije digitalno društvo na svijetu?
najgori skandal europe uopće, su tzv no go zone....dijelovi država i gradova u koje imaju pristup iskčkučivo crni i arapski muslimani....tamo ne zalaze čak niti iranski ili bosanski muslimani radi svijetle puti