Svaki 7. lipnja poseban je dan u svijesti nešto starijih poklonika hrvatskog sporta jer tog smo dana, prije 25 godina, ostali bez nikad zaboravljenog i prežaljenog košarkaškog virtuoza Dražena Petrovića.
Kako bismo osvježili sjećanja na nikad zaboravljenog košarkaškog Mozarta, gost Večernjakove televizije bio je Draženov stariji brat Aleksandar Petrović, nekad njegov suigrač, potom trener Cibone i višestruki izbornik Hrvatske, a danas izbornik brazilske reprezentacije.
Isti broj godina koliko košarkaškog Mozarta nema provlači se teza da je hrvatskoj košarci sve krenulo nizbrdo upravo s Draženovim bespovratnim odlaskom. Ili je to možda samo neugodna koincidencija?
- Treba biti pošten pa reći da je Draženov naraštaj i bez njega osvojio još tri medalje, dvije europske i jednu svjetsku broncu. Onog trenutka kada je taj naraštaj počeo silaziti sa scene, tog trenutka počinje naš sumrak i traje već 23 godine koliko nismo osvojili medalju na velikim natjecanjima. Ono što je reprezentacija izgubila Draženovim odlaskom jest vođa, čovjeka koji je bio pokretač.
Prisjetio se Aco bratove strasti s kojom je Dražen igrao za Hrvatsku.
- Negdje dva mjeseca prije kraja NBA sezone, Dražen je ozlijedio ligamente koljena i on je s tom manjom rupturom završio sezonu igrajući s dosta čvrstom koljenicom. U tom trenutku on je mogao reći da Hrvatska i bez njega može proći kvalifikacijski turnir i da se želi oporaviti za Eurobasket, no on se pojavio prvog dana priprema i odigrao sve utakmice, čak i onu protiv Slovenije koju nije morao jer smo se već bili kvalificirali.
Mi koji živimo u tom hrvatskom košarkaškom sumraku nerijetko o ovakvim godišnjicama se zapitamo što bi Dražen danas bio da je tog kobnog dana ušao u zrakoplov za Zagreb, a ne u golf kojim je upravljala njegova simpatija Klara Szalantzy? Da li bi bio vezan uz košarku?
- Siguran sam da bi završio igračku karijeru u onom trenutku kada bi osjetio da mu moć pada, da ne može biti na razini prethodne sezone. Kategorički bih isključio mogućnost da bude trener jer to ne bi bio nikada. Sve ostalo bi bile opcije, ali na nekoj poziciji na kojoj ne bi bio pod velikim stresom. Uostalom, treba reći da je njegova ljubav prema Šibeniku bila enormna i da bi možda djelovao lokalno, u klubu kao što je Šibenik. Jer, u Šibeniku je imao jako velik broj prijatelja i za grad je bio strašno vezan. Nije mogao dočekati da mu sezona završi i da započne radni odmor odnosno pripreme za sljedeću sezone koje bi započeo na trim stazi u Solarisu.
U proljeće te 1993. Dražen se razočarao u NBA pa je počeo razmišljati o povratku u Europu.
- On je bio frustriran jer ga te godine nisu izabrali za All-Star utakmicu, a njemu je trebao jedan takav dokaz da je uspio u tom svijetu. Iako je bio na pragu prvog velikog ugovora, on je počeo otvarati vrata Europe, a javio se Stojko Vranković u ime njegova Panathinaikosa i želje da jednom i klupski igraju zajedno. Neposredno pred početak tog kvalifikacijskog turnira u Wroclawu dogodio se izvjesni obrat jer je Dražen izabran u treću petorku lige. Na njegovoj poziciji ispred njega su bili samo Jordan u prvoj i Reggie Miller u drugoj petorci pa se s time situacija malo smirila. Kada su sve te njegove privatne stvari dospjele u ruke obitelji, ja sam u njegovu novčaniku našao papirić s imenima četiri kluba, a to su bili New Jersey, New York, Houston i Panathinaikosa.
>> Pogledajte gostovanje Ante Nobila na Večernji TV-u
Baš protiv Houstona, kojeg je tada vodio stručnjak hrvatskih korijena Rudy Tomjanovich, Dražen je igrao svoje najbolje partije, kao i protiv Bostona i New Yorka i to su utakmice koje Aco i danas voli pogledati.
- Uvijek odem na you tube i pogledam koju utakmicu ili Draženove atrakcije jer to mi najbolje nahrani dušu. Tako sam baš ovih dana vidio isječak s izjavom od Jordana da je Dražen bio jedini suparnik koji ga je gledao bez straha u očima. Bilo da se stvarno nije bojao tog košarkaškog Boga ili je to kvalitetno maskirao, oboje je zapanjujuće.
Zapanjujuće je i to što je sve mama Petrović učinila da Draženova ostavština bude što bogatija.
- Možda neke iritira mamino kontinuirano pojavljivanje u medijima, no da nije bilo nje i njene bitke s vjetrenjačama, nikad ne bi bilo Draženova muzeja. Desetak godina kasnije, Muzej opravdava svoje postojanje. Recimo, kako Zagreb postaje sve traženija turistička destinacija, gotovo da i ne postoji niti jedan stariji Španjolac koji dođe u Zagreb, a da ne posjeti taj muzej.
Osim o Draženu, u video-razgovoru kojeg možete gledati na Večernjakovim web stranicama, Aco je pričao i o niz drugih zanimljivih tema. Primjerice, o tome zašto je otišao iz Cibone i zašto je taj klub pred kolapsom, o "nemogućoj misiji" pred kojom se našla hrvatska reprezentacija u kvalifikacijama za SP, o tome zašto su ga angažirali Brazilci...
>> Pogledajte Večernji pressing sa Zoranom Mamićem
u Riu je napravio veliku stvar...