U međunarodnim odnosima, kao uostalom i u tolikim drugim aspektima života, postoje dva načina na koja možete nagnati nekoga da učiniti nešto što želite vi, ali ne nužno i druga strana: milom (diplomacijom) ili silom (prijetnjama, napadima, ratom).
Stari dubrovački diplomati bili su majstori u kategoriji "milom", u kojoj su izmislili i usavršili vlastitu potkategoriju gdje je cilj bio da se izazove osjećaj sažaljenja i da druga strana, preplavljena takvim osjećajem, učini nešto što su Dubrovčani željeli da im se učini.
Njemačka je, čini se, upravo otkrila da nešto može učiniti u Europi ni milom, ni silom, nego – sramom. Dobrodošlica koju Nijemci iskazuju prema sirijskim izbjeglicama koji masovno stižu do Europske unije izaziva osjećaj srama među onima koji preferiraju zatvorene granice i zatvorena srca. Nijemci neće toliko prisiliti koliko će posramiti ostatak Europe da nešto učini.
Britanski premijer David Cameron, primjerice, tjednima je odbijao obvezati svoju zemlju na povećanje broja sirijskih izbjeglica koje može zbrinuti, ali je pod pritiskom i pod prijetnjom da njemačka dobrodušna reakcija posrami Britance obznanio da će primiti dodatnih 20.000 Sirijaca. "Kažete 20 tisuća izbjeglica tijekom pet godina, a Nijemci su primili 10 tisuća u jednom danu", poručio je premijeru laburistički zastupnik Gerald Kaufman. Njemačka spremnost da pomogne potrebitima postaje, dakle, standard prema kojemu se mjeri reakcija svih drugih u Europi.
Naravno, nije svaka zemlja Njemačka. Istina je da Njemačka treba imigrante jednako ili možda čak i više no što imigranti trebaju Njemačku. Jer njemačko stanovništvo stari i ne može popuniti sva radna mjesta koja stvara njemačka ekonomija, a imigranti, pa i izbjeglice i azilanti, mogu popraviti takvu dugoročno lošu "krvnu sliku" države. Velika Britanija ne žudi za imigrantima isto kao Njemačka. Hrvatska, međutim, treba imigrante, samo što još to ne shvaća i nema pametnu imigrantsku strategiju.
Analitičar Timo Lochocki, stručnjak za migracijsku i integracijsku politiku pri transatlantskom analitičkom institutu German Marshall Fund, tvrdi da se u slučaju Njemačke moralna obveza poklapa s nacionalnim interesom. Isto vrijedi i za Hrvatsku.
Prema Lochockom, četiri su problema koja Njemačka zapravo rješava ako primi i uspješno integrira što više izbjeglica koje sada hrle prema EU. Prvo, ako se pozitivno istakne u rješavanju jednog gorućeg europskog pitanja, njezin glas postat će moćniji u raspravama o rješavanju drugih europskih pitanja. Bit će vjerodostojnija i lakše će okupljati saveznike po drugim pitanjima. Drugo, primanje ratnih izbjeglica otvorenih ruku odlično je za imidž Njemačke u svijetu. Treće, ako vodeće političke stranke centra pokažu da se mogu složiti i rješavati tako velike izazove, to će marginalizirati lijeve i desne populiste. I četvrto, integriranje tih izbjeglica u njemačko društvo smanjit će demografski pritisak na njemačko gospodarstvo.
Kad malo bolje razmislite, ovaj posljednji, a svakako i prvi i drugi razlog vrijede i za Hrvatsku. Nacionalni interes Hrvatske je da ne dopusti demografsko propadanje, da postane vjerodostojnija i uvaženija u Europi te da gradi pozitivan imidž o sebi izvan svojih granica. Moralna obveza poklapa se s nacionalnim interesom i u slučaju Hrvatske. Kad to shvatimo, počet ćemo imigrante shvaćati kao dio rješenja za neke od naših problema, a ne kao još jedan problem uza sve naše postojeće.
Svaki pobornik bodljikavih granica i bodljikavih srdaca, ako ga ne posrami pozitivna reakcija Nijemaca, mogao bi biti posramljen i reakcijom pape Franje. Sveti Otac pozvao je svaku župu u Europi da udomi jednu obitelj izbjeglica.
Ono čemu danas svjedočimo jest, dakle, situacija u kojoj potresne vijesti i slike o stradanju ljudi izazivaju oprez, strah i osjećaj ravnodušnosti kod jednog dijela europskih država koje najradije ne bi učinile ništa, a istovremeno izazivaju empatiju i odlučnost u političkom djelovanju Njemačke i Vatikana. Zvuči poznato? Kad smo ono posljednji put svjedočili takvoj situaciji?
Ah, da, svjedočili smo tome kad su Vatikan i Njemačka predvodili ostatak Europe i svijeta u priznanju Hrvatske i Slovenije. Kao što se danas nekima čini da će zbrinjavanje dijela izbjeglica u Europi samo stvoriti još veće probleme, tako se i prije 25 godina nekima u Europi činilo da će "preuranjeno" međunarodno priznanje Hrvatske samo stvoriti veće probleme u Jugoslaviji. Kao što su takva pojednostavljena razmišljanja bila pogrešna nekad, tako su i danas.
>> Neki bi izbjegličke obitelji primili u župni dvor, drugi neće muslimane
>> Danska vlada putem novina objasnila izbjeglicama zašto trebaju 'zaobići' njihovu državu
Tomislave, nemamo moralnu obvezu primit nit jenog izbjeglicu, a nije nam to nit nacionalni interes! O nacionalnom intersu bi mogli povedat ak nam bi došlo par stotina inženjera, liječnika, profesora....