Mađarska obilježava 100. obljetnicu Trianonskog mirovnog ugovora, zaključenog 4. lipnja 1920., kada je zemlja ostala bez oko 60 posto teritorija i 40 posto stanovništva prijeratne Ugarske. Taj je teritorij podijeljen između Austrije, Čehoslovačke, Kraljevine SHS i Rumunjske, a više od tri milijuna Mađara ostalo je živjeti izvan mađarskih granica, zbog čega se Trianonski ugovor u Mađarskoj smatra nacionalnom tragedijom.
I s Hitlerom zbog te traume
Dan potpisivanja Trianonskog ugovora od drugog dolaska autokratskog mađarskog premijera Viktora Orbána obilježava se u Mađarskoj i kao državni blagdan i Dan nacionalnog jedinstva, kada se diljem zemlje održavaju komemoracijski skupovi u spomen na “jedan od najmračnijih dana u mađarskoj povijesti”, kako ga naziva vladajuća garnitura.
Okrug Csongrad na jugu Mađarske tako je jučer dobio novo ime – Csongrad-Csanad, ne bi li se barem simbolično očuvao spomen na nekadašnji okrug Csanad, koji je velikim dijelom zahvaljujući Trianonskom ugovoru pripao Rumunjskoj. Lokalne vlasti donijele su odluku o preimenovanju okruga prije tri godine, ne bi li ponovno, barem simbolično, ujedinili dijelove Mađarske koji su 1920. ostali izvan mađarskih granica.
U Mađarskoj se Trianonski ugovor smatra izdajom mađarskog naroda. Mađarski admiral Miklos Horthy, koji je bio na čelu međuratne Mađarske, čak je ušao u savez s Hitlerom da bi vratio “otete” teritorije, a Orbán ga je prije nekoliko godina rehabilitirao i proglasio “velikim državnikom”. Horthyjeva Mađarska u vrijeme rata zauzela je i neke krajeve koji danas pripadaju Hrvatskoj, s obzirom na to da je Mađarska i nakon Drugog svjetskog rata vraćena u trianonske okvire.
U poslijeratnom razdoblju nije se puno govorilo o Trianonu, koji ponovno postaje predmetom velikih rasprava nakon demokratskih promjena i uvođenja višestranačja, a osobito nakon što je Orbán doživio političku preobrazbu iz liberala i demokrata u žestokog nacionalista. U njegovoj nacionalističkoj ideologiji Trianon zauzima istaknuto mjesto, a upravo u njegovu mandatu Trianonski ugovor pretvoren je u nacionalni mit, postajući svojevrsni alibi za agresivnu politiku prema susjednim zemljama. Orbán pritom zanemaruje niz povijesnih činjenica, poput one da je Trianon rezultat poraza Austro-Ugarske u Prvom svjetskom ratu, ali i politike žestoke mađarizacije koju je Budimpešta nametnula narodima koji su živjeli u Ugarskoj od 1867. godine, pa tako i Hrvatima. Osim toga, multietnička Ugarska, koja je okupljala više naroda, nije isto što i Mađarska.
Oživio duh Trianona
Orbán je i nedavno objavio kartu velike Mađarske, a zapravo je riječ o povijesnoj karti Ugarske, upravo kako bi ponovno oživio duh “trianonske tragedije”, koja je postala jedan od središnjih motiva njegove političke propagande i jedan od glavnih izvora političke moći u zemlji. Premijer, naime, koristi Trianon da bi se predstavio kao nacionalni zaštitnik i ujedinitelj, dok istodobno neumorno radi na širenju mađarskog političkog i ekonomskog utjecaja i izvozu mađarskog autokratskog političkog modela u susjedne zemlje pa tako i u Hrvatsku. Orbán, dakle, ne pokušava stvoriti veliku Mađarsku vojnim osvajanjem i mijenjanjem granica, jer je svjestan da to nije realno, nego širenjem političkog i ekonomskog utjecaja. Upravo zbog toga on prkosno poručuje da će velika Mađarska “uvijek postojati”.
Prije 100 godina ostali bez 60% teritorija a prethodno otetih .