Dugoočekivani nastavak knjige Jordana Petersona „12 pravila za život“ svjetsku i hrvatsku premijeru ima danas pod naslovom „Izvan reda: još 12 pravila za život“ zahvaljujući nakladniku Verbumu iz Splita. Na početku knjige sam se Peterson pita – zašto izvan reda?
„To je u nekom pogledu jednostavno“, veli on, jer red je „istraženo područje“.
Svaki red ima i svoje mane
„Kada postupci koje smatramo prikladnima dovedu do željenih rezultata – to je red. Takve ishode držimo pozitivnima u prvom redu zato što znače da smo se primaknuli onom što želimo i zatim zato što to znači da je naša teorija o tome kako svijet funkcionira i dalje prihvatljiva i točna. Međutim, svako stanje reda, ma kako sigurno i udobno bilo, ima svoje mane. Naše znanje o tome kako se ponašati u svijetu uvijek će biti nepotpuno, dijelom zato što naše nepoznavanje beskrajnoga nepoznatog seže duboko, dijelom zbog naše svjesne sljepoće, a dijelom i zato što se svijet entropijski nastavlja nepredvidivo mijenjati i preobražavati. Nadalje, red koji težimo uspostaviti u svijetu može postati suviše rigidan, u prvom redu zbog nesmotrenih nastojanja da se iz promišljanja iskorijeni sve nepoznato. Kada takva nastojanja odu predaleko, prijeti nam totalitarizam vođen željom da se nametne potpuna kontrola tamo gdje takva kontrola nije moguća, čak ni u načelu. To znači riskirati opasno ograničavanje svih psiholoških i društvenih promjena nužnih za održavanje prilagodljivosti svijetu koji se bez prestanka mijenja. I tako se neizbježno suočavamo s potrebom da idemo s onu stranu reda, u njegovu potpunu suprotnost: kaos“, piše Peterson u knjizi iz koje smo ekskluzivno dobili nekoliko ulomaka.
Peterson se i u ovoj knjizi poigrava zakučastim pitanjima i još zakučastijim odgovorima realiteta dovodeći ih međusobno u zanimljive suodnose, koji su ponekad čak i proturječni, a sve kako bi čitatelja držao u svojevrsnoj napetosti do konačnog odgovora koji im nudi.
Primjerice, pita se kako procijeniti u kojoj mjeri treba težiti izazovima?
„Odgovor je u instinktu za smisao, koji je puno dublji i stariji od samoga mišljenja. Tjera li vas ono što pokušavate učiniti da stremite naprijed, a da pritom nije odveć zastrašujuće? Obuzima li vam pozornost, a da vam pritom nije na teret? Odvraća li od vas breme prolaznosti i prolaska vremena? Je li na korist onima koje volite, a možda i vašim neprijateljima? To je odgovornost. Ograničite zlo. Umanjite patnju. S mogućnošću koja se pred vama očituje svake sekunde vašega života suočite se sa željom da stvari učinite boljim, bez obzira na teret s kojim se nosite; bez obzira na naizgled često proizvoljnu nepravednost i okrutnost života. Bilo koji drugi pristup samo produbljuje jamu, povećava joj oganj, a one koji su u njoj osuđuje na trajno pogoršanje njihovih ionako ozbiljnih problema. Svi to znaju. Svakom to savjest govori. Svaki pravi prijatelj i bližnji promatra to i tuguje kada vidi da netko do koga mu je stalo ne čini ono što treba činiti“, piše Peterson.
„Kada pred vama iskrsne neki izazov, hvatate se ukoštac sa svijetom i informirate se. To vas čini većima nego što jeste. Čini vas sve više onim što biste mogli biti. A što biste mogli biti? Mogli biste biti sve ono što muškarac ili žena uopće mogu biti. Mogli biste na svoj jedinstven način biti otjelovljenje velikih junaka iz prošlosti. Koja je gornja granica? Ne znamo. Naše nam religijske strukture daju tek nagovještaj. Kakvo bi bilo ljudsko biće koje bi se, da tako kažemo, aktiviralo do kraja? Kako bi se netko tko odluči preuzeti svu odgovornost za tragediju i zloću svijeta mogao očitovati? Konačno pitanje čovjeka kao takva nije tko je on, nego tko bi mogao biti. Kada zavirite u bezdan, vidite čudovište. Ako je to mali bezdan, onda je i čudovište maleno. No ako je to onaj konačni bezdan, onda će biti i ono konačno čudovište. Zacijelo neki zmaj, možda upravo zmaj zla kao takav. Čudovište u bezdanu konceptualizira se kao vječni grabežljivac koji vreba u noći, spreman i u stanju proždrijeti svoj bezbrižni plijen. Ta je slika stara desetke milijuna godina, kodirana duboko u najzabačenijim zakutcima naše biološke strukture. A tu nije riječ samo o čudovištima prirode, nego i o tiranima kulture i o zloći pojedinaca. Sve je to, a ponajviše ovo posljednje, sjedinjeno s tom slikom, ma kako nam to bilo teško prihvatiti. U naravi je čovječanstva da ne ustukne i ne smrzne se poput bespomoćne lovine, ali i da ne postane otpadnikom i slugom zla, nego da se s lavovima suoči u njihovu brlogu. To je narav naših predaka: beskrajno odvažnih lovaca, branitelja, pastira, putnika, izumitelja, ratnika i utemeljitelja gradova i država. To je otac kojega biste mogli spasiti; predak kojim biste mogli postati. A njega treba otkriti na najdubljim mogućim mjestima jer upravo tamo trebate ići ako želite preuzeti punu odgovornost i postati ono što biste mogli biti“, piše Peterson predlažući čitatelju da se za početak suglase oko toga da čovjek mora imati minimalnu dužnost brinuti se o sebi.
Previše kaosa i pitanje sigurnosti
„Možda se samo sebično želite brinuti o sebi. No onda se javljaju pitanja: Što znači brinuti se o sebi? Na kojega ‘sebe’ mislite? Uzmimo za početak običnu sebičnost; čisti osobni interes. To je najjednostavnije. To prije svega znači da ste slobodni činiti što god želite – zato što se ne morate brinuti ni za koga drugog. No nešto u vama moglo bi prigovoriti: ‘Čekaj malo. Ne može tako.’ Zašto ne? Pa, prvo, o kojem ‘sebi’ se brinete? O onom koji postoji upravo ove minute? Što će se, onda, dogoditi u sljedećoj? Jer budućnost dolazi, sigurno kao što sunce izlazi svakoga jutra. I bilo bi vam najpametnije da ste na to spremni. Svjesni ste koji je rizik maksimizirati ovo što je sada na račun onoga kasnije. Recimo da u srdžbi želite reći nešto nepromišljeno. Pomislite: ‘Bit ću nemilosrdan’ i kažete prvo što vam padne na pamet, ma kako nepravedno i okrutno to bilo. Pritom osjetite oslobađanje pozitivnih emocija i entuzijazma i ugodu otpuštanja ogorčenosti. Međutim, ubrzo potom nalazite se u nevolji koja bi vas jako dugo mogla moriti. Očito se niste ponijeli u skladu sa svojim najboljim interesima, iako ste učinili ono što ste sebično željeli učiniti. I nitko s imalo pameti u glavi neće svom sinu ili kćeri reći: ‘Čuj, radi samo ono što ti se trenutno čini dobro, kvragu sve ostalo. Koga briga.’ Nećete to reći zato što dobro znate da budućnost dolazi po vašu djecu jednako sigurno kao što dolazi po vas. To što vas nešto trenutno čini sretnim ne znači da je doista u vašem najboljem interesu. Kad bi bilo tako, život bi bio jednostavan. Postojite vi sada, vi sutra, vi idućega tjedna, iduće godine, za pet godina, za deset godina – i od vas se nemilosrdno traži da sva ta ‘ja’ podjednako uzmete u obzir. To je prokletstvo povezano s čovjekovim otkrivanjem budućnosti i, s njom, nužnosti rada – jer raditi znači žrtvovati pretpostavljene užitke sadašnjosti za ono potencijalno bolje što je pred nama. E sada, donekle je korisno staviti po strani važnost svojih ‘ja’ iz daleke budućnosti jer budućnost je neizvjesna. Ne trebate se jednako brinuti o učincima svojih postupaka za dvadeset godina kao i o neposrednim učincima svojih postupaka sada jer vrlo je velika vjerojatnost da jeste ovdje i sada (ako već čitate ovo), a nešto je manja vjerojatnost da će vas tada uopće biti. Treba tu uračunati i pogreške u predviđanju koje činite kad pokušavate gledati predaleko u budućnost. No nesigurnost koja se povećava s vremenskom udaljenošću neće spriječiti razborite ljude da se pripreme za godine koje dolaze. Evo što znači budućnost: ako ćete voditi brigu o sebi, već sada nosite teret (odnosno imate privilegij) društvene odgovornosti: ‘ja’ za koje se brinete jest zajednica koja se proteže kroz vrijeme. Potreba da računamo s tim takozvanim ‘društvom pojedinca’ ujedno je i teret i prilika, i to, čini se, osobito svojstvena ljudskim bićima“, piše Peterson, dodajući kako se ne može „pobjeći od sebe“.
„Morate se nositi s onim što ste sada i onim što ćete biti u budućnosti. To znači da, ako se dobro brinete o sebi, morate imati na umu svoje ponavljanje tijekom vremena. Suđeno vam je danas voditi sa sobom igru na način koji ne smije ometati igru koju ćete igrati sutra, sljedećega mjeseca, sljedeće godine i tako dalje. Prema tome, uskogrudna sebičnost osuđena je na neuspjeh. To je, između ostaloga, razlog zašto je strogo individualistička etika proturječna u sebi. Uistinu je mala razlika između toga kako se trebate ponašati prema sebi samom – nakon što shvatite da ste zapravo zajednica koja se proteže kroz vrijeme – i toga kako se trebate ponašati prema drugim ljudima. Primjerice, u braku sa supružnikom imate isti problem kao i sa samim sobom: snosite posljedice igre koja se ponavlja. Možete se prema suprugu ili supruzi sada, u ovom trenutku, ponašati kako god hoćete, ma kako užasno i nepromišljeno, ali sutra ćete se probuditi pokraj njega ili nje, kao i sljedećega mjeseca i desetljeće nakon toga (a ako ne kraj iste osobe, onda kraj nekoga drugog nesretnika/nesretnice). Ako se prema osobi kojoj ste predani ponašate na način koji ne funkcionira kad se neko vrijeme ponavlja, onda igrate zbilja naopaku igru zbog koje ćete oboje jako patiti. Taj se problem ne razlikuje bitno od nemogućnosti da se pomirite s budućim sobom. Posljedice su identične“, piše Peterson u svojoj novoj knjizi, za koju se očekuje da će biti bestseller kao što je bila i prošla, koja je prodana u više od pet milijuna primjeraka.
„Petersonova prva knjiga i u Hrvatskoj je doživjela izniman uspjeh. Hrvatsko izdanje ‘12 pravila za život’, objavljeno u listopadu 2018. godine, još ne silazi s top-ljestvica čitanosti, a do sada je doživjelo više izdanja s ukupnom nakladom od čak 33.000 primjeraka“, kažu u Verbumu.
Peterson u ovom dugoočekivanom nastavku knjige “12 pravila za život” ide dalje i pokazuje kako do smisla života dolazimo i izlazeći izvan onoga što poznajemo te prilagođavajući se svijetu neprestanih promjena. Previše kaosa dovodi u pitanje našu sigurnost, ali, jednako tako, previše reda dovodi do manjka znatiželje i kreativnog poleta. Knjiga “Izvan reda” poziva nas da ta dva temeljna principa stvarnosti – red i kaos – dovedemo u ravnotežu te nam otkriva duboki smisao koji možemo pronaći na razdjelnici tih putova.
„12 pravila za život” Jordana Petersona desetke tisuća hrvatskih čitatelja potakla su da učine konkretne korake k smislenijem i radosnijem životu. Raduje nas da će nastavak te Petersonove knjige pod naslovom “Izvan reda” imati istodobno hrvatsku i svjetsku premijeru te da će hrvatski čitatelji biti među prvima u svijetu koji će čitati tu knjigu“, kaže Petar Balta, glavni urednik „Verbuma“.
Knjigu je moguće nabaviti u knjižarama Verbum i preko web knjižare www.verbum.hr
Navala na psihijatre: Mladi gube ambicije, djeca imaju noćne more
Jedan od normalnijih ljudi na ovom svijetu. Pametan čovjek koji se mora nositi sa napadima ultra "liberalnih" tiranina na svakom intervjuu. Nadam se da se izvukao od onih lijekova protiv depresije. Teško se boriti sam protiv poludjele rulje.