Desetljećima prije 1991. godine, i početka Domovinskog rata, prave rijeke ljudi svakoga radnoga dana prolazile su kroz ulazna vrata tvornice Borovo dolazeći ili odlazeći na posao. Nekadašnji gigant zapošljavao je oko 23.000 radnika, a u pogonima Borova proizvodila se gumena i kožna obuća, auto gume, gumeno tehnički proizvodi, razni alati…
Koliko je ta tvrtka nekada bila moćna, govori i činjenica da su u svojim pogonima s početkom ratnih događanja proizvodili i razno oružje. Sigurni podrumi pogona bili su mjesto gdje je spas od granata potražilo na tisuće Vukovaraca, a u podrumu nekadašnje zgrade Borovo commercea, koja je srušena, nalazila se i pričuvna bolnica.
Ostali su samo zidovi
Današnje Borovo nije ni sjena nekadašnjeg moćnog i velikog Borova. Već sam ulazak u dvorište, kroz onu ista vrata koja su propuštala tisuće radnika svakodnevno, daje sasvim drugačiju sliku. Osim zgrade nove obućare, objekti Borova, koje je i danas tvrtka u vlasništvu države, prepuni su ratnih rana. Objekti su razoreni, prazni i devastirani. Iz njih je tijekom godina povađeno sve što je vrijedilo. Ostali su samo zidovi. Kako se zalazi dublje u dvorište, slika je sve strašnija. S obje strane ceste, koja vodi sredinom, nekadašnji pogoni uopće se ne vide od trave, grmlja i prave šume stabala koja je izrasla tijekom proteklih godina. U te pogone danas je gotovo nemoguće ući, a pomalo je i opasno jer se ne zna u kakvom su stanju. Sve to zajedno podsjeća na kulise hollywoodskih filmova katastrofe ili ratnih blockbustera.
Video: Simbol patnje Vukovara: Vodotoranj od razaranja do obnove
– Ti nekadašnji pogoni naš su veliki problem, ali u isto vrijeme i potencijal. Borovo se nalazi neposredno uz Dunav, a još prije rata imali smo kompletno uređenu infrastrukturu. Sve je bilo asfaltirano, imali smo električnu struju, vodu, telefone, kanalizaciju kao i svoj željeznički kolosijek. Nažalost, Borovo samo ne može sve to obnoviti. Razmišljali smo da dio renoviramo i prenamijenimo u skladišne ili proizvodne prostore, ali to je golem novac koje mi nemamo – kaže predsjednica uprave Borova Gordana Odor.
Pokušavalo se tijekom proteklih godina riješiti taj problem, spominjala se gradnja raznih pogona, pokretanje proizvodnji, pri čemu se najviše odmaknulo s elektranom na plin, ali je sve palo u vodu. U tvrtki zasad nemaju rješenja za taj gorući problem koji je iz dana u dan sve veći jer i zub vremena čini svoje. Očito ni vlasnik, država, nema plan što napraviti s ovim objektima koji bi, da su obnovljeni i privedeni svrsi, bili interesantni poduzetnicima.
Odor podsjeća i kako je tijekom Domovinskog rata Borovo pretrpjelo strašna razaranja, a da se direktna ratna šteta procjenjuje na oko dvije milijarde kuna. Kada se uzme ona indirektna šteta, gubitak je znatno veći. Borovo trenutačno zapošljava oko 650 radnika, od kojih je njih oko 400 zaposleno u Vukovaru, a ostali po trgovinama diljem Hrvatske. Trenutačno Borovo ima 82 aktivne prodavaonice u Hrvatskoj. Godišnje se proizvodi oko pola milijuna pari kožne i gumene obuće. U zlatno doba proizvodilo se 23 milijuna. Od agresije na Vukovar Borovo opterećuje niz problema poput starih dugova koji dosežu 100 milijuna kuna, predstečajne nagodbe koja nije završena, starih strojeva, nedostatka radnika, stalnih racionalizacija poslovanja, ali i imovine tvrtke u Srbiji i Makedoniji koja nije u njihovu posjedu i koju ne mogu koristiti. Ipak, i usto su vidljivi brojni pomaci nabolje.
Startasice su hit u svijetu
– Otvaramo nova tržišta, a naše startasice i druga obuća koju proizvodimo sve je traženija. Otvaramo nova tržišta, što je iznimno teško zbog jeftine obuće iz Azije – ističe Odor, koja je cijeli svoj radni vijek provela u Borovu. Započela je kao pripravnik pa zatim preko niza radnih mjesta 27. listopada 2017. godine imenovana za predsjednicu uprave. Radi na poboljšanju uvjeta rada u tvrtki i na podizanju plaća. Tijekom ove godine plaće su porasle 12 posto, a plan je da sljedeće godine budu više dodatnih pet posto.
– Borovo je tvrtka koja ima budućnost. Problem nam je što zbog dugova i predstečajne nagodbe nismo mogli koristiti fondove EU, a tu je i problem s imovinom koja se ne koristi ili je uništena. Potencijali su veliki, treba vremena. Pri tome od države ne očekujemo novac, nego da nam otvore vrata i stoje iza nas i naših projekata ikako bismo izašli iz ovih teškoća. Borovo je, uza sve probleme s kojima se suočava, i danas tvrtka koja najviše zapošljava u Vukovaru i to svakako treba vrednovati – zaključila je Odor.
po cijeloj hrvatskoj ima na desetke nekad velikih poduzeća, koja su imala po 10-15 tisuća radnika, a da nisu bila ratom razorena, pa su nestala, ili su pak sjena nekadašnje veličine. varteks, kamensko, su vam eklatantni primjerci toga. prestanite već jednom sanjati da bi bilo bolje da vam je to sve netko obnovio, jer 1989-e niste imali konkurenciju iz kine, indije, pakistana i turske, danas su imate. nema više ni juge, najvećeg naručitelja. prihvatite gorku činjenicu da su to prošla svršena vremena, koja se nikad neće vratiti, i da jedino što možete jest da napokon, nakon 27 godina od rata, počistite taj tvornički krug, bolje nek raste drveće nego da zjape derutne hale, iz kojih ste svi vi izvukli i najmanju žicu, i prodali pod sekundarne sirovine. prestanimo se svi već jednom zavaravati i dignimo glavu i počnimo živjeti. inače, sramota je da je država i dalje vlasnik borova. tu nema kruha, i t treba prodati pošto poto, ako ima tolke parcele, onda firma i nekog vrapca vrijedi, uz rijeku je, to je plus. najgore je stajati i čekati, kao što oni rade.