Pojednostavljene analize zapadnih medija često svode ovih dana priču samo na crnomorske baze Rusa. Interesi Rusije bitno su složeniji. Kao izrazito kopnena tvorevina, Rusija je godinama razvijala unutarnje plovne putove Dunavom, Donom, Dnjeprom i Volgom. Danas su ovi riječni putovi žila kucavica tog djela svijeta. Bez njih bi ruski izvoz drveta i ruda bitno opao, a dugoročno i naseljenost, čime bi se stvorili uvjeti za razmnožavanje i naseljavanje kavkaskih i prednjoazijskih naroda sklonijih islamu, što Rusija ne želi.
Rat u tri koraka
Upravo zbog cijelog niza razloga Rusija je danas spremna na rat s Ukrajinom. Osim ratne luke u Sevastopolju na Krimu, Rusija tamo u ovom trenutku ima i tri baze s oko 15.000 vojnika. Ujedno, ima i desetak puta više vojnika na svojoj sjevernoj granici s Ukrajinom. Oko 150.000 vojnika raspoređenih pretežito u oklopničke i pješačko-oklopničke postrojbe te nešto helikoptersko-desantnih jedinica. Pojednostavljeno, Rusija trenutačno nema dovoljno vojnih snaga na terenu za invaziju na cijelu Ukrajinu, ali ih ima više nego dostatno za napad na Krim. Ujedno, opći ruski napad na Ukrajinu sa sjevera zbog ravnice i eventualnog otpora trajao bi više od jednog tjedna uz znatne gubitke. Zbog toga je odsijecanje Krima i desantiranje Odese očekivano prvi korak. Drugi bi pak korak u ruskoj vojnoj intervenciji na Ukrajinu bio prodor većih snaga na željeznička i cestovna čvorišta na zapadnoj obali Dnjepra.
Time bi ujedno pripremili i treći, posljednji čin operacije – desantiranje Dnjepra i okupaciju zapadne Ukrajine i samog Kijeva. Koliko daleko će Putin ići? Onoliko daleko koliko mu to Europa dopusti. U ovom trenutku vlasti u Kijevu uspostavile su kakvu-takvu kontrolu zapadnog dijela zemlje i pripremaju izvođenje protuzračne obrane te protudesantnih snaga na sve aerodrome i važnija prometna čvorišta.
Hitno zatražena pomoć od Zapada od 30 milijardi eura poslužila bi isplati plaća i pokretanju ekonomije, odnosno postupnoj stabilizaciji vlasti. Na duge staze to bi zaustavilo ruski ekonomski i politički prodor na Zapad. No, za tako nešto nema previše vremena, a Rusija se ubrzano priprema za djelovanje. Krim ima ophodno-desantni položaj velike važnosti, a tamošnje ruske snage neprestano se ojačavaju popunama iz Rusije. Slična pojačanja treba očekivati i dalje. Njihova uloga bit će zauzimanje strateških i taktičkih pravaca na autocestama Nikolajev – Odesa te Zaporožje – Jalta – Sevastopolj, da bi osigurale moguću invaziju brzog oklopništva. Za prodor agresora na Krim treba oko dva do tri dana uz moguće žrtve iz zasjeda. Nakon što se jednom snage rasporede po dubini, otpor širih razmjera neće biti moguć.
Propagandna priprema
Dokaz su ovakvu razvoju događaja i zbivanja u centralno položenom krimskom gradu Simferopolju, koji je sjecište važnih cestovnih pravaca i vojnih uporišta. Ukrajinska se vojska povlači jer je svjesna da će ostati u okruženju na Krimu što je repriza događaja na krimskom poluotoku iz Drugog svjetskog rata.
Rusija i u propagandnom smislu priprema teren za akciju. Ruski mediji “sotoniziraju” prozapadne Ukrajince i krimske Tatare njihovim izmišljenim pozivom Doku Umarovu, vođi Čečena, i bajkama o stranim plaćenicima. Proruski mediji nazivaju Umarova “drugim Osamom bin Ladenom”, a po njima, gle čuda, baš iz Simferopolja ide poziv vođi čečenskih ekstremista.
>> UŽIVO Ruski zrakoplovi ušli u Ukrajinu! Merkel: Putin živi u nekom svom svijetu
Svi su na gubitku. EU trojka je bila garancija potpisanom sporazumu 21.2., a sad ih čuti nije. Kako se moglo dogoditi da Januković ispuni svoje obaveze, a oporba zanemari svoj dio i još se proglasi vlašću? Otcjepljenje Krima je neminovno,minovno, ali nezaboravite da ja pola Ukrajine glasovalo za Janukovića. Ta Ukrajina nije nestala. Politički reket se nije isplatio niti EU niti oporbi. EU ne zna što bi sad i kakve posljedice donosi pojarivanje vatre na Majdanu, a oporba glumi vlast do prvih izbora.