Vlada Andreja Plenkovića u petak je u proceduru poslala zakonsko rješenje po kojem će političari nadzirati rad mirovinskih društava, a političari će i nadzirati rad tvrtki u koje je uložena naša mirovina.
To kontroverzno rješenje izazvalo je samo negativne kritike. Stručnjaci u pokušaju Vlade da zavlada tvrtkama koje je djelomično privatizirala vide povratak u komunizam, odnosno skidanje rukavica i otvoreno preuzimanje kontrole nad mirovinom građana, koja se tretira kao osobna imovina. Kako je Večernji list i najavio, riječ je o oštrom povratku politike u kompanije koje je dijelom privatizirala, što može imati niz negativnih posljedica. Bez obzira na motive Plenkovića i njegova resornog ministra Marka Pavića, odluka bi se morala razmotriti s više aspekata, od utjecaja na tržište kapitala do poruke koju se šalje prema međunarodnoj investicijskoj javnosti.
Neravnopravni položaj
Naime, zakon eksplicitno ne navodi da će političari povećati broj svojih ljudi u Nadzornim odborima tvrtki poput Podravke ili Končara, ali ne navodi to ni procedura imenovanja čelnika državnih tvrtki pa je ipak svima jasno da su natječaji koji se provode za te pozicije predstava za javnost. Naime, mirovinskim fondovima se zakonom brani da imenuju u Nadzorne odbore ljude povezane s društvima i njihovim vlasnicima, a jasno je da će ulaskom politike u njihova nadzorna tijela utjecaj na predložene članove NO-a imati i politika. U zakonu se zapravo brani da itko iz bankarske, fondovske industrije sudjeluje u radu Nadzornih odbora pa je pitanje koji bi to stručni ljudi za upravljanje uopće bili, kad ne smiju biti povezani s industrijama kojima inače pripada većina ljudi s tim specifičnim znanjima. Hoće li to značiti da će se u budućnosti iz naših mirovina sanirati “novi Uljanici”? Udruga mirovinskih fondova UMFO istaknula je “da se stvara nejednakost među vlasnicima dionica, odnosno mirovinskim fondovima kao dioničarima uskraćuje se pravo koje imaju drugi vlasnici dionica”.
– Uvijek ističemo da nije dobro da se politika uključuje u donošenje poslovnih odluka za koje je nužna stručnost i upućenost u tematiku, pa se nadamo kako predložena zakonska rješenja neće značiti političko odlučivanje o radu mirovinskih fondova koji moraju voditi računa prije svega o svojim članovima i njihovim interesima – poručuju iz UMFO-a te dodaju da su njihovi predstavnici radili bez naknade te da su inzistirali na povećanju korporativne transparentnosti u kompanijama u koje su ulagali. Iznenađena je i predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić koja je prijedlog nazvala “neuobičajenim rješenjem”, s obzirom na to da je riječ o privatnim kompanijama koje regulira Zakon o trgovačkim društvima.
– Sasvim je logično da predstavnici vlasnika, u ovom slučaju mirovinskih fondova, žele aktivno biti uključeni u odlučivanje u kompaniji. Zabrinuti smo kako će to u budućnosti utjecati na spremnost mirovinskih fondova da ulažu u kompanije koje kotiraju na burzi. Odluka će imati utjecaj i na male dioničare koji ulažu u kompanije u koje ulažu mirovinski fondovi jer su im oni svojim znanjem i iskustvom predstavljali svojevrsno sidro – poručila je Gažić.
Vladino rješenje ne podržavaju ni profesori Pravnog fakulteta. Tako profesorica Nina Tepeš podsjeća da su mirovinska društva visoko regulirana, pri čemu je postupak ulaganja podvrgnut višestrukim mehanizmima zaštite, uključujući i nadzor regulatora.
– Uvođenje rješenja u okviru kojega se onemogućuje nadzirati rad društava u koje je imovina uložena suprotno je temeljnim načelima na kojima počiva skrb o investiciji, pa onda u širem smislu i sloboda poduzetništva. Takvo rješenje u širem smislu obeshrabruje najveće institucionalne ulagatelje da ulažu u hrvatsko tržište kapitala, s dugoročno negativnim učincima – poruka je profesorice Tepeš.
Reakcija na sukobe
– Imali smo već situaciju da su ljudi iz HZMO-a upravljali tvrtkama, zadnji put u socijalizmu. Izbaciti profesionalce iz upravljanja mirovinskim kapitalom protivno je tržišnoj ekonomiji – smatra prof. Žarko Potočnjak s Pravnog fakulteta. Nemogućnost kontrole nad kompanijom u koju se ulaže mogla bi, kako je Večernji list već i upozorio, ponukati neke od osnivača mirovinskih društava na povlačenje iz Hrvatske, a svakako umanjuje šansu da se Hrvatska razvije kao regionalni centar upravljanja mirovinskim fondovima, što je do sada postojalo kao ideja. Što se krije u pozadini odluke, nije još jasno, ali motiv bi mogao biti i reakcija na sukobe koje su mirovinci znali imati kod imenovanja uprava ili donošenju odluka u poludržavnim kompanijama.
Naime, da motiv nije u jačoj kontroli sustava kako u Vladi pojašnjavaju, dokazuje i činjenica da nitko od tržišta kapitala do stručnjaka ili pak samih mirovinaca nema ništa protiv da država imenuje svojeg predstavnika u Nadzorni odbor Društava za upravljanje obveznim mirovinskim fondovima, što je također dio zakonskih izmjena.
>> Ovo su stvari koje trebate znati o mirovinskoj reformi
Politizacija mirovinskih fondova je put u propast. To smo već imali i posljedice još osjećamo. I ovako su pod prevelikim utjecajem politike.