Ukupna ulaganja u hrvatski energetski sektor od 2021. do 2050. u scenariju umjerene energetske tranzicije prema niskougljičnoj energiji procijenjena su na 378,9 milijardi kuna, što u prosjeku iznosi 12,6 milijardi kuna godišnje. Navodi se to u nacrtu prijedloga Strategije energetskog razvoja RH do 2030. godine, s pogledom na 2050. koji je jučer Ministarstvo zaštite okoliša i energetike pustilo u javnu raspravu. U tom dugoočekivanom dokumentu navode se tri scenarija hrvatske energetske tranzicije. Tzv. nulti scenarij odnosi se na kontinuitet dosadašnje politike, prvi (1.) scenarij razradio je ubrzanu, a drugi (2.) umjerenu energetsku tranziciju. Ubrzana tranzicija pak zahtijeva ulaganja od 461,7 milijardi kuna. Pri tome je za kreiranje Strategije kao referentni određen drugi scenarij. Prema tom scenariju, ulaganja u energetsku obnovu zgrada i gradnju zgrada gotovo nulte energije procijenjena su na 183,7 milijardi kuna. Ulaganja u elektroenergetski sustav iznose 101 milijardu kuna, a ostala ulaganja odnose se na prometnu infrastrukturu, napredna biogoriva, toplinarstvo, sunčane toplinske sustave te ulaganja u infrastrukturu fosilnih goriva – plina, nafte i naftnih derivata.
Potrošnja energije pada
U Strategiji se navodi i da će sva ta ulaganja povećati vlastitu opskrbljenost i sigurnost opskrbe energijom, a cijene plina, sirove nafte i naftnih derivata bit će tržišno uvjetovane. Pritom su pri izradi Strategije uzeti demografski trendovi koji ukazuju na postupno smanjenje broja stanovnika, i to na 3,27 milijuna 2051. Uz to, očekuje se da će RH sa sadašnjih 60 posto do 2050. doći na 90 posto BDP-a EU. Ukupna potrošnja energije u Hrvatskoj će se pritom do 2050. smanjivati, a povećavat će se korištenje obnovljivih izvora energije (OIE). Tako bi se, prema drugom scenariju, ukupna potrošnja do 2030. smanjila za jedan posto, a do 2050. za 17 posto. Udio tekućih goriva bi se smanjio s 39,2 posto u 2017. na 35,8 posto u 2030. i na 24,2 posto u 2050. Udio prirodnog plina također pada, i to s 28,1 posto na 26,4 posto do 2030., a zatim bi blago rastao, do 28,7 posto u 2050. Najveća promjena očekuje se kod OIE čiji udio raste s 21,4 posto na 31,5 posto u 2030. i na 46,3 posto u 2050. godini. Autori strategije navode da bi se do kraja promatranog razdoblja sve potrebne količine električne energije mogle proizvesti iz domaćih elektrana. U Strategiji se navodi i da RH ostaje uključena u daljnja istraživanja mogućnosti korištenja nuklearne energije i mogućnosti produljenja dozvole za rad NE Krško nakon 2043. No i dalje će se pratiti razvoj novih tehnologija manjih i fleksibilnih reaktora, kao i moguća partnerstva u razvoju novih projekata u susjednim zemljama. Za postizanje sigurnog i stabilnog tržišta plina potrebna je diversifikacija dobavnih pravaca te daljnji razvoj plinske infrastrukture, a pritom se očito misli i na LNG terminal iako ga se poimence ne spominje.
Napominje se i da će naftni derivati još zauzimati značajan udio u ukupnoj potrošnji energije pa je potrebno osigurati neometanu opskrbu tim derivatima. Ako pak nova istraživanja rezultiraju novom proizvodnjom sukladno geološkim projekcijama, godišnja proizvodnja nafte i kondenzata u RH mogla bi porasti s današnjih oko 900.000 kubnih metara na oko 1,3 milijuna kubnih metara. Prema projekcijama buduće proizvodnje, uz pretpostavku otkrića novih eksploatacijskih polja, do 2050. godine moglo bi se pridobiti i dodatnih 24,6 milijardi kubnih metara plina, od toga iz Jadrana 12,5, a s kopna 12,1 milijardu kubnih metara.
Vlastita opskrbljenost raste
Udio domaće proizvodnje u ukupnoj potrošnji energije kontinuirano će rasti jer će doći do smanjenja ukupnih potreba za energijom zbog snažnih mjera energetske učinkovitosti – obnove fonda zgrada i zamjene fosilnih goriva električnom energijom i drugim oblicima energije. Vlastita opskrbljenost će tako narasti s 53,3 posto u 2017. na 55,8 posto u 2030., ali će se spustiti na 51,7 posto u 2050. prema scenariju umjerene tranzicije.
U Strategiji se procjenjuje, ostvare li se preduvjeti iz analiziranih scenarija, da će se ukupna instalirana snaga elektrana povećati za oko dva puta u drugom scenariju i da je prosječno godišnje potrebno graditi novih elektrana snage oko 170 MW. A što se tiče financiranja energetske tranzicije, u Strategiji se navodi da se novac očekuje od zainteresiranih tvrtki koje će prepoznati priliku za ulaganje, financijskih institucija i fondova, uključujući mirovinske fondove, zatim iz EU programa kohezijske politike, Fonda za modernizaciju, Inovacijskog fonda te prikupljanjem od dražbe emisijskih jedinica i od naknada za emisiju ugljikova dioksida.
Znači ulaganja u stranu tehnologiju i cijene preko kune po kwh, dok je hidro energija oko 18 lipa u proizvodnji... Zbrinjavanje solarnih ploča punih kadmija???