Za njegovo donošenje bilo je krajnje vrijeme, a činjenicom da će se novim Zakonom o zaštiti životinja, između ostalog, konačno zabraniti usmrćivanje životinja u skloništima, regulirati uvjeti u kojima se drže kućni ljubimci, a dodatno se propisuje i regulira način postupanja sa životinjama namijenjenim za hranu, za sada su zadovoljni svi.
Osjetljivost za životinje
Pojedinci, udruge, ustanove, inicijative, ali i samo Ministarstvo poljoprivrede, čiji su predstavnici Damir Agičić, pomoćnik ministra, i Branka Buković Šošić, voditeljica Odjela za zaštitu životinja, uz Tatjanu Zajec, voditeljicu skloništa u Dumovcu, Luku Omana i Matka Boršića iz Prijatelja životinja, te Viktora Dragu, pokretača Cro A Portera, sudjelovali su na Večernjakovu okruglom stolu o zaštiti životinja.
Novi zakon osigurava smještaj za napuštene životinje u svakoj lokalnoj zajednici, a “no kill” varijanta, koja će uskoro stupiti na snagu, omogućit će svakoj životinje da prije ili poslije nađe svoju obitelj. U skloništima u kojima su psi do sada provodili 60 dana, nakon čega bi ih usmrtili, to vrijeme često je predstavljalo samo čekanje, jer nisu svi ljubimci u dva mjeseca uspjeli pronaći nove domove.
– Kad smo pripremali novi zakon, koji je Vlada već sad uputila u proceduru, gledali smo koliko u Hrvatskoj uopće ima skloništa, da bismo shvatili kako nam čitava zemlja nalikuje na tigrovu kožu. Gdje su ljudi osjetljiviji, napuštene se životinje imaju gdje smjestiti, ali na mnogim područjima ustanovili smo “rupe”. Razlog je to zbog kojeg smo odlučili da ćemo lokalnim zajednicama kao obvezu propisati po jedno sklonište, koje će i sami morati financirati – objasnio je Damir Agičić.
Sva skloništa morat će pse u svojim prostorijama držati dok god im djelatnici ne pronađu adekvatan smještaj. Upravo to rade, istaknula je voditeljica Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba Tatjana Zajec, u Dumovcu, koji je godinama bio jedino mjesto na koje su četveronošci mogli doći bez bojazni da će se u nekom trenutku, umjesto kod novog vlasnika, naći u redu za usmrćivanje.
– Eutanazijom se ne rješava ništa. Velika većina pasa udomi se i nakon dosadašnjeg roka od 60 dana, a u čitavom procesu ključna je edukacija. Mi smo nedavno proslavili 15 godina djelovanja, a u tom smo periodu udomili više od devet tisuća pasa i spasili više od četiri i pol tisuće divljih životinja – objasnila je Tatjana Zajec, pobivši i argumente onih koji su zagovarali kako je eutanazija nakon 60 dana jeftinija nego držanje životinje. Kako je rekla, u brojnim su se skloništima ta dva mjeseca svela tek na čekanje, dok su Dumovčani u istom periodu već cijepljeni, kastrirani ili sterilizirani, oglašeni na internetskim stranicama te, naposljetku, smješteni u toplim krevetima u svojim novim domovima.
Hoće li se posebno regulirati rad skloništa koje će sad morati osnovati lokalne zajednice te hoće li već postojeća skloništa proći određene revizije zanimalo je pokretača Cro A Portera i aktivista Viktora Dragu, koji se i sam, kako je objasnio, posebno angažirao oko skloništa u Pokupskom Cerju, za koje smatra kako ne radi ništa po pitanju dobrobiti životinja.
– Postupit ćemo po svim pojedinačnim prijavama, ništa nije u ladicama i na svemu se radi. Upravo imamo slučaj inspektora čije rješenje poništavamo jer je nadzor pokazao da nije u pravu – rekao je Damir Agičić, dok je predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman istaknuo kako se često događa da se i po prijavi provjera veterinarske inspekcije svede tek na gledanje jesu li centimetri kaveza u skladu s propisima, dok se stanje životinje često zanemari. Razlog je to, rekao je Oman, zbog kojeg bi se trebalo razmisliti i o uvođenju, uz veterinarsku, inspekcije za zaštitu životinja.
– Nešto slično takvoj inspekciji u lokalnim će zajednicama raditi komunalni redari – objasnio je pomoćnik ministra poljoprivrede, pa dodao kako će uvjete za držanje kućnih ljubimaca lokalne zajednice propisivati same, a za njihovu će provedbu biti zaduženi upravo komunalci. Na koji će se oni, pak, način educirati za prepoznavanje kondicije životinje te živi li ona u dobrim uvjetima ili je zlostavljana, još se uvijek točno ne zna. Najbolja varijanta, istaknuo je Damir Agičić, bilo bi osnivanje redarstva za životinje. Nešto što, objasnila je Tatjana Zajec, u Zagrebu već polako dobiva svoj zamah.
Treba im edukacija
– Najveći problem s kojim se susrećemo jest onaj upravnog postupanja. Svi znamo što sada rade komunalni redari, oni ne znaju ništa o dobrobiti životinja, o uvjetima u kojima bi životinje trebale živjeti, je li životinja zanemarena. Već šest mjeseci radimo na osnivanju redarstva za životinje, na čijem će čelu biti jedan veterinar, koji s djelatnicima Dumovca intenzivno odlazi na terene ne bi li se detaljno educirao – ispričala je voditeljica gradskog skloništa, dodajući kako će Zagreb prvi u regiji imati redarstvo za životinje. Luku Omana zanimalo je hoće li Ministarstvo lokalnim upravama, koje same moraju propisati način držanja životinja, izdati određenu uputu koje bi se trebali držati, jer u sadašnjim odlukama ima svašta.
– Barem osnovni parametri trebali bi biti propisani nekakvim pravilnikom – rekao je Oman. Agičić mu je slanje upute obećao, a voditeljica Odjela za zaštitu životinja pri ministarstvu poljoprivrede Branka Buković Šošić objasnila kako će se u lokalnim zajednicama osnovati koordinacijske radne skupine, koje će s čelnicima područne jedinice samouprave zajedno urediti odluku o držanju životinja.
– Nisu sva područja jednaka, kao što ni problemi u njima nisu isti. Vjerujemo kako će predstavnici udruga, veterinarske inspekcije, a i sami veterinari skupa imati dovoljno znanja da rješavaju problematiku određenog područja – rekla je Branka Buković Šošić. Kreiranje pravila o načinu držanja životinja nema smisla propisivati u Zagrebu iz jednostavnog razloga što je okvir za to već dan u novom zakonu, a ono s čime se suočavaju same zajednice najbolje znaju one same. To nikako ne znači, istaknuli su predstavnici Ministarstva poljoprivrede, da se neće moći poništiti odluka lokalne zajednice budu li je smatrali neadekvatnom. Osim držanja životinja, novi će zakon dodatno regulirati i postupanje sa životinjama namijenjenim za hranu.
– Propisana je “dobrobit životinja za klanje”, što, zapravo, ne može ni postojati. Kakva dobrobit životinje, ako je se sprema ubiti – iskren je bio pomoćnik ministra Agičić, koji je rekao kako su mali pomaci ipak već napravljeni. Standardi u hrvatskim klaonicama na visokom su nivou, istaknuo je, a uvjeti usmrćivanja humani, koliko mogu biti. Svijest o tome koliko su životinje važne lagano se širi, rekao je Matko Boršić, koordinator Mreže za zaštitu životinja udruge Prijatelji životinja, ali strukturalno bi se trebalo pristupiti svim promjenama. A složio se s njim i Viktor Drago, koji često pomaže životinjama.
– Nisam član nijedne udruge. Ali nisam jedini koji se za životinje bori na način na koji stigne i može. Velik je broj ljudi koji svoje vrijeme, a najčešće i svoja sredstva ulažu za dobrobit životinja – rekao je Drago.
To bi moglo funkcionirati u normalnoj državi, ali ovdje se bojim da će ljudi kojima je odgovornost nepoznat pojam masovno krenuti ostavljati pse po skloništima i tako prati svoju nepostojeću savjest da se životinja neće ubiti! Svakome tko napusti životinju treba udariti visoku kaznu i zabraniti doživotno udomljavanje životinje, ovako samo problemi...