Najprije je, u prosincu, mađarski premijer Viktor Orbán objavio fotografiju sastanka predsjedništva svoje stranke Fidesz održanog pod kartom velike Mađarske, sve do mora, uključujući Dalmaciju i Rijeku. Potom je, u svibnju, na Facebooku uputio čestitku maturantima koji su toga dana na maturi pisali ispit iz povijesti, uz ilustraciju globusa na kojem se vidi karta velike Mađarske. A onda je, ima tome koji dan, pri obilježavanju stotinu godina od potpisivanja Trianonskog sporazuma – kojim je nedugo nakon kraja Prvog svjetskog rata, u palači Trianon u Versaillesu, nakon raspada Austro-Ugarske znatno smanjen mađarski teritorij – izazvao novi diplomatski skandal.
Na otvaranju spomenika “Mađarske kalvarije”, među spomen-pločama, uz već standardnu kartu velike Mađarske, našla se i ploča na kojoj piše “Fiume – tengerre magyar”. Izvještavajući o spornome spomeniku, mediji su tijekom vikenda izvijestili da je na njemu i natpis “Rijeka – mađarsko more”. I hrvatska je diplomacija reagirala na “neprimjereni napis” kojim se svojata hrvatski teritorij, no mađarsko veleposlanstvo tvrdi da je on netočno preveden i pogrešno protumačen.
Pravi prijevod, tvrde Mađari, trebao bi glasiti “Rijeka – Na more Mađari”, a riječ je o navodnom citatu iz istoimenog novinskog članka koji je 1846. napisao pjesnik i političar Lajos Kossuth da bi potaknuo gradnju željezničke pruge i opisao ljepote mora i primorja. Skandal se stišao, ali i podsjetio na povijest Rijeke, grada koji su svojatali mnogi i njegovu luku u koju su uplovljavali brodovi, a na njima ljudi, ideje, noviteti, osloboditelji, ali i osvajači.
Procvat pod mađarskom upravom
Upravo tom mišlju vođena prošle godine u Rijeci je otvorena izložba “U znaku Rijeke – heraldička obilježja kroz povijest”, postavljena u povodu 360. obljetnice formiranja sadašnjeg gradskog grba iz kojeg proizlaze i boje trobojne povijesne gradske zastave. – Rijeka je svjetski raritet, jer je grad koji je u svojoj povijesti najviše mijenjao grbove i znakovlja. Htjeli smo napraviti sažetak kako se razvijalo znakovlje kroz stoljeća, da svi građani ovog grada znaju koji su njihovi simboli i kako su se razvijali kroz stoljeća – kaže Mladen Stojić, autor izložbe o burnoj riječkoj prošlosti.
Nakon čestih turskih provala koje prekidaju prometne putove, kao i ratovi pretendenata na mađarsko prijestolje, te dugotrajnih sukoba Uskoka s Mlečanima, uskoro ojačala Mađarska kao dio Habsburške Monarhije počinje na Rijeku gledati kao na svoj izlaz u svijet. Rijeka postaje dio Ugarske još davne 1779. ukazom carice Marije Terezije. I od tada (uz prekide) pa do 1918. godine, Mađari su grad smatrali svojim izlazom na more i svojom glavnom lukom. Borba za Rijeku između Hrvatske i Mađarske sve se više zaoštrava, a Hrvatsko-Ugarskom nagodbom 1868., tzv. “riječkom krpicom”, utvrđen je provizorij prema kojemu Rijeka dolazi pod neposrednu upravu. Ona je ubrzano razvija u svoj najveći pomorsko-lučki emporij. Nedvojbeno je da Rijeka pod mađarskom upravom doživljava svoj najsnažniji razvoj u privrednom i demografskom smislu. Nedvojbeno je da su Mađari Rijeci donijeli željeznicu i sagradili luku. Nedvojbeno je da je Rijeka imala široku autonomiju u sastavu Ugarske. No odnosi Rijeke i Ugarske nisu uvijek bili idilični. Dapače, dolazilo je do velikih političkih napetosti, demonstracija, razbijanja tramvaja, skidanja mađarskih zastava, natpisa.
Tako je potrajalo do sloma Austro-Ugarske, kada Rijeka doživljava veliku krizu, neizvjesnost, razaranja te uspostavljanje granice. Naime, nakon raspada Austro-Ugarske 1918., Rijeka i Sušak dio su Države SHS sa sjedištem u Zagrebu, ali je ubrzo okupirana od Kraljevine Italije, čijim sastavnim dijelom postaje i nekadašnje “mađarsko more” od Mrtvog kanala do Kantride. S obzirom na to da Italija ranije nije tražila Rijeku, nego ju je prepuštala Hrvatskoj, nastupa prijelazno razdoblje: okupacija Gabriela D’Annunzija 1919. te Slobodna Država Rijeka 1920., da bi 1924. ipak pripala Italiji. Rijeka ubrzano gospodarski propada i postaje periferni gradić, a Sušak je uključen u sastav Kraljevine SHS sa sjedištem u Beogradu i ubrzano raste s osloncem na široko zaleđe.
Glavna luka Jugoslavije
Rijeka je, uz susjednu Istru, prva u svijetu pružila otpor fašizmu te je u Drugom svjetskom ratu dio antifašističke fronte. Nakon talijanske kapitulacije 1943. Rijeku i Sušak okupiraju Nijemci i drže do 3. svibnja 1945. kad je grad oslobođen. Zaključcima mirovne konferencije u Parizu 1947. Rijeka je ponovno vraćena matici zemlji Hrvatskoj u okviru države Jugoslavije. Godine 1948. gradovi Rijeka i Sušak udruženi su u grad Rijeku, koji se ubrzano razvija u raznim područjima. Nakon obnove Rijeka je preuzela funkciju glavne luke socijalističke Jugoslavije. No teritorijalne pretenzije ni u demokratskoj Hrvatskoj nisu prestale. Duhovi su se ponovno uzburkali u srpnju prošle godine kada je hrvatska diplomacija morala reagirati na najavu podizanja spomenika talijanskom pjesniku i političaru Gabrieleu D’Annunziju, koji je 12. rujna 1919., prije stotinu godina, na poziv talijanskih iredentista okupirao Rijeku. I tada je, kao i proteklih dana, burno reagirao riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.
– Nisam mislio da ću to morati posebno napominjati u 21. stoljeću, ali riječko more nije mađarsko i Rijeka ne pripada Mađarskoj. Rijeka je bila i ostat će hrvatski grad. Povijest Rijeke pod ugarskom vlašću kompleksna je kao uostalom i cijela povijest Rijeke tijekom koje su ovaj grad svojatale i svojim proglašavale brojne carevine, kraljevine i države. I dok neki, kao mađarski premijer, selektivnim tumačenjem povijesti žele samo uzburkati nacionalističke tlapnje o vlastitoj veličini, Rijeka je davno naučila i odlučila da će tu burnu i nimalo laganu povijest pretvoriti u svoju najveću vrijednost. Nismo tu povijest ni krojili ni prekrajali, nego smo je prihvatili kao svoju, riječku, poštujući sve ljude koji su doprinijeli napretku grada bez obzira na njihovu nacionalnost. Mi smo u Rijeci okrenuti budućnosti, ali nećemo dozvoliti da nam netko iznova i za svoj račun pokušava krojiti povijest – rekao je Obersnel.
U Rijeci je za vrijeme Mađara izgrađena prva rafinerija u Europi, prva tvornica torpeda na svijetu čak i takve sitnice kao luka i sam grad. O ravničarskoj pruzi, da i ne govorimo. Umjesto, da smo ponosni na to, što smoo tada, zajedno s Mađarima mogli napraviti mi danas slušamo slučajnog prolaznika Zokija koji je kak ti neutralan što se izbora tiče.