U jeku hajki protiv cijepljenja i imunizacije u humanoj medicini, ni veterinarska medicina, na žalost, nije izuzeta. Kako je riječ o cijepljenju koje nije obavezno zakonom, mnogi vlasnici pasa nikada nisu razvili naviku vakcinacije. Potaknuti novim antivakcinacijskim trendom često izbjegavaju vakcincije protiv zaraznih bolesti.
Ipak, cjepivo naše vjerne pratitelje štiti od psećih zaraznih bolesti kao što su parvoviroza, leptospiroza, HCC i štenećak. Nažalost, nijedna od navedenih bolesti nije u potpunosti iskorijenjena i često izaziva velike gubitke unutar legala, ali i kod odraslih jediniki bez primjerene imunosti.
Primarno mlađi psi
Parvoviroza je definitivno jedna od zaraznih bolesti koju ne biste željeli proživjeti sa svojim ljubimcem. Riječ je o virusnoj, visoko zaraznoj bolesti probavnog sustava primarno mlađih pasa. Svi psi su podložni infekciji, no naročitu osjetljivost prema infekciji pokazuju pasmine doberman, rotvajler i njemački ovčar. Virus u okolini preživljava i do 2 mjeseca, a u slučaju da je zaštićen od sunčevih zraka preživljavanje se produljuje i na godine.
Pas se inficira direktnim dodirom s inficiranim fecesom preko njuške ili ustima. Virus se primarno umnaža u limfnom tkivu, a potom se krvlju širi cijelim tjelom. Virus oštećuje limfopoetsko tkivo i koštanu srž, čime neminovno smanjuje otpornost organizma na infekciju. Ipak, tek umnožavanje i destrukcija crijevne stijenke dovest će do prepoznatljivih simptoma krvave stolice, nagle dehidracije i opće slabosti.
Nakon promjene raspoloženja, bezvoljnosti, mršavljenja i povišene temperature uslijede povraćanje i tekuća, krvava stolica
Početni znakovi bolesti uglavnom su promjena raspoloženja, bezvoljnost, mršavljenje i povišena temperatura, nakon čega uslijede povraćanje i tekuća, krvava stolica. Komplikacije najčešće proizlaze iz dehidracije i slabosti zbog neuhranjenosti, te sekundarne bakterijske infekcije. Virus ostavlja posljedice na probavnom sustavu, imunološkom sustavu, ali i na srcu i centralnom živčanom sustavu.
Liječenje se primarno svodi na održavanje tjelesne tekućine, tj rehidraciju,održavanje ravnoteže elektrolita, liječenje metaboličkih abnormalnosti i sprečavanje sekundarnih bakterijskih infekcija. Liječenje obično traje oko 7 dana, s nažalost neizvjesnim ishodom, ali uz adekvatnu njegu i liječenje preživljavanje je čak između 70 i 90 posto.
Izbjegavajte mjesta okupljanja
Prevencija bolesti je ipak najuspeješniji oblik tretmana, a provodi se primarno pravilnom vakcinacijom majke koja će štenadi kolostrumom prenijeti značajnu imunost, a potom i pravilnom vakcinacijom štenadi, počevši s prvim cijepljenjem u dobi između 6. i 8. tjedna života. Ujedno je važno provoditi higijenske mjere zaštite legala i izbjegavanja mjesta okupljanja pasa bez prethodne vakcinacije.
Parvoviroza je i danas prisutna na području cijele zemlje, stoga preporučam redovitu vakcinaciju protiv zaraznih bolesti i primjereno držanje štenadi. Šanse za izlječenjem se povećavaju brzinom intervencije, što je izraženije kod štenadi u leglu. U slučaju pojave gastro intestinalnih, probavnih tegoba, savjetujem brz i neodgodiv posjet veterinaru.
<<strah-od-vatrometa-i-eksplozija-moze-se-umanjiti-i-sedacijom
Statistika: jedan od tri pesonja neće preživjeti parvovirozu usprkos tretmanu.