Zagovornici teze da su Jadranka Kosor, Luka Bebić i Vladimir Šeks pogriješili što su se sastajali i razgovarali s optuženim bivšim potpredsjednikom Vlade došli su na svoje. Nije bitno na čiju je inicijativu to bilo, o čemu su razgovarali te tko je za to znao. Bitno je da javnost nije znala za te susrete "na vrhu" iza kulisa sudskoga procesa, čime je otvorena mogućnost političkoga kompromitiranja pravosuđa.
Pravosuđe najveća žrtva
Stoga vladajući opravdano snose posljedice takva shvaćanja trodiobe vlasti, zbog kojeg je najveća žrtva ne samo sudac Turudić nego i pravosudni sustav. Ako je pak riječ o poluistinama, strašno je što je sve kadra, na štetu građana, učiniti bivša visokopozicionirana politička zvijezda kako bi spasila sebe. Govori li pak Polančec istinu, vratili smo se u strašna vremena kad je politika optuživala i osuđivala. Stoga je pitanje govori li Damir Polančec istinu jedno od presudnih društveno-političkih pitanja i dužnost je medija da na nj traže odgovor bez obzira na to kojoj političkoj opciji i kojem pojedincu to (ne) odgovaralo.
Polančecova je "istina s puno rupa" da mu je Šeks, znajući kako će dobiti godinu zatvora, nudio da "utopi" Sanadera u slučaju Borovo, pa bi mu svojim utjecajem kod suca Ivana Turudića osigurao uvjetnu osudu. Zašto je Polančec to prešutio na suđenju samo on zna, a branio se kako je od Sanadera dobio politički nalog da riješi problem Borova i potroši što manje novca. Više od toga nije ga ni mogao "utopiti" jer bi onda u urotu trebalo uključiti i odvjetnika Miletića. Odvjetnik Anto Nobilo u završnoj je riječi rekao: "Damir Polančec prekršio je zakon!", pa nastavio: "Ali, nije svako kršenje zakona kazneno djelo", već samo ono iza kojeg stoji kriminalna namjera. Polančec sebi nije ništa uzeo, a isplatom 500.000 kn Miletiću riješio je veliki politički problem diskriminiranih radnika Borova srpske nacionalnosti, spasio je "obnovljeno" Borovo od stečaja te prištedio proračunu još 3,1 milijun kuna, koliko je odvjetnik tražio za zastupanje radnika.
Upozorenje drugima
Nobilo tvrdi da je Polančecova jedina pogreška bila što je kao pokriće za isplatu odvjetniku uveo fiktivnu studiju o konvalidaciji. Miletić se pak branio kako je izradu studije shvatio ozbiljno te da je zato plaćen, a odvjetničkih se troškova od oko 3,6 milijuna kuna za zastupanje 2106 radnika odrekao! Dakle, Polančec ili Miletić ne govore istinu, ali imaju se pravo braniti kako žele. Ako vjerujemo Polančecu i njegovu odvjetniku, zašto je onda Nobilo kod Mladena Bajića tražio nagodbu s uvjetnom osudom!? Zašto je Polančec kompromitirao suca Turudića nakon presude umjesto da je prije tražio njegovo izuzeće te zašto se nije okomio i na preostalih dvoje sudaca koji su Turudića mogli preglasati?
Znači li to da bi u slučaju drukčije presude sve prešutio. Je li to upozorenje i sucima koji će Polančecu suditi u mnogo težim slučajevima?
Što je sada ovo. Nobilo, Polančec, Sanader, SDP i klika tvrde kako je Jadranka sudjelovala na sjednicama povjerenstva za INU, kako su svi dokumenti bili na vladi - kada ono vidi, USKOK već sedam mjeseci ima sasvim drugačije informacije.