Ukrajina je zagazila u izuzetno opasnu zonu koju neki već nazivaju političkim Černobiljem, katastrofom čije će posljedice biti teško, ako ne i gotovo nemoguće sanirati.
Iako je neko vrijeme na Euromajdanu bilo relativno mirno, moglo se očekivati da će doći do novog zaoštravanja i novog nasilja. Iako se u načelu zaista radi o unutarnjem ukrajinskom problemu koji bi se u teoriji mogao riješiti nekim dogovorom, papagajsko ponavljanje osuda nasilja koje dolazi iz europskih prijestolnica i iz Washingtona neće ni u kojem slučaju pomoći zaraćenim stranama u Ukrajini ni da sjednu za stol, a kamoli da se dogovore.
I najave nekakvih sankcija koje će zemlje članice i EU nametnuti nekim pojedincima iz vlasti ili čak i cijeloj zemlji, zapravo su izraz nemoći i potpune bezidejnosti, ali i nevoljkosti da se uloži napor i da se počne jedan težak, zahtjevan i riskantan, ali u ovom trenutku i nužan proces koji bi Ukrajini mogao pomoći da vrati mir, da funkcionira kao normalna država, da dobije perspektivu odnosa i članstva u EU, ali i da joj se pomogne da ima posebne odnose s Rusijom.
Ovakav politički zahvat predstavlja velik zalogaj, zahtijeva odlučnost, volju da se donose teške odluke i da se pruži bezrezervna, potpuna politička i ekonomska podrška i pomoć. Ostaje otvoreno pitanje je li EU spreman tako djelovati, odnosno donijeti odluku da će skloniti Ukrajinu pod svoje skute i pomoći joj da se otisne u nekom drugom pravcu? Sankcije sigurno neće pomoći. To je kao da se praćkom pokušava savladati najsuvremenija krstareća raketa.
Kakve sankcije?Kad zatvore ventil sa plinom sto ce onda ti veliki demokrati iz EU? I djeca vide da je u pitanju nametanje nemira od strane tih istih tkz.demokrata iz EU i USA.