Ivo Josipović svakako je daleko podobniji kandidat za Pantovčak na kojemu bi ga volio vidjeti šef države u odlasku Stjepan Mesić. Licitirao je Mesić i još prije službene kampanje s onima koji bi mu se mogli sviđati, za kampanje se premišljao i skakao s kandidata na kandidata, ili kandidatkinju...
Ali je bilo posve jasno da Milana Bandića nikako ne može zamisliti na svojoj poziciji. Čak je i Bandićev slogan „S predsjednikom na posao“ bio izravno uperen protiv Mesićevih kava s građanima. Iako se Mesić s Bandićem nekad družio po kućama i prijateljevao, slikao po Zagrebu, Bandićeva želja za uspon na Pantovčak brzo ih je razdvojila. I sad bi Mesić u drugom krugu trebao presuditi tko je poželjniji za njega. Narodu će reći da je to Josipović.
Mesić se ponaša kao da smo u diktaturi u kojoj vladar određuje svoga nasljednika. Zagovarateljima demokracije od takvoga Mesićeva istupa diže se kosa na glavi. Ivan Rimac s Pravnog fakulteta zato je sočno sinoć na HTV-u začinio konstatacijom da se u nas pokreću anticrkveni ratovi ako Bozanić ili netko iz Crkve kaže obrise predsjednika kakvog bi željeli vidjeti, što je demokratsko pravo, baš kao i na Zapadu, ali da se o Mesićevoj najavi kome će se prikloniti uopće ne polemizira. Kao da je to također dio izbornog procesa.
A nije! I zato se Rimac na kraju zapitao, hoće li Mesić predati mandat onome tko bude izabran, a ne bude njegov kandidat, u ovome slučaju Bandić? Jer s Mesićem smo već imali slična natezanja, kad je do nemila i nedraga natezao s davanjem mandata HDZ-u nakon pobjede na prošlim parlamentarnim izborima, jer je on više priželjkivao da u Banskim dvorima sjedi Zoran Milanović. Voli Mesić naglašavati da je sve u proceduri, ali on koji put proceduru voli kočiti jer mu ne ide niz dlaku.
Mesiću je, međutim, najveću pljusku na istom HTV-u opalio politolog Nenad Zakošek kojemu nitko ne može pridjenuti da je „desni“ ili antimesićevac. Čovjek-znanstvenik zdravorazumski razmišlja i misli kako da se demokracija u Hrvatskoj nastavi razvijati u pravom, poželjnom smjeru.
Zakošek je rekao jednu izuzetno neugodnu stvar za Mesića koji ga je sigurno slušao u svome uredu na Pantovčaku sa svojim savjetnicima. Rekao je običnu povijesnu činjenicu, da Tuđmanu, koliko god bio autoritaran, ili ga takvim prikazuju i više nego što jest, nije palo na pamet, pa čak ni u posljednjim danima prije smrti, da bi ikoga imenovao svojim poželjnim nasljednikom. Iako je sigurno bilo onih koji su o tome sanjali, možda mu čak i neizravno sugerirali. A to sad baš radi Mesić, i dodatno prekoračuje svoje ustavne ovlasti, tumači ih onako kako njemu odgovara, čime samo još više šteti demokratskom razvitku države i društva. To je Zakošekova pljuska Mesiću i zato što je u svom mandatu bio zagrižen antituđmanist, a sad Zakošek zaključuje da je Tuđman više mislio na demokraciju nego Mesić danas!
Mesić je u svome mandatu sigurno učinio i dobrih stvari, o njemu će se tek pisati i analizirati njegova dva mandata. Ali kako mu se drugi mandat počeo bližiti kraju, ne samo da se počeo svađati sa svima oko sebe, sa mnogim društvenim skupinama, sa susjedima, nego je on u prvom redu u svađi sam sa sobom! On bi htio biti jamac ustavnog poretka, trodiobe vlasti, funkcioniranja institucija, procedure, a nemali broj puta to je sve istovremeno narušio. On se predstavljao predsjednikom svih građana Hrvatske, što šef države i treba biti po Ustavu, a sad bi on rado imenovao Josipovića za svoga poželjnog nasljednika. U čije ime? Tko ga je ovlastio? Kako se Mesić posvadio i sa Crkvom, i sa poviješću, i sa mnogima drugima, Josipović bi ga trebao mudro odbiti, jer bi mu njegova podrška više mogla štetiti nego koristiti. Ali i zato da dokaže da je drugačiji od Mesića, da mu je stalo do demokracije, jer nam takav novi predsjednik treba.
Ne bih ovo nikada ocekivao od Mesica