Mediteran je već izgubio 41% nekadašnje populacije morskih sisavaca, 34% ukupnog ribljeg fonda, a dok raste razina Sredozemnog mora, od koje će imati dodatne štete, čak 53% morskih pasa i više od 13% koralja i s njima povezanih vrsta na rubu su istrebljenja, samo su neka od upozorenja iz netom objavljenog izvješća Svjetske organizacije za zaštitu prirode (WWF), napravljenog u suradnji s Boston Consulting grupom (BCG).
Peto gospodarstvo u regiji
Dosad najdetaljniji pregled temeljnih prirodnih dobara Sredozemnog mora pod nazivom “Oživljavanje gospodarstva Sredozemnog mora: Akcije za održivu budućnost”, otkriva goleme mogućnosti koje to more donosi gospodarstvu regije. Ukupna vrijednost temeljnih prirodnih dobara Sredozemlja, koji uključuju produktivne obale, ribarstvo i morske cvjetnice, procijenjena je na najmanje 5,6 trilijuna dolara, dok godišnji procijenjeni gospodarstveni doprinos mora iznosi najmanje 450 milijardi dolara. Duž 46.000 km obalne linije Sredozemlje je dom otprilike 150 milijuna ljudi, što znači da ima ključnu ulogu u gospodarstvu regije, no temelji morskih prirodnih dobara koji podupiru velik dio gospodarstva i dobrobiti zajednica, u posljednjih 50 godina drastično su narušeni.
– Kada bi Sredozemno more imalo svoje vlastito gospodarstvo, ono bi bilo peto najveće u regiji, veće od većine nacionalnih gospodarstava, generirajući godišnju gospodarsku proizvodnju poput Alžira, Grčke i Maroka zajedno – tvrdi se u izvješću. Veće od njega su samo Francuska, Italija, Španjolska i Turska. No zbog prekomjernog ribarenja i ulova od više od 1,5 milijuna tona ribe svake godine te brzo rastućeg turizma, mnogi temeljni prirodni resursi mora u padu su zbog neodrživog korištenja i “zdravlje” Sredozemnog mora je na prekretnici. Više od 80% ribljih stokova je prelovljeno, a ulov ribe, koji sektoru donosi oko tri milijarde dolara i direktno i indirektno upošljava 360.000 ljudi u regiji, i pet puta veći od preporučenog. K tome, samo u jednoj godini u ribarske se alate slučajno ulovi čak 132 tisuće morskih kornjača, među kojima je najugroženija populacija zelenih kornjača, tako da analiza, tvrde u WWF-u, daje znatnu težinu tome da ciljevi zaštite prirode budu veći prioriteti za ljude koji se “brinu” o sudbini Sredozemlja.
Nemamo puno izbora
– U prošlosti smo vidjeli dobre primjere, ali ovo izvješće upozorava na to da nam ponestaje vremena. Ako želimo zdravu i prosperitetnu budućnost za Sredozemlje, moramo reagirati hitnije i konkretnije – istaknuo je Mosor Prvan, stručni suradnik za pitanja mora u WWF Adriji. I povjerenik EK za okoliš, pomorstvo i ribarstvo Karmenu Vella, osvrnuo se na izvještaj ističući kako nema sumnje da je more dugo vremena donosilo hranu, život i gospodarstvene aktivnosti u regiji. No, s obzirom na neke zabrinjavajuće trendove vezane za status ekosustava koji omogućuju ove pogodnosti, postavlja se pitanje: koliko će dugo ove pogodnosti trajati – pita on.
Sve to vjerojatno je na tragu dodatnih kvota EK za izlov ribe na Sredozemlju, pogotovo srdele i inćuna, od kojih strepe i naši plivaričari. Bude li izlov srezan, kako se nagađa i 60%, najmanje bi ih se 200 trajno privezalo uz obalu. Što se tiče pak koćara, dogovorom hrvatske i talijanske strane Jabučka je kotlina od ovoga mjeseca do ponoći, 31. kolovoza 2020., postala trogodišnja oaza za morski svijet. Regulacija ribolova do tog datuma, naime, podrazumijeva potpunu zabranu ribolova povlačnim alatima, okružujućim mrežama plivaricama srdelarama, stajaćim parangalima, povrazima, vršama i mrežama stajaćicama te sportskog i rekreacijskog ribolova, što je vjerojatno i najbolji put do održivog razvoja. Jabučka kotlina je mrijestilište, gotovo sve ribe u Jadranu, pogotovo oslića, škampa, bijelog muzgavca, lignjuna, grdobine..., a kako EK uglavnom sluša znanstvenike te ‘zelene’, ribari znaju da nemaju puno izbora.
– Ako se ne dogovorimo sami, Bruxelles će nam udariti i 2-3 puta rigoroznije mjere – kazao nam je nedavno Romeo Mikičić, predsjednik Udruge koćara pri HOK-u. No Hrvatska je samo kap u Mediteranu, na kojemu će se bez konsenzusa svih čelnika zemalja Sredozemlja teško doći do dugoročnih i zadovoljavajućih rješenja.
