- Marija danas kreće u 2., Antonio u 4., Tomislava u 5., a Željka u 8. razred osnovne škole. Mihaelu i Mateju očekuje putovanje u varaždinsku Gospodarsku školu, gdje uče za prodavačicu i kuharicu. Najmlađa, Emilija, kreće u vrtić, dok se najstarijih petero djece već razišlo i osamostalilo. A dok oni svi odu od kuće, a suprug Tomislav na posao, ja bum, kao i uvijek, ostala za šporetom i oko kuće, jer uz toliki broj dječice moje je glavno zanimanje – mama! – kazala nam je Božena Vidaček iz Seljanca, majka dvanaestero djece. A šest đaka u kući znači isto toliko kompleta udžbenika, torbi, radnih bilježnica, pribora.
- Knjige smo uspjeli kompletirati za sve osnovnoškolce, još preostaje da se djevojke pobrinu za svoje udžbenike. Mlađi su ih naslijedili od starijje braće, a nešto su poklonili susjedi. Problem su radne bilježnice, pribor, mape. Kad tomu pribrojim papuče, tenisice, torbe, jesensku odjeću, ne usudim se ni pomišljati kakvi nas troškovi čekaju. Snalazimo se kojekako. Suprug do svibnja uopće nije radio, u Vodogradnji su ih bacili na minimalac. Tu je i nešto moje mirovine i 240 kuna dječjeg doplatka po djetetu. Spašava nas što cijelu godinu hranimo svinje i kokoši. Na dan se pojedu tri kruha, mlijeka se popije koliko ima, a \"uskače\" baka koja nam na dan nosi po 3 do 5 litara mlijeka – opisuje Božena. Presretna je zbog nove odluke o prijevozu za srednjoškolce.
- Dosad smo prijevoz za Mihaelu i Mateju plaćali 600 kuna, odsad će biti samo 60! Usto, sretna sam što su i iz gradske uprave Ivanca nagovijestili da će osigurati besplatnu školsku kuhinju za osnovnoškolce. To sve će nam puno pomoći – zadovoljna je Božena. Još samo, kaže, da se nađe kakva potpora za troškove struje, čiji računi nisu mali. I dok ponosna majka u školu ispraća veselu dječju povorku (Mateju nismo zatekli kod kuće, jer je u sklopu školske prakse na Špancirfestu pekla palačinke), pri pogledu na lijepu i zdravu obitelj postaju jasnije riječi bl. Stepinca koji je poručio da se „domovina kolijevkom ljubi“.
