Bez vode i struje u jedinoj vlažnoj prostoriji ruševne kućice od 16 kvadrata na kraju Tesline ulice sam živi oboljeli 35-godišnji Siščanin Jasmin Mehulić. Iako loži peć, sobica ne uspijeva zadržati toplinu koja izlazi kroz propala vrata i prozor. Ni strop nad glavom mu nije utjeha, jer prokišnjava i samo što se ne uruši. Kupaonicu nema, koristi poljski zahod. Vodu za kuhanje i higijenu vuče stotinama metara u kantama. Mjesečno dobije jedino 700 kuna socijalne pomoći, a kad kupi potrebne lijekove, ostane mu 500 kuna.
Bošnjaci pomažu
– Rasporedim i gledam niske cijene po trgovinama. Platim 37 kuna za odvoz smeća, a ostalo potrošim na hranu. Za odjeću naravno nemam, kazuje nam Jasmin. Na rubu očaja, već deset godina pokušava riješiti stambeno pitanje, a na socijalni stan Grada Siska i dalje čeka. Iako prijavljen na drugi kućni broj u ulici, pod očevim i bratovim krovom za Jasmina nema mjesta.
– Na svoju ruku uselio sam nakon što je umrla jedna baka koja je ovdje živjela. U ovakvim uvjetima živim cijelo desetljeće. Prvi put stan sam tražio 2000. godine od Grada Siska, Sabora i Ministarstva obrane. Pomaže mi jedino bošnjačka zajednica. Zbog bolesti se vodim kao osoba trajno nesposobna za rad, pa me nitko ne želi zaposliti. Čak su me i izbrisali sa Zavoda za zapošljavanje. Obolio sam nakon smrti majke u prometnoj prije 15 godina, od kada se liječim, kaže očajni Jasmin. Pismenu molbu za dodjelu manjeg stana ili garsonijere gradskoj je upravi poslao još lani, a kako je njegov problem ostao neriješen, uputio je i požurnicu u rujnu. Rekli su mu kako je na listi prioriteta. Međutim, nije, jer doznajemo, na Listi reda prvenstva uopće se ne nalazi.
Nije se javio na natječaj
– Jasmin Mehulić nije se javio na natječaj za Listu, ali ona nije nužan uvjet. Grad Sisak nema trenutno niti jedan prazan stan. Tijekom 2011. riješili smo šest obitelj s Liste i četiri izvan, kaže Branka Šimanović, pročelnica za gospodarenje imovinom Grada Siska.
