Večernji list ekskluzivno objavljuje pismo njemačkog vicekancelara i ministra gospodarstva Sigmara Gabriela i ministra vanjskih poslova Franka-Waltera Steinmeiera u kojem se jasno iznose neke teze oko kojih će se oblikovati njemačka politika prema izbjeglicama.
Cijelo pismo pročitajte u nastavku:
S OPTIMIZMOM I REALIZMOM
od Sigmara Gabriela i Franka-Waltera Steinmeiera
Što dugujemo onima kojima prijete rat i nasilje? Što i koliko možemo izdržati? Kad ćemo dosegnuti krajnje granice izdržljivosti? Svako od ova tri pitanja ima svoje opravdanje. No kad se debata odvija još samo između medijski zaoštrenih izjava „Uspjet ćemo“ i „Brod je pun“, prijeti nam opasnost da će pitanje izbjeglica unijeti raskol u naše društvo. Potrebna nam je iskrena diskusija o realnim mogućnostima oblikovanja.
U iskrenost spada i nekoliko tvrdnji:
Da, velika većina ljudi koja dolazi k nama doista bježi s ratnih područja ili regija koja se nalaze u njihovu neposrednom susjedstvu.
Da, imali smo velik udio izbjeglica sa zapadnoga Balkana. No oni nemaju šansu dobiti azil. Moraju se brzo vratiti u svoju domovinu.
Da, unatoč besprimjernoj spremnosti Nijemaca da pomognu i nevjerojatnom angažmanu općina, moramo učiniti sve što je u našoj moći da se broj ljudi koji se doseljavaju u Njemačku ponovno smanji. Ne možemo na duge staze svake godine primiti i integrirati više od milijun izbjeglica.
U iskrenost se ubraja i priznanje da na dinamiku migracije ne možemo utjecati samo s pomoću sredstava njemačke unutarnje politike, a osobito ne bez Europe; a čak i tada nećemo preokrenuti trend preko noći.
Njemačka je djelovala. Njemačke savezne zemlje i općine bit će rasterećene. Paketom zakonskih mjera o azilu stvorili smo nacionalne preduvjete kako bismo prije svega pomogli ljudima kojima je doista potrebna zaštita. Pritom nećemo odbaciti našu kulturu pravne države i temeljna prava zajamčena Ustavom.
No jasno je i sljedeće: Moramo ustrajno i odlučno raditi na pronalaženju međunarodnih te osobito europskih rješenja kako bi se mogao smanjiti pritisak na Njemačku. Za to nam je opet potrebno više povjerenja da nacionalni egoizam ne dovodi do rješenja, ali da od zajedničkog djelovanja korist imaju svi.
Odluka o raspodjeli 120.000 izbjeglica unutar Europske unije je dobra, ali nije dovoljna. Potreban nam je trajan europski ključ za njihovu raspodjelu.
Naše europske institucije funkcioniraju, ali nisu pripremljene za trenutačni priljev izbjeglica. FRONTEX-u je potrebno više osoblja za osiguranje vanjskih granica Europske unije i trebao bi se pretvoriti u europsku službu za zaštitu granica. Zajedničko osiguranje granica s Turskom u istočnome Sredozemnome moru već je odavno trebalo biti uspostavljeno. Europski potporni ured za azil EASO je već zametak europske službe za azil. I tu bismo trebali poduzeti hrabre korake u smjeru integracije.
Moramo pružiti podršku Grčkoj i Italiji u izgradnji „europskih centara za dolazak“. Tu se moraju dosljedno registrirati sve izbjeglice koji pristižu, a one se zatim moraju pravedno raspodijeliti unutar Europske unije.
Europska rješenja će samo onda biti djelotvorna ako postignemo dogovor s ključnim zemljama u europskom susjedstvu, prije svega s Turskom. Europska komisija je u tom pogledu predložila akcijski plan koji će biti popraćen bilateralnim dijalogom o migraciji.
Moramo pomoći državama koje trenutačno prihvaćaju većinu izbjeglica. To su, osim Turske, prije svega Jordan i Libanon. U New Yorku smo uspjeli povećati pomoć koju izdvajamo za međunarodne humanitarne organizacije za 1,8 milijardi dolara.
Najvažniji i najodrživiji zadatak naše vanjske politike i dalje je suzbijanje izbjegličke krize na njezinu ishodištu. Zato se svom snagom zalažemo za politička rješenja za velike krize i žarište sukoba na Bliskom istoku i sjeveru Afrike. U to spada i dijalog s Rusijom koja je odigrala konstruktivnu ulogu u postizanju sporazuma o nuklearnom programu s Iranom. Moramo spriječiti da državne strukture u Siriji definitivno implodiraju ili eksplodiraju i da se još više ljudi uputi k nama.
Iznad svega toga stoji sljedeće: Razumijevanje i povjerenje postići ćemo samo ako razgovaramo o realnim mogućnostima oblikovanja. Zato nam je potrebno oboje, i optimizam i realizam. Samo ćemo s pomoću optimizma mobilizirati političku i društvenu snagu oblikovanja kako bismo iskoristili veliku priliku koju nam pruža integracija tih ljudi. A samo ćemo s pomoću realizma pretočiti svoje humanitarne ciljeve u praksu.
Naša će politika naići na trajnu potporu samo ako ne preopteretimo spremnost ljudi u svojoj zemlji da pomognu. I samo ćemo onda postići prihvaćanje ako ne zapostavimo ljude u svojoj zemlji i ako ozbiljno shvatimo njihove potpuno realne potrebe i probleme.
Nalazimo se na prekretnici: Između kontinenta na kojem će nas ponovno razdvajati rampe, ograde i nacionalni egoizmi. Ili kontinenta koji će uspjeti pronaći zajedničke odgovore: s pomoću europske politike o azilu i zajedničke borbe protiv uzroka bijega ljudi. Kontinenta koji će biti iskren i koji će se jasnoga pogleda i bez iluzija suočiti s ovim velikim izazovom.
>> Slovenija spremna za izbjeglice ako Njemačka postroži kontrolu granica
sta ih je đava zvao u njemacku ako ih ne misle primati