Za Stjepana Trnovca iz Milanovca, oca dvoje djece i djeda dviju unučica, mirovina je sve samo ne – mirovanje. Ovaj vitalni 70-godišnjak aktivni je član planinarskog društva Papuk iz Virovitice, počasni član motokluba Kumovi i živi ritmom mladih. Stjepan, kojega poznanici zovu legendarni Puba, u mladosti se natjecao u motociklističkim utrkama, a danas je avanturist kojega rijetko tko može pratiti.
Šetajte, ne sjedite
– Godišnje prijeđem oko 3000 kilometara biciklom, a oko 6000 kilometara motociklom. Kad ne vozim, planinarim i pješačim – kaže nam Puba, koji ne zna za odmor. Biciklom je prošao Mađarsku, Češku, Austriju, Sloveniju. Motociklom i Rumunjsku, Njemačku, sve zemlje bivše Jugoslavije, a uz pomoć planinarskih štapova za hodanje ‘osvojio’ je sve brežuljke i vrhove na koje je naišao na proputovanjima po Hrvatskoj.
– Treba se kretati, a ne sjediti po kafićima. Priroda je divna, a kretanje čini čuda za čovjekovo zdravlje – poručuje Puba koji je prije 14 godina ‘prehodao’ i infarkt. Ustaje svaki dan u pet ujutro, popije gutljaj domaće rakije, a nakon pola sata šalicu kave. Zatim kreće u polusatnu šetnju, nakon čega doručkuje.
– Oko 7.15 sati sjedam na svoj motor Beverly i odlazim u Daruvar. Do Petrova vrha treba mi sat i pol penjanja. Na vrhu pojedem grah, popričam s društvom, a zatim se vraćam na motor i odlazim za Požegu. Tamo popijem sok, pozdravim poznanike i vratim se kući supruzi na užinu – opisuje uobičajen dan koji obavezno završava lijeganjem u krevet u 22 sata.
U pedeset godina putovanja, kaže, nagledao se kaldrmi i poljskih puteva na mjestu gdje su danas veliki gradovi. Od prve ‘laste’ s pet brzina, koju je kupio na rate i plaćao je godinu dana, Puba je do danas promijenio desetak bicikala i motora. Posljednji bicikl kupila mu je obitelj, znajući da će ga dobro iskoristiti. S radošću se sjeća ‘puha’, s kojim je prošao Poljsku, Češku, Njemačku, sve do Banje Luke. Biciklima je istražio stotine gradova i mjesta, putujući ponekad i kozjim stazicama, ali i autocestama.
Slabo nalazi vršnjaka
– Nije problem pješačiti trideset kilometara od Đulovca do Milanovca preko šume i polja. Problem je kad ste tijekom svog puta sami, signala u šumi nema, ako vam se što dogodi, može biti problema – objašnjava Puba koji žali što nema vršnjaka koji bi bio spreman na taj tempo. Supruga ga je, otkriva, u putovanjima prestala pratiti još nakon medenog mjeseca, koji su prije pedesetak godina proveli vozeći se na Primi kroza Sloveniju i Hrvatsku.
skoro ko chuck noris