Ljeto se bliži svome kraju i sve više razmišljamo o jeseni i što nas čeka kad dođu hladniji dani. Obično su to razmišljanja o kupnji đačkih torbi i drva za zimu. Ali ove godine nije tako. Sada se razmišlja o drugom valu korone i kako se s njim nositi. A po svemu sudeći, glavno će oružje u borbi protiv ove bolesti biti obveza nošenja maski. One, kao što znamo, ne štite u potpunosti one koji ih nose, ali štete da zaraženi ne zaraze druge. Glavnu smo pripremu odradili preko ljeta, vježbajući njihovo nošenje po autobusima, trgovinama, domovima zdravlja. Neki ih navlače na samom ulazu, dok ih drugi nose i na ulici. Tako nam je postalo sasvim normalno da oko sebe viđamo ljude koji hodaju okolo s maskama svih mogućih boja i dezena, jednako kao što nose hlače ili cipele. Malo po malo, stvorena je nova navika, koja će tijekom jeseni biti dodatno utvrđena.
Mnogima je to sve još čudno i teško se navikavaju, sami sebi smo smiješni i rogoborimo, ali svi polako to prihvaćamo kao dio našeg “novog normalnog”. Valjda je to uvijek tako s novom modom. Tako je sigurno mnogima prije pedesetak godina bilo čudno vidjeti ženu u hlačama, još dok su se žene borile za to svoje pravo. Kao što je nama danas, iako su po pravima izjednačeni sa ženama, još uvijek malo čudno muškarca vidjeti u suknji.
Sve je s ovom koronom od početka malo čudno i naopačke. Tako se svi sjećamo kako se na početku, kada je korona napadala pluća, kupovao WC papir. A sada, kada je virus mutirao i krenuo napadati probavni sustav, kupuju se maske. Ako ovo novo normalno potraje, još prijeti opasnost da djeca koja su sada rođena, i kojima će život pod maskom biti nešto normalno, misliti kako su usta intimni dio tijela koji se ne otkriva u javnosti.
VIDEO Đikić: Umjesto da smo počeli više testirati i znali što nam se događa u zemlji, mi ulazimo u sukobe
Sve se nekako okreće tumbe. Još jučer smo svi živjeli užurbanim životima, nemajući vremena ni za što. Tada smo znali reći – “eh da mi je malo vremena da se odmorim, da se posvetim sebi i djeci”. A onda je došla korona i dobili smo obilje vremena, pa ne znamo što ćemo sa sobom, a djece nam je već preko glave. Još se nije rodio tko bi nama ugodio. Mi uvijek imamo neki izgovor za ono što je sada, pa kad se dogodi ono što želimo, onda bismo radije ono što je bilo prije.
Pa onda ta čudna stvar s vjenčanjima. Kao da su ove godine nagrnuli vjenčati se svi koji to godinama nisu. Prije karantene sam bio uvjeren kako će to biti prilika za bolje upoznavanje ukućana, pa se očekivalo puno rastava, a ono se ispostavilo kako ove godine nikad više vjenčanja. Ili je po srijedi možda samo viša sila uslijed aktivnog rada u izolaciji? Kako god, mnogima nije jasna ta moda s vjenčanjima usred epidemije. Možda se neki žele odmah u startu riješiti svekrva i punica, ili žele zaraziti toliko gostiju kako bi njihovo vjenčanje pamtili cijeli život?
Zbog nošenja maski neki će tvrditi kako je korona zavjera protiv stomatološke industrije, jer je primijećeno da otkad smo usvojili kulturu pranja ruku i održavanja opće higijene, sve manje ljudi pere zube. Drugi će reći kako je to napad na industriju kozmetike, jer maska puno toga može sakriti. Ali, ima neke istine u tome da, dok nas na jednoj strani štiti od širenja zaraze, maska na drugoj strani stvara osjećaj lažne sigurnosti, pa se ljudi pod maskom opuste i zaborave na pravila.
Puno je filozofiranja oko korone, a premalo zdravog razuma. Tako, s jedne strane imamo teoretičare zavjera koji se s folijom na glavi bore protiv maski, a s druge imamo dogmatičare znanstvenog bacanja graha, koji nam s maskama na glavi prodaju foliju. Znanost je to koja se pravi stručnom u stvarima u kojima se tek uči, pa nam šalje oprečne poruke. Oni koji su i inače u životu plesali po rubu razuma, u panici su doslovno shvatili sve njihove savjete. Viđamo ih kako nose maske i rukavice, a preko maski još i vizire, dok se sami voze u autu – valjda da za svaki slučaj ne zaraze sami sebe.
Korona nam je nesumnjivo otkrila kako nas je više ludih nego što je to do sada bilo normalno. Zato, unatoč svim apsurdima kojima nas je ova pošast izručila, ne treba iz vida izgubiti kako mnogi ljudi mogu trpjeti ozbiljne posljedice ako se ne ponašamo odgovorno. Kao što je govorio Ivo Brešan, “čovjek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio”. Opasno je samo “ako maska sraste s licem”. Jer, kad se maske jednom budu skidale ne treba ostati bez lica.
