Moj otac Zlatko otvorio je obrt još 1953. godine, kao prvi RTV majstor na području između Zagreba i Varaždina, te jedan od rijetkih u Hrvatskoj. Kada je otvarao obrt, u nomenklaturi obrta nisu čak ni imali još tu djelatnost. Kraj njega sam zavolio taj posao još kao dječak, priča Zlatko Varga, koji je u RTV-video servisu Elektronika Varga u Zlataru uz oca kao elektoničar počeo raditi 1982. godine, da bi 2000. preuzeo obrt.
Elektronika Varga jedan je od rijetkih RTV servisa koji su kao obrti opstali u Zagorju, a Zlatko je svjedok koliko se taj posao promijenio u relativno kratkom razdoblju.
Tehnologija napreduje
– Moje zvanje je elektoničar-specijalist za RTV tehniku, koje sam stekao u Školi Ruđera Boškovića, a danas čak i ne upisuju taj kadar – priča Zlatko. Njegov otac nekada je imao servise i u Krapini, Konjščini i Oroslavju, više radnika, šegrte, no broj radnika smanjivao se iz godine u godinu, ostao je samo obrt u Zlataru, a danas Zlatko radi sam, jer su vremena teška i nema mogućnosti zapošljavati više radnika. Zlatkov otac 2008. godine dobio je i plaketu Grada Zlatara za posebne zasluge za očuvanje i razvoj obiteljskog obrta. Zlatko je prošao razdoblje popravaka crno-bijelih televizora, od elektronskih cijevi do današnjih plazmi i LCD televizora.
– Nekada su se najviše popravljali radioaparati, a danas digitalni prijamnici i daljinski upravljači. Tehnologija strašno napreduje, neprestano se moramo educirati, struka je postala jako komplicirana, a televizori imaju software kao u računalima. Cijene materijala za LCD i plazmu su veće, popravci su skuplji. Posla ima mnogo unatoč krizi, no treba sve više raditi, a za manje novca – kaže Zlatko. Razlog tome je veliki pad cijena uređaja. – Devedesetih godina TV je stajao 1.000 DEM, a prije par godina 1.000 kuna. Za usporedbu, radio je nekad stajao kao jedna krava, rijetki su si ga mogli priuštiti, a danas stoji 100 kuna. Ljudi donose uređaje na popravak, no pristaju na popravak TV-a do 250 kuna, iznad 300 kuna ne popravljamo bez dopuštenja stranke, jer je isplativije kupiti novi uređaj, a radije se kupuju novi aparati i zbog digitalizacije.
Bit će još lošije
– Sljedeće godine bit će još lošije za naš posao, jer će padati i cijene LCD uređaja, a danas domaćinstva imaju i po više aparata, pa kad se jedan pokvari, nije nužan popravak – kaže Zlatko, koji je više puta besplatno popravljao u zlatarskoj Osnovnoj školi, dječjem vrtiću, a kada je krenuo digitalni signal, rado se bez naknade odazvao brojnim Zlatarčanima koji su ga zvali da im pomogne s podešavanjem uređaja.
a Slična iskustva s poslovanjem u krizi ima i Damir Tomašić iz Audio TV servisa Jurinjak Krapina, koji kaže da je pad u poslovanju osjetio prije dvije godine, kada su pojeftinili uređaji, no da sada ljudi više nose aparate na popravak, no ne pristaju na popravak ako cijena prelazi 250 kuna. – Posla ima puno, no da bi se ostvarila nekadašnja zarada treba mnogo više vremena. Nino Burek, vlasnik RTV servisa i internet usluga iz Donje Stubice, pak, kaže da, otkako su televizori pojeftinili, servisiranje im više nije primarno.
