Trebaju li se trenirke zabraniti u školama? Pitali smo Silvanu Galinović, ravnateljicu zagrebačke Osnovne škole Miroslava Krleže koja je taj slučaj komentirala u emisiji Večernjeg TV. Podsjetimo, prije nekoliko dana upravo ovo pitanje jedne majke iz Splita izazvalo je žustre rasprave među roditeljima čiji učenici idu u školu, i to nakon što su sva djeca odjevena u trenirku u jednoj osnovnoj školi morala ići kod pedagoga.
Emisiju je moderirala Petra Balija.
VIDEO
Povod današnjeg gostovanja je slučaj splitskih srednjoškolaca koji su završili kod pedagoga jer su u trenirkama došli u školu. Koliko je to čest slučaj?
U principu se to u našoj školi ne bi dogodilo jer barem jedna trećina učenika nosi trenirke. Budući da borave veliki dio dana u školi, od 8 pa sve do 15 ili 16 sati jer mi nudimo i klasične jezike i ostale izvannastavne aktivnosti, njima je puno ugodnije biti u trenirci nego u nekakvim uskim trapericama koje im zaustavljaju cirkulaciju.
Kakva je sad situacija u drugim zagrebačkim školama?
Mi imamo pravilnik o kućnom redu škole i u njemu piše jedino kako učenici moraju biti primjereno i uredno odjeveni. Ako je trenirka uredna, nismo stavljali to kao problem, ali nemamo uniformirani pravilnik o tome kako bi se djeca trebala oblačiti. Sve ovisi o tome kakva je trenirka - je li čista ili je ofucana, razderana. Takva je moda i da su traperice toliko razderane da dijete ima gotovo pa gole noge.
Što se sve vi doživjeli kod učenika u pogledu odijevanja?
Za vrijeme vrućih dana se djeca više raskomote, a djevojčice pogotovo u osmom razredu pa znaju obući majice na bretele koje su dosta oskudne. Ili dođu u japankama i kratkim hlačicama, to upozoravamo da ipak nije primjereno. Upozorimo ih i nastojimo ih usmjeriti da škola nije plaža i da bi na nastavi ipak trebali biti pokriveni.
Na koji način je reguliran taj kodeks?
To je nepisano pravilo. Netko će u školi reagirati, a netko neće. Nemamo uniformirani kodeks oblačenja.
Što znači biti primjereno odjeven?
Baš sam danas gledala kako su bila djeca odjevena. Djevojčice nose tajce ili traperice, dok dječaci imaju trenirke, ali nisu svi u njima. Nose i majice i košulje, ali je bitno na njima da se vidi da su uredni i čisti.
Kakva je situacija kod vaših kolega, što su sve vidjeli?
Kolege se u svakom slučaju obrate meni da mi kažu da bi trebalo upozoriti djecu preko oglasne knjige ili da ih treba upozoriti individualno, ali je bilo i situacija gdje su učenici jako burno reagirali na to upozorenje pa sam tako i ja doživjela prije dvije godine jedno neugodno iskustvo. Upozorila sam djevojčice da škola nije plaža i da nije lijepo da su tako odjevene jer su imale kratke hlače i rastrgane traperice do butina. Jako se jedna djevojčica naljutila na mene, burno je reagirala, no to je bilo na predzadnji dan školske godine i djevojčice su bile osmi razred pa nismo pokretali nikakve razgovore. Da se malo u ljepšoj slici oprostimo, nismo to dizali na neki viši nivo.
Koliko u takvim situacijama pomažu roditelji?
Dosta roditelja brane djecu. Ako vidimo da je dijete zapušteno, onda ćemo diskretno reagirati - upozorit ćemo roditelja ili ćemo ako škola pomoći ako treba. Ako se pak radi o trendu, onda je teško da mi namećemo nešto za što nam roditelji ne daju podršku.
Spominjale su se i uniforme. Kakav je vaš stav?
Što se tiče uniforma, pokušaja je bilo. Imali smo anketu gdje se većina izjasnila zajedno s djecom da ne žele uniforme, ali postoji i pitanje tko će platiti uniforme. Ako je osnovno školovanje besplatno, onda ne možemo tražiti od roditelja da plaćaju te uniforme. No, da se uvedu, možda bi se manje etiketirali brendovi ovisno o imovinskom statusu roditelja. Ali da djeca prate marke, to je apsolutno.
Jesu li po vama onda uniforme potrebne?
Nisam nikada o tome razmišljala. Za vrijeme mog školovanja nosile su se kute. Međutim, možda bi te uniforme bile zanimljive jer bi se manje isticale te razlike među djecom. Neka djeca ne mogu imati odjeću koja je dijelom trenda, pa ih to dovodi do osjećaja manje vrijednosti.
Spominjali ste i razne upade u nastavu. Možete li nam malo o tome?
Nastavu ometaju i mobiteli. Moram reći da na našem vijeću roditelja imam apsolutnu podršku da se mobiteli ne dozvoljavaju na nastavi niti pod odmorom, i to da imaju mobitel u torbi, ali ugašen i da se mogu koristiti tek nakon nastave. To je zato što ponekad zazvoni mobitel na satu ili se djeca znaju snimati...
Javljaju li se učenici na mobitel?
Koliko su hrabri, jave se ako jesu. A većina je hrabra, ne boje se nastavnika. Imamo u višim razredima situacije da učenici ometaju nastavu, jave se za riječ bez da pitaju za dozvolu...
Snađu li se nastavnici u takvim situacijama?
Nastavnici koji imaju iskustva se snalaze, dok su to nova iskustva mlađima i nekada se ne snađu.
Filozofski fakultet proveo je istraživanje gdje se 93,5 posto nastavnika i učitelja u osnovnim i srednjim školama izjasnilo da se u posljednjih godinu dana susrelo s neprimjerenim ponašanjem roditelja .
Da, to je naša realnost. Dosta su zainteresirani za školu i žele sudjelovati u radu škole. Tu se treba samo vidjeti granica dokle roditelji mogu, a što tu granicu prelazi. U svakom slučaju granica je tamo gdje je stručni rad škole i učitelja.
>> VIDEO Roditeljski teror: Prijete učeniteljima, žale se zbog ocjena, ne prezaju od nasilja
VIDEO
U kojim konkretnim situacijama se roditelji upliću?
Pa u različitim situacijama. I oko nastave, predavanja, uspjeha učenika u školi... Upliću se jer smatraju i da bi neki profesor mogao bolje raditi jer trenutni nije dovoljno zainteresirao dijete za njegov predmet. Misle da je učitelj taj koji mora zainteresirati dijete za njihov predmet i da će sve odraditi umjesto učenika. Dijete je tu samo da prima informacije, a ako je neuspješno, svi se zapitaju je li učitelj pogriješio i što je sa školom.
Kako roditelji primaju kritike?
Naučili smo da nećemo odmah krenuti s kritikom, gledamo i djetetove pozitivne karakteristike. Nema nijednog dijeta koje prima samo kritike. Tu ima i dobrih i loših strana, ali svakako teško prihvaćaju kritike i to smatraju napadom škole na dijete, pa i na roditelje. Ocjene su prvenstveno te koje su pod velikom lupom i roditelji su tu jako zainteresirani jer o ocjenama ovisi upis u srednju školu. Nažalost, vidimo i da su učenici sve manje zainteresirani. Imaju sve druge informacije sa svih strana, a sama škola im više nije toliko zanimljiva. Učitelj se mora jako dobro potruditi kako bi zainteresirao učenik za predmet. Aktualni su nam trenutno i izleti, to je isto jedan segment koji je postao jako skup. Agencije su stavile tako velike cijene da učitelji s roditeljima odustaju od izleta i da gledaju gdje mogu proći jeftinije. Cijene koje su otišle u nebo donijele su određene troškove koje ne mogu svi roditelji podmiriti.
Trpe li zbog toga neke izvanškolske aktivnosti?
Moguće jer imate neke roditelje koji smatraju da nije njihova obaveza, a vi kad idete na terensku nastavu morate djetetu dati novac da plati kartu da ulazak. Ako roditelj smatra da to njihova obaveza platiti, onda se snalazimo ili da i to dijete povedemo ili ga roditelj ostavi kod kuće ili u školi.
Koje male pomake možemo učiniti da bi nam školovanje djece bilo lakše?
Roditelji bi trebali više surađivati sa školom jer škola i roditelj čine trokut prema djetetu. Svima nam je u interesu razvoj djece kako bi izrasli u zdrave mlade stručnjake.
>> VIDEO Divljački ispad trenera NK Croatia Bogdanovci pred djecom
Vaš preglednik ne omogućava pregled ovog sadržaja.
Kultura od doma kreće i točka.