Često prozivani zbog neaktivnosti i sporog reagiranja, akademici u posljednje vrijeme nastoje dati svoj doprinos društvu.
20 godina pada
Nakon rasprave o izbornim modelima, danas se na okruglom stolu u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti razgovaralo i o gospodarskim perspektivama. Upućeno je puno kritika ekonomskoj politici u posljednjih 20 godina, koja je hrvatsko gospodarstvo dovela na vrlo niske grane, s jako slabim izgledima. Novi predsjednik HAZU Zvonko Kusić povezao je gospodarstvo s političkim položajem zemlje, ističući kako nezavisnost zemlje ovisi o snazi njezina gospodarstva, a bivši predsjednik Stipe Mesić pozvao je da se “hrvatski gospodarski sunovrat” napokon zaustavi. Tri su mogućnosti pred hrvatskom ekonomskom politikom, naveo je Tihomir Domazet. Prva je nastaviti na isti način, što vodi u kolaps, druga je prepustiti vodstvo nekom drugom, poput MMF-a, a treća je stvaranje nove strategije, u suradnji sa znanstvenicima, koji su u ovom trenutku potpuno marginalizirani.
– U Hrvatskoj u posljednjih 20 godina nije bilo razvoja, naša stopa rasta viša je samo od one u Srbiji – upozorava Domazet, koji je među uzroke krize uvrstio i korupciju te nekorišteno znanje. Ekonomska politika i danas se temelji na stabilizacijskom programu iz 1993. koji se zasniva na privatizaciji, deregulaciji i liberalizaciji, no taj neoliberalni program, tvrdi Domazet, nije dao rezultata, a koncept je ipak zadržan. I Uroš Dujšin kritizirao je Valentićevu ekonomsku politiku te čvrst tečaj koji je doveo do toga da je hrvatska proizvodnja zamijenjena uvozom, a spomenuo je i da su predstavnici te politike i danas “pri Vladi”, ciljajući očito na Borislava Škegru.
Zaboravljeni hektari
Vladimir Stipetić htio bi doprinijeti da poljoprivreda postane prioritetna djelatnost gospodarstva, ako se učine neki koraci, poput osnivanja poljoprivredne banke ili državnog investicijskog fonda. Hrvatska poljoprivreda jako je zaostala pa se na hektaru u nas dobije 7 tona kukuruza, u SAD-u 10, u Francuskoj 11. Naša krava daje 3300 litara mlijeka, a ona u Francuskoj 7000, u SAD-u 9000 litara. Prosječno gospodarstvo u Danskoj ima 60 hektara, a u nas 3. U nas se navodnjava 5 promila poljoprivrednih površina, u drugim zemljama i 37 posto...
Prvo treba shvatiti jednu stvar. Postenim putem i postenim radom nema brzog bogacenja. Upjeh sam po sebi je kad mozes zadovoljiti potrebe svoje obitelji i na kraju mjeseca imati ustedjenu koju kunu. I korak po korak. Ovih zadnjih 20 godina, famozna bogatstva, milijunske eure, price po kuloarima i proseravanja...tesko ce biti izbrisat iz glava mladih ljudi...a i starijih. Zemlja je krasna, zivot na selu isto tako...ali kod zemlje nema varanja. Sto das, malo vise ces dobiti ako...te vrijeme ne zezne, usjevi podbace... Treba na razinii drzave napraviti plan i vidjet sto prvo treba NAMA, a onda sto treba i sto se trazi za izvoz. Pristupe selima srediti, infrastruktura sela modernizirati, sela prilagoditi 21 stoljecu...napraviti ih oku ugodnim...i stimulirati ljude sa burze, a narocito one koji su vec na selima. I prestat krast i sanjat milijune. Zrno po zrno pogaca...bit ce i palaca.